lil wish

08.09.2006., petak

Kako ispuhati sav taj bijes?

Udahni i zažmiri....
Zamisli kako stojiš u blizini planinskog potoka...
Čuje se cvrkut ptica, miriše cvijeće, duboko udiseš čisti, svjež, planinski zrak...
Nitko i ništa te ne može uznemiriti...
Ovo je samo tvoje skriveno mjesto...
Slusaš umirujući zvuk potočića i blagog vodopada koji ispunjavaju šumu...
Potpuno si izoliran(a) od ostatka svijeta...
Voda je kristalno bistra i čista...
Jasno raspoznaješ lice osobe čiju glavu držiš pod vodom...

Eto, već se osjećate bolje, zar ne?

- 14:31 - Komentari (31) - Isprintaj - #

07.09.2006., četvrtak

Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela

Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela
1950-te, 60-te & 70-te !!

Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis

U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.

Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali se u krevet.

Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Dijelili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i NIKO nije umro zbog toga

Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI VANI

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici, skrivaca, planova, klisa, pikulanja, partizana i nijemaca, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja masta bila u stanju smisliti,

Nerijetko, niko nije mogao da nas nadje po cijeli dan.

I nikad nije bilo problema...

Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.

Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako da rijesimo problem

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli.

Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.

Nama nisu prodavali drogu ispred skole...

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva), nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI VAN DRUZITI SE S NJIMA !

Padali smo sa drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga

Igrali smo se sa lukovima i strelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!

Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.

U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!


--------------------------------------------------------------------------------




Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti covjecanstva

Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje i naucnike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost.

I naucili smo da zivimo s tim !

I ti pripadas toj generaciji?

CESTITAM!

MOZDA CES ZELJETI DA PODIJELIS OVO SA OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU ADVOKATI, DRZAVE I VLADE POCELI ODREDJIVATI KAKO TREBA ZIVJETI !

Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali

Pozdrav generaciji.

ZIVJELI !!!


- 15:52 - Komentari (10) - Isprintaj - #

06.09.2006., srijeda

Priča

Ljudi kažu da se iz nekih glupih serija ne može ništa pametno naučiti.
Ovu priču sam čula u jednoj takvoj seriji i zapamtila je....

Živio je negdje jedan Čovjek. Bio je u prilično poznat i moćan. U njegovom mjestu je počeo rat.
Došla je vojska po djecu njegovog susjeda. Susjed se ustčao i molio njega i sve ostale da mu pomognu. Ovaj se Čovjek ogradio i nije rekao, niti napravio ništa.
Došli su po djecu drugog susjeda. I ovaj susjed je molio za pomoć. Čovjek je i dalje šutio i nije poduzimao ništa.
Došli su po djecu trećeg susjeda. I taj je susjed je molio. I dalje Čovjek nije rekao, niti napravio ništa.
Pa su došli po djecu četvrtog susjeda. I taj susjed je molio da mu pomognu spasiti djecu. I dalje od Čovjeka njega ni riječi ni djela.
I onda su došli po njegovu djecu.
I nitko nije ništa rekao. Čovjek je istrčao iz kuće i molio da mu se pomogne. I nitko nije ništa rekao, niti napravio. Djecu su odveli.
A on se čudio zašto mu nitko nije pomogao....
- 08:40 - Komentari (8) - Isprintaj - #

05.09.2006., utorak

Kako se na engleskom kaže Matko Jelavić? Well who is a little lion?

Vozim se neki dan doma u tramvaju, kretao se užasno polako i mimoilazimo se s tramvajem iz suprotnog smjera. A u njemu sjedi mala djevojčica, mami u krilu, velikim okicama oduševljeno gleda svijet oko sebe i ugledavši ljude u mom tramvaju, sva sretna digne ručicu i mahne....

I nitko joj ne mahne nazad....

Pogled se snuždi, spusti ručicu, skrene pogled.... I onda mama, vidjevši promjenu na svom djetetu, uleti sa nekom spikom i počne joj pričati nešto.

I onda si mislim – u kakvom to svijetu živimo gdje nitko djetetu neće mahnuti? U kakvog će čovjeka to dijete odrasti? Nepovjerljivog? Nepristupačnog? Hladnog? Jer na to nailazi od najranijih dana….
Sjetim se kako sam, dok sam išla u dućan i kad je trebalo cestu prijeći, znala pitati nekog od starijih da me prevede preko ceste…. Dala bi strancu ruku i preveo bi me... I uvijek bi mi netko mahnuo nazad kad bi mahala svadbama na cesti, ili vlakovima i tramvajima… Neki put i autima u prolazu... Čak su i neke žene kupile „podmetače za čaše“ koje smo frendica i ja radile od štapića od sladoleda… I buketiće cvijeća…. Možda su to bacali u kantu par metara dalje, ne znam, ali kupile su… Doživjele su nas…Možda zato danas svi kod mene imaju kredit… dok me ne sj… ne znam…

I nikada u toj dobi nisam doživjela takvu ravnodušnost… Da ti nitko ne odmahne nazad… Ili da ti se nasmije kad se ti nekome nasmiješ….

Ne znam…. Ništa više ne znam….

- 09:38 - Komentari (12) - Isprintaj - #

04.09.2006., ponedjeljak

Kako je lijepa....

Hodam neki dan po gradu i čujem neke momke momke koji komentiraju: - Jebote, pogle ovo! Svi se okrenu i pogledaju. - Kako je lijepa! Šteta što je debela....

I pomislim si, točno ono što je moj susjed, stariji gospodin, jednom rekao - Lošem k.... svaka dlaka smeta!

Ili kad me jedna, na spomen nekog muškog imena pitala - Jel zgodan?

Zar je fizički izgled jedino što je važno.... ljudima od/oko 30-e godine?

I bude mi ih žao.... jer se na kraju sve svede na to da svi mi, i muški i ženski, tražimo isto, ali neki traže na totalno krivim mjestima i na krive načine....

Pa, sretno im bilo....


- 09:27 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi