<	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne

OpiS BLoGa.....

owai blog wlasništwo je jedne saswim obichne i normalne (?!) cure koja ne voli privlačiti pozornost, ali ipak woli kad je netko primjeti...

msn: kisnanoc@gmail.com







Luke. :) ~ bLog zamišLJen kao priča koJa će napokon biti dowršena...:)
~ lijenost na dijelu. ~







~ Ovo sam ja. :)








jer gLazba Je žiwot. :)












DraGi mi BLoGowi i oSTaLe StRaniCe.....:)

eleanor rigby...:)-djewojka za koju kiša nikad neće prestati padati....wrijeme je pokazalo koliko smo slične, i neizmjerno mi je drago što takwu osobu imam krai sebe....:)

her name is...:)-osoba kakwe se rijetko susreću...žiwi za umjetnost i užiwa stwarajući umjetnička djela...a njene fotke uprawo to i jesu...posebna je...:)

d.w....:)-jedan wuk...posebna osoba u mom žiwotu...ako trebate pomoć, nikad wam neće reči ne...bez njega ništa nebi bilo isto....:)

dripac...:)-neobičan blog s neobičnim pričama, ima nečeg u tome..nečeg posebnog...:)

propheta nemo...:)- blog prepun potpuno (ne)umjerenih posotwa čiji autor sam za sebe kaže da je "teoretičar teorije, a u praksi nepraktičan živalj. povučeni egzibicionist." a to weć samo za sebe gowori dowoljno...;)

little_angel...:)-blog koi je doista poseban.. i samo je jedan razlog tome.. piše ga posebna osoba.. osoba koja za swakoga ima lijepu riječ.. a nekad to znači wiše od ičega...:)

naty...:)-dobra frendica....exploziwna...prawi mali bikonja...al tu je kad ju trebte....i to je ono bitno.....:)

kuhani zec a.k.a. dodo...:)-frend iz razreda....jedan od četworice weličanstwenih.xD pisac u duši....ima zanimljiwa razmišljanja i profinjeni smisao za humor....hehe..obawezno ga posjetite...;)

zauwijek mlada...:)-žiwot ispisan u rimama.....nemojte se bojat ući u njega.....poseban je......:)


blog...:)






~ woLim prijatelje.. woLim starce, čak i onda kad se to nebi reklo iz priloženog.. wolim čitati knjige (opsesija).. ali ne čitam lektire.. to ostawljam za razdolje duboke starosti, a.k.a. penziju.. swiram gitaru, obožawam wodu, wolim gledat filmowe, wolim kemiju, biologiju, psihlogiju i logiku.. obožawam kišu i swe wremenske prilike koje uz to idu.. wolim žiwotinje, wolim pisati, powremeno wolim ljudima ići na žiwce, wolim kad me neko woli.. wolim kad ja nekog wolim, cijenim iskrenost u prawom trenutku i na wrijeme, wolim wjerowati u ono što mi se swiđa, wolim sama stwarati swoja prawila, wolim sjećanja, wolim upoznawati nowe ljude, ići na nowa mjesta, wolim putowati, san mie otići na nowi zeland, wolim glupiranje i ozbiljnost, owisno o situaciji, wolim izmišljati glupe razloge i isprike, wolim maštati, wolim lutati bezwremenskim prostorom, wolim noćne šetnje gradom, nekad wolim biti sama, wolim prirodu, a moja naiweća ljubaw je muzika (rock)










~ LJuDi koe woLim...





~ daJana maria a.k.a. dayChi




~ dawid a.k.a. daweŽ (ZmotaNo moe)



~ nataLiJa a.k.a. nati



~ iwa a.k.a. eLeanor rigby



~ dawid a.k.a. D.W.



~ anamariJa a.k.a. amy



~ niweS a.k.a. niweSka


~ ne woLim matematiku i powijest, ne wolim wlastitu brzopletost, zaborawljiwost i šutljiwost, ne podnosim dwolične, trolične i umišljene ljude koi su sami sebi dowoljni i misle da su iznad swih.. mrzim arogantnost i nepoštowanje, mrzim riječ mržnja i nastoim je koristiti čim rijeđe, ne wolim nametnuta prawila, ne wolim biti sama, a ne wolim ni biti u welikom društwu.. izbjegawam biti u centru pažnje.. ne wolim kad se neko prawi pametan a nema blagog pojma, ne wolim narodnjake ali nemam ništa protiw da ih ostali slušaju.. žiwcira me kad neko pokušawa nametnuti swoje ideje pod swaku cjenu, ne wolim izrugiwanja na temelju wanjskog izgleda jer wjerujem da se ono naiwažnije krije u čowjeku, mrzim nasilje swih wrsta, mrzim zlostawljače žiwotinja i ne wolim rat jer u njemu ne widim nikakaw smisao.










~ boJim se dubine i bez obzra na to kolko wolim wodu, nikad nebi ušla u podmornicu.. osim toga boim se gubitka woljenih osoba, boim se biti među puno ljudi, biti sama.. i nekad se, narawno boim sama sebe.

inTo The WeSt

Lay down
Your sweet and weary head
Night isfalling
You have come to yourney's end
Sleep now
And dream of the ones who came before
They are calling from across the distant shore
Why do you weep?
What are these tears upon your face?
Soon you will see
All of your fears will pass away
Safe in my arms
You're only sleeping

What can you see on the horizon?
Why do the white gulls call?
Across the sea a pale moon rises
The ships have come to carry you home
And all will turn to silver glass
A light on the water
All souls pass

Hope fades
Into the worlo of night
Through shadows falling
Out of memory and time
Don't say
We have come now to the end
White shores are calling
You and I will meet again
And you'll be here in my arms
Just sleeping

What can you see on the horizon?
Why do the white gulls call?
Across the sea a pale moon rises
The ships have come to carry you home
And all will turn to silver glass
A light on the water
Grey ships pass
Into the west....

piCs. :)

Lord of the Rings. :)

Home is behind
The world ahead
And there are many paths
to tread
Through shadow
To the edge of night
Until the stars are all alight
Mist and shadow
Cloud and shade
All shall fade
All shall...
fade....





~ zanimljiwe rečenice pametnijih od mene...

I sad i was back home but i'm far away...

When i look into your eye trere's nothing there to see, nothing but my own mistakes staring back at me...

Against my will i stand beside my own reflection...

All you have to decide is what to do with the time that is given to you...

The very worst part of you is me!

Fear is how i fall, confusing what is real...

I've let myself become you...

In the end it doesn't even matter...

Samo su idioti i politichari uvijek sigurni...

Kill yourself, there's nothing you can do...

Save the planet...kill yourself...

Nekako najvishe me bolish ti...

I wonna feal like i'm somewhere i belong...

Knjige su upakirani snovi...

In the end the only thing that matters is love...

Možda je laž samo kriva istina...

To što swi znaju ne znachi da je istina...

There ca be no victory without suffering...no fredom without sacrifice...

It's not a matter of luck, it's just a matter of time

petak, 11.04.2008.

DoĐe mi Da oDeM.....i kaŽem SaD Je kRai.......

Swaki prewisoki let zawršawa udarcem o zemlju
i slomljenim krilima........to nam je swima jasno.......
al neki poput mene uporno rade istu pogrešku..........
zašto, baš kad se swe čini napokon normalnim.........
čak možda i wiše od toga.....šta je kod nekih...
opet poput mene....welik uspjeh,.........moraš
shwatit da je to bila samo još jedna obična iluzija?
nekako se još uwije nadam da nije tako....al
nemogu se zauwijek nadat...........
jer riječi su riječi.........znače nam mnogo.....nekad
i wiše nego šta mislimo........a nekad su obične...
prazne....prozirne i izgoworene
tek tako........iz čiste prowale inspiracije.........
ponowo ista pogreška....ponowljena weć tisuću
puta............dopustila sam samoj sebi da
powjerujem u njih...................u riječi...................
sad mi se čini da nisu bile iskrene........možda
griješim..........al čine mi se praznim..............
praznim kao što je kišna noć..................owo užasno
zwuchi.......nadam se da grješim.............................
ah.....ne želim was zamarat..............nikoga od
was..........jer.....owo moram rješit sama sa
sobom.....................mislim da owai put znam gdje
je problem....................u meni.........i.........i nema
smisla dowršawat rečenicu........

a naslow........je.....istinit.............došlo mi je da
odem........da obrišem
blog...........samo me jedan klik miša djelio od welike
pogreške..................imam osječai da bih izgubila mnogo
wiše nego što mogu time dobiti..........iako wiše nisam
sigurna ni u to šta sam uprawo rekla........ako ništa
drugo, izgubila bih priliku da se wratim........a to je weć
wiše od onog šta mogu podnjet..........
zasad još nisam ništa izgubila......(hope so......)
osim možda sebe.........i swoje glupe iluzije da......
ponowo nedowršena rečenica............al naći ću
se ja..............samo moram tražiti malo dalje owog
puta............malo bliže kraju...............

ne želim gubit ljude do koih mi je stalo........
to prewiše boli........pogotowo kad
znaš da si sam kriw.......
ili barem tako misliš................





..........i neznam kad....i
neznam gdje.....ići ćemo istom stranom ulice...........
srest ćemo se.........uswijetu tajni....mi
nismo sami...............




.....grizem se.....brinem se.........ko je zajebo stwar.......
ne misliš li da mi duguješ nešto?par riječi bar..........
.......pričai samnom....zašto moraš otežawat swe?
glupo se osjećam.......kad šutiš krai mene.........

(inače mrzim riječ dug.......jer nitko mi ne duguje
ništa......al to su riječi iz pjesme i ne želim ih mjenjat.........
i još jedna napomena.....preskočila sam par
stihowa u pjesmama........)

pozdrawljam was.........was koi me
još uwijek čitate.........

utorak, 01.04.2008.

Moi bijeli labude.....

Zaborawili ste.........idete dalje...............žiwite swoi žiwot
kao i obično i dani wam se izmjenjuju na, do sada nam
swima poznat način..............dan dolazi nakon noći......
swijetlo prepušta swoje mjesto mraku.................sunce
otkriwa swe tajne..........dok mjesec daje šansu i onima
koji lutaju tamom...............i tako redom, dan za
danom..................ništa se ne mjenja.................swe, kao
da se ponawlja..............weć je ušlo u kolotečinu.................
monotonu i dosadnu.........al zašto išta mjenjati kad može
postat još gore?.........nema smisla riskirati.....................a
ustwari nije nam ni tolko loše...........žiwimo swoje
žiwote.......daleko od pogleda.......daleko od swijeta...........
na obali jezera..........čekamo, ni sami neznamo
šta...............waljda neki znak.............znak da nas ima
još..............da ne čekamo uzaludno...............i ide
nam.........ne odustajemo.................
a onda saswim nenadano...........padne kiša.................
obična..............ali za nas posebna.......jer smo............
zaborawili na nju............zaborawili smo kakwu sposobnost
ožiwljawanja, ali i uništawanja u sebi nosi..................nije nas
bilo briga za male stwari................i tko zna kako je bilo kada
su se ponowo sreli...................one noći.............je li padala
kiša? ili je samo puhao wjetar...........mislim da oboje................
rekao joi je da ju woli...........da, izgoworio je to.............skupio
je hrabrosti.................a ona? je li rekla i ja tebe?......ma
ne..............rekla je........koja si ti swinja! sad si se sjetio!
sad kada je weć ionako prekasno...........kada je gotowo..........
sada kad te wiše nema...................
da, stajala je sama na tom mostu...........njega nije bilo.............
weć godinu dana..........a još uwijek se ništa nije
promjenilo...........još ga woli.............još joi je samo on u mislima...............
zašto mu nije to mogla reći kada je bio
owdje? kada su još imali wremena...........malo ali imali su ga.....................
znala je zašto............nije joi bio bitan.............
nikad joi nije bilo dowoljno stalo do njega...........barem je
tako onda mislila............a sada shwaća.............narawno, prekasno................
i sad mrzi samu sebe.............mrzi se
zbog wlastite gluposti...............zbog toga što on nije tu..........
što ga nemože wratiti.......................
i baš u tom trenutku, kada se ponowo počela
slamati..............začula je njegow glas...........pjewao je......
uz zwuk gitare..........pjewao je onu pjesmu koju joi je
pjewao i onog dana kada su se po posljednji put poswađali...........
pjesmu, moi bijeli labude..................riječi
su dolazile iz zraka koji ju je okružiwao...........bile su
bolne...........a zwučale su owako..........i baš me briga tko
te noćas, wozi kući.......briga me..........i ako si i sretna ko što kažeš.....
mada znam da lažeš.........swe to ubija me...........
grlim hladne jastuke............moi bijeli labude..............i tako dalje.............
wjerujem da mnogi od was znaju tu pjesmu...................
uhwatila se za ogradu mosta kako
bi se zadržala na nogama, ali nije pomoglo..............suze
su se weć počele spuštati niz njene obraze...........konačno
joi je postalo jasno da je sama............da ga wiše nikad
neće widjeti.................i kriwila je sebe................swi znamo
da za to nije imala razloga.........jer..........nitko nemože
samo tako, jednim zamahom čarobnog štapića ukloniti
tumor s nečijeg mozga.....................
sjedila je tako, na morkom asfaltu potpuno slomljena...........
dok se swijet oko nje rušio...................
tada..........da, uprawo tada, kada je weć swe bilo
gotowo...........kada je odlučila da nemože dalje..........da
treba odustati i prepustiti se diwljoi rijeci pod sobom..........
začula je swoje ime..................netko ju je doziwao..............
oswrnula se i ugledala tamnu priliku kako joi prilazi.........
prepoznala ga je...............bio je to njen brat.............došao
je do nje i spustio se na pod da joi može widjeti
lice.....................još je plakala...........uhwatio ju je za
ramena i podigao na noge...........naslonio ju je na ogradu
mosta i rekao.............ne odustai............znam da ga
woliš još uwijek ali ne odustai, molim te! trebam te.......
i mama te treba................ogrnuo ju je swojom jaknom,
prebacio ruku preko ramena i poweo ju prema
kući..............na kraju mosta ona je zastala, okrenula
se i tiho rekla..............i ja tebe.................
bila je owo tužna priča o izgubljenoi ljubawi..........ali
nije owo samo ljubawna priča koju sam došla podjelit
s wama iz čiste dosade........ne.............ono što wam
zaista želim reći, i zbog čega sam se trudila poprawit
net........je.........to da ne propuštate prilike u žiwotu...........
ko zna koliko ćete prilika još uopće imati da budete
sretni...........oni su swoju propustili.........nemojte raditi istu pogrešku..................
a ja se sada wraćam swom jezeru...............narawno,
nastawljam pisati.............još samo da se ispričam
zbog duljine posta..........al kad jednom naiđe prawa
inspiracija, jednostawno nemogu odoljet a da je ne iskoristim................
do sljedećeg susreta, ostawljam pozdraw.................