ponedjeljak, 25.08.2008.

...

još sedam dana...samo jedan tjedan...jedan tjedan slobode...
i onda...škola...zadaće...učenje...ispiti...obaveze...a ja...ljeno biće...jedva čekam...želim upoznat nove ljude i naći nove prijatelje, ali i zadržati one stare...je li to moguće...ostaju li prava prijateljstva zauvijek...ostanu li sva sjećanja...ili sve izblijedi...svakim danom osječam se sve odraslije, ali ja ne želim odrasti, želim zauvijek biti djete...bezbrižno se igrati...biti sretna...ne želim da sve to budu samo sječanja..želim sve proživljavati ponovo...ne želim zaboraviti...ne smijem...ne mogu si to dozvoliti...zašto...ne znam...to je nemoguće objasniti...to su moje misli koje razumijem samo ja i nitko drugi...
možda sve ide u krug...možda se ponovo vidimo...u istoj školi...u istom razredu...u nekom drugom životu...ponovo rođenje, reinkarnacija...
zašto se rastajemo...sudbina...ili slučajnost...što je slučajnost...zašto se nešto slučajno dogodi...možda samo zato da nam odvuče pažnju od nečeg drugog...mi se zamislimo:oh, gle kakva slučajnost...a zapravo ne vidimo...ne vidimo ono pored nas...nešto se značajno dogodilo u tom trenutku...ali mi smo previše koncentrirani na tu slučajnost da ne primječujemo...ali zašto...što to ne primječujemo...i zašto ne možemo otvoriti oči nego ne vidimo..ili ne želimo vidjeti...sigurna sam da možemo...vjerujem da snagom uma čovjek može sve što poželi...ali ljudi još to nisu shvatili...nismo dovoljno napredovali...ne razumiju previše stvari...ne žele razumjeti...kada bi se dovoljno potrudili sigurno bi razumjeli...ljudski um je velika zagonetka koju treba znati rješiti...mi rješavamo dio po dio tako da stvaramo tehnologiju koja nam pomaže...a ja ću se smijati...smijat ću se kada ljudi shvate da su zapravo sve mogli napraviti bez tih strojeva...kada shvate da su to sve mogli napraviti bez ikakve pomoći...samo uz pomoćsebe samih...da su samo zavirili dublje u sebe...shvatili bi da je njihov um najmočnije oružje...ja zbilja duboko vjerujem u to...i jednog dana letjet ćemo...čitat ćemo si misli...istraživat ćemo svemir...i sve će nam biti jasno...i sve to samo uz pomoć nas samih...bez ikakvih naprava i uređaja...živjet ćemo u harmoniji i skladu s prirodom i nama samima...

nedjelja, 03.08.2008.

more...škola

zvono na vratima...otvorim...došli su...ponovo...sve ih već poznam...došli po komp....opet je pokvaren....opet ide na popravak....da....opet...po stoti put...
nedjelja, 20.8. krećemo u 8 ujutro....sjedim u autu.....još napola spavam....nema gužve...osim malo kod karlovca....neka nesreća...dođemo na more....nosim kofere....nemogu se kupat....lucija je u crikvi...idemo zaajedno van.....ona dolazi u selce....nakon tjedan dana dolazi crveni križ....petru i anju poznam od prije....upoznala sam martinu....baš mi je simpatična.....drago mi je da smo se upoznale....nas dvije prasice. u četvrtak 31.8. oko 7 sati dolazi moj bratić s brodom iz crikvenice.....vozimo se do krka...do vrbnika....malo se okupamo i nazad....idem zadnji dan van s društvom iz crvenog križa....tjedan dana je prebrzo prošo...moram doma.....a ostala bi još dva dana....samo dva...
doma sam....kefa je luda...od sreče....nemre se smirit.....skače.....trči....baca se po podu.....subota....idem van s mateom i doris...kamo idemo....na neko novo mjesto....ma ne...zrinjski....sladoled i limunada....na zelenjaku srećemo teu i elenu....idemo s njima u centar.....sjedimo na klupici s sonjom, đukecom, slamičem i čunjičem, kasnije dolazi jurica....u 11 odem doma...na internetu sam do 1...i zaspim tek u 3...nedelja...danas....dosada...
za mjesec dana škola....inače se grozim i samoj pomisli na tu strašnu ustanovu...ali ovaj put jedva čekam...baš mi se ide.....ja....učenica srednje škole....malo me i strah.....što ako ostavim krivi dojam....a ja volim upoznavat nove ljude.....volim doć u novu nepoznatu sredinu....kada znam da ću se vratiti u svoje poznato drštvo....al sada nije tako....strah me....znatiželjna sam....jedva čekam....hmm.....ma ni sama neznam šta osjećam...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.