još sedam dana...samo jedan tjedan...jedan tjedan slobode...
i onda...škola...zadaće...učenje...ispiti...obaveze...a ja...ljeno biće...jedva čekam...želim upoznat nove ljude i naći nove prijatelje, ali i zadržati one stare...je li to moguće...ostaju li prava prijateljstva zauvijek...ostanu li sva sjećanja...ili sve izblijedi...svakim danom osječam se sve odraslije, ali ja ne želim odrasti, želim zauvijek biti djete...bezbrižno se igrati...biti sretna...ne želim da sve to budu samo sječanja..želim sve proživljavati ponovo...ne želim zaboraviti...ne smijem...ne mogu si to dozvoliti...zašto...ne znam...to je nemoguće objasniti...to su moje misli koje razumijem samo ja i nitko drugi...
možda sve ide u krug...možda se ponovo vidimo...u istoj školi...u istom razredu...u nekom drugom životu...ponovo rođenje, reinkarnacija...
zašto se rastajemo...sudbina...ili slučajnost...što je slučajnost...zašto se nešto slučajno dogodi...možda samo zato da nam odvuče pažnju od nečeg drugog...mi se zamislimo:oh, gle kakva slučajnost...a zapravo ne vidimo...ne vidimo ono pored nas...nešto se značajno dogodilo u tom trenutku...ali mi smo previše koncentrirani na tu slučajnost da ne primječujemo...ali zašto...što to ne primječujemo...i zašto ne možemo otvoriti oči nego ne vidimo..ili ne želimo vidjeti...sigurna sam da možemo...vjerujem da snagom uma čovjek može sve što poželi...ali ljudi još to nisu shvatili...nismo dovoljno napredovali...ne razumiju previše stvari...ne žele razumjeti...kada bi se dovoljno potrudili sigurno bi razumjeli...ljudski um je velika zagonetka koju treba znati rješiti...mi rješavamo dio po dio tako da stvaramo tehnologiju koja nam pomaže...a ja ću se smijati...smijat ću se kada ljudi shvate da su zapravo sve mogli napraviti bez tih strojeva...kada shvate da su to sve mogli napraviti bez ikakve pomoći...samo uz pomoćsebe samih...da su samo zavirili dublje u sebe...shvatili bi da je njihov um najmočnije oružje...ja zbilja duboko vjerujem u to...i jednog dana letjet ćemo...čitat ćemo si misli...istraživat ćemo svemir...i sve će nam biti jasno...i sve to samo uz pomoć nas samih...bez ikakvih naprava i uređaja...živjet ćemo u harmoniji i skladu s prirodom i nama samima...
< | kolovoz, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
-ja sam jedna osoba izgubljena u gomili i nevidljiva u gužvi...potpuno jednaka ostatku svijeta...a opet, tako različita...
-ime:Lea
-živim:u Ivaniću
-rođena:13.5.1993.
-po horoskopu:bik
-god:15
-škola:škola primjenjene umijetnosti i dizajna zagreb
-razred:1.e
-naj prijateljice:Matea, Lucija, Doris, Anja, Tea, Elena, Petra,...
-naj prijatelji:Juraj,Luka, Đukec, Jupek, Ivica(Ca), Valentin, Ćidica, Gago...
-brat:Martin
-kućni ljubimci:kornjača (Korni), pas (Kefa)
-volim:svoje prijatelje i prijateljice, crtat, smijat se, bit sretna, Keficu, Korneka, svoju sobu, svoje starke, traperice, žvakače, ljeto, tople dane, vozit se na biciklu, rolat se, ić na rođendane, slavit rođendan, more, volim dugu, šarene boje, prirodu...
-ne volim:suze, tugu, kišu, svađu, rastanke, ružno mišljenje ni ružne riječi, pist zadaću, učit, bit tužna, plakat se...
-mrzim:ne mrzim, mrziti je teška riječ, a još teži osječaj...ne bih si taj teret stavila na leđa...
-vjerujem:-u ponovno rođenje (reinkarnacija)
-da su svi rođeni s nekim ciljem kojega će s vremenom shvatiti
-da ljudima za život nisu potrebni strojevi
-da je pojedinac značajniji od cjeline
-da ljudi ne mogu shvatiti najjednostavnije stvari jer su sebični i primitivni
-neki kažu da sam odrasla...ali nisam, ja sam još uvjek dijete...jedna mala zaigrana djevojčica...
-životni moto:Ne odgodi za sutra ono što možeš odgoditi za prekosutra!
meine remek djelo!:
moj rad sa županijskog!:
Dog Holding A Red Heart Balloon Gif Images
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Matea i ja
Matea (ima novi blog...opet...po stoti put)
Anja
Doris
Martina
Elena
Livia
Mia
Lucija (iz Samobora)
Ella
Zrinee
bratić Teo
bratić Dean
brat Martin
sestrićna Paula
moj razred
Ivaničke mažoretkinje
Dok imamo uspomene...ostaje nam prošlost,
dok imamu nadu...čeka nas budućnost,
dok imamo prijatelje...nijedan dan ne trošimo uzalud!!!
Mnogi ljudi dolaze i odlaze iz našeg života, ali samo istinski prijatelji ostavljaju tragove na našim srcima!
Život se ne mjeri sekundama već trenucima koji su ti oduzeli dah!
Život se može razumjeti samo gledajući unatrag, ali se može živjeti samo gledajući u naprijed!
Zašto ponavljati stare greške, kad je pred nama još mnogo novih pogrešaka za napraviti!
Mali svakodnevni događaji čine život spektakularnim!
Što imaš manje vremena, više stvari možeš napraviti!