subota, 13.09.2008.

novi početak

kako je škola velika...a ja sitna...sama...nikog ne poznam...znam jedino da idem u 1.e...i da ima užasno puno stepenica u školi...previše...bok, ja sam lea...klara...koje olakšanje...upoznala sam nekog...raska nas vodi do učionice...i ona je nova...ništa nezna...nema veze...naučit će...kao i mi...upoznala sam cijeli razred...sviđa mi se...složni smo...svi su super...i profesori su mi dobri...više manje...prošao je i drugi tjedan...a ja još uvjek nemrem nać učionice...prevelika mi je škola...al je super...moj 1.e je predobar...stalno se smijemo nekim glupostima i u svemu se slažemo...koda se poznamo puno duže...puuuunoooo, puuuuuunooooo duže...sve mi je u novoj školi savršeno...osim jedne sitnice...zapravo to i nije baš sitnica...1.e mi je super razred, i drago mi je da sam u tom razredu...ali fali mi 8.c...jako mi fale svi...doris, stipe, đovalo, billa, tea, elena, matea, ivica(pile), kec, antonio, gago, luša, jupek, jura, anja, tonka, ivona, magdalena, luka, ćidica, sika, marina, tomac...šmrc...vidim se ja sa većinom njih...ali nije isto...ni malo...nisam mislila da će mi baš tolko falit...sve baš sve...i gluposti i negluposti...i sreća i tuga...i smijeh i svađe...i ljubav i bol...
zagreb...velik...ubrzan...zagušljiv...sparan...grad...sve je daleko...tempo života je ubrzan...svi se nekamo žure...svi trče...svi kasne...svi bježe...skoro je nemoguće doći na vrijeme...jer nemaš vremena...treba uloviti vrijeme...a to je preteško...bježi...neda se...trga ti se iz ruku...ima previše prometa...smoga....za razliku od ivanića...ivanić mi je puno lijepši...manji je...nikome se nikuda ne žuri...sve stigneš...ulovila sam vrijeme u ivaniću...upoznala sam ga...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.