I can see what you see not

Aaaa lijeto je došlo do svog vrhunca,i svi su popizdili. Buća je nogirala cura i sad već guzi novu i danas mi je skoro sat vremena pričao o tome,23cm je s Tenama (konacno najveći spolni organi zajedno),Vaj s A.Q.-om,Veco priča kak više neče pit jer kad pije ga noge bole (fiziološki nemoguće).Onda me zvala Marina i rekla da je Č.B.D. nakon 8 godina sa predsjednicom razreda,a nisu se nikad ni gledali.Ludo!Onda me je zvala da za godinu dana odem s njom u Austriju na plantažu radit mjesec dana a završni potez je bio kad je počela pričat o nogometu i Dinamu.
No ovaj put ni ja nisam ostao ne okrznut ludilom,neke stvari su me tolko ubile da sam skoro prestao jest na 2 dana.Izgubio sam par kg i svu energiju u tijelu.Vidim hranu i gladan sam ali ju ne mogu jest. Moram se nekako izliječiti i to ne brzinu jer ću najebat (več sam sad imunološki oslabio).Ne mogu ni opisati kako je taj gubitak energiej i motivacije bolio. Po prvi put u životu osjetiš savršenstvo i onda ga izgubiš.Ko Buffy kad su ju vratili iz raja natrag na zemlju.Kuda dalje? Da se predam? NIKADA!!! Nikada se nisam bez borbe opraštao od stvari koje volim i želim i neću ni sad. Inteligentan čovjek bi odustao,uvijek sam odustajao i nikad mi nije bilo žao no ovaj put naprosto ne mogu.Do sad se nikad nisam uspio spojiti mozak i tijelo i uvijek je jedno govorilo da pobjegnem i da se spasim i imalo je pravo.No po prvi put su se obadvoje ujedinili i govore mi da se ne predam.I radi okruženja u kojem sam odrastao i genetike stvorio sam sliku onoga što želim.Ovako izcrpljen i potpuno nemoćan krećem u borbu koju ne mogu dobiti,no ako pobjedim dobit ću ono za što živim cijeli život a kada izgubim vratit ću se natrag u pakao,u oceane bezličnosti i bezosječajnosti gdje prevladavaju samo životinjski instinkti i niža rasa.