I can see what you see not

Pošto smo besposleni Metla i ja smo otišli tražiti posao u kojem se treba puno razmišljati i za koji moraš biti fizički i psihički spreman, prijavili smo se da glumimo publiku u emisijama (naporan posao).
Morali smo ispuniti neki papir, pitanja su bila normalna al postajala su sve debilnija npr. Broj cipela, dužina kose, životni moto, posebne sposobnosti…Kada smo ispunili da smo lijeni i nezainteresirani (ja) a Metla da voli jest i zavodit ljude dali su nam neki scenarij da ga pročitamo i probamo odglumit. Pokraj nas je bio lik od 40-50 godina koji već ima troje djece a izgleda kao bosanski švercer cigareta na placu i prvo je počeo davit Metlu (koja je najmršavija i najmlađa) pa neku studenticu (koja je starija i deblja) pa na kraju neku najdeblju i najstariju curu. Njoj je rekao da ima više u ramenima nego Jelena Veljača u ne znam više čemu jer kad je rekao:"Ti imaš više u ramenima nego…" počeo sam se smijat. Na kraju smo mu pobjegli naravno.
Kad smo ušli u sobicu za snimanje lik koji nas je snimao postavljao je pitanja među kojima je i dal bi se skinuli na TV-u a Metla i ja smo rekli NE ali ak bi nam dao određenu količinu novaca skidamo se odma (to me podsjetilo na Bućevu želju da glumi u pornićima). Ja sam glumio školskog grubijana koji u autolimarskoj školi lema nekog Berislava (isto učenika) koji na kraju počini samoubojstvo (podsjeća me na OZ) a Metla je glumila svjedoka u nekom ubojstvu. Naravno čovjek koji ju je snimao joj je govorio o čemu se radi i rekao joj je: Ti glumiš Sandru, ti si gola, ti se tuširaš i tuširaš i tuširaš…i čuješ vrisak i obučeš ručnik i otrčiš iz kuće….(dalje nije perverzno).