Lighthouse

srijeda, 16.04.2008.

Sveto u nama

Mutno je sve to u nama,
Draga moja dobra Beatrice
Šahovsko otvaranje
Uvijek iznova to otvaranje
Užas nepotpunosti
Rađa žestinu kojom želiš
Otisnuti se u prostor
Utisnuti ideju
Žig srama na obraz bludnice
Nadići sebe kroz žrtvu na kraju
Lebdjeti negdje
Između transa i figuracije
Pomalo sam, čini mi se, tužan
Spreman priječi granicu
Pismo nježno izlazi kroz pore
Kao haiku,
Šum filca na tabli
Djeluje potiho, kao voda ili Crkva
Čestice oblikuju prostor slobode
Neko mistično tijelo,
Ideal, poput tišine - dostižne u cijelosti
Bez napora
Samo zastane na vrh jezika
Ne klizne niz nepce u trotaktu do dentala,
Ne vibrira prostor
Je li to Kraljevska Umjetnost,
Draga moja Beatrice,
Jedan jedini stih
Neizgovoren,
U neko predvečerje,
Usred toplog građanskog salona
Knjiga u ruci.

Čovjek bez pupka

neki dan me put nanio u pazin
do kaštela nad jamom
tu se osjeća smrad sumpora
tu ne možeš opstati razumom.
potrebna je vizija
priviđenje makar
onaj turist nad jamom…
dante možda
(odaju ga bore ispod očiju -
taj gleda u mraku,
sjena iskustva nad lijevim ramenom)
pomalo je začuđen
prispio u krajnju točku svog puta
koja je početak
ili mathias sandorf julesa verna;
(taj kuje zavjere
ruši svjetove)
kain?
(prokazuje ga znak na čelu)
i nitko se ne usuđuje
omesti ga u njegovoj samoći
ni pas, ni vjetar.
nevidljivi krug omeđuje
nove koncepcije svijeta
stvorene preko jezika
snažne kao krhka veza s bogom
dokle god um ne seže, pruža se put.
dolje... u podzemlje!
pa dalje, modrom rijekom,
ka središtu europe
k vlastitoj nutrini
tu sam sreo čovjeka bez pupka
još živi u meni
još putuje
on je bog vrtnje u krugu

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv