Mutno je sve to u nama,
Draga moja dobra Beatrice
Šahovsko otvaranje
Uvijek iznova to otvaranje
Užas nepotpunosti
Rađa žestinu kojom želiš
Otisnuti se u prostor
Utisnuti ideju
Žig srama na obraz bludnice
Nadići sebe kroz žrtvu na kraju
Lebdjeti negdje
Između transa i figuracije
Pomalo sam, čini mi se, tužan
Spreman priječi granicu
Pismo nježno izlazi kroz pore
Kao haiku,
Šum filca na tabli
Djeluje potiho, kao voda ili Crkva
Čestice oblikuju prostor slobode
Neko mistično tijelo,
Ideal, poput tišine - dostižne u cijelosti
Bez napora
Samo zastane na vrh jezika
Ne klizne niz nepce u trotaktu do dentala,
Ne vibrira prostor
Je li to Kraljevska Umjetnost,
Draga moja Beatrice,
Jedan jedini stih
Neizgovoren,
U neko predvečerje,
Usred toplog građanskog salona
Knjiga u ruci.
Post je objavljen 16.04.2008. u 11:08 sati.