Predaleko...
Nakon nekoliko sati provedenih na fakultetu, vratio sam se doma, začudo prilično veseo.
Nemam nikakav poseban razlog, ništa se posebno nije dogodilo. Samo sam taj dan manje bježao. Od sebe i od Ljubavi. Nisam previše mislio na nju, ali još uvijek ne znam je li to dobro ili loše. Volio bih sada biti blizu nje, samo da znam da je tu negdje, da se ne pitam suvišna pitanja... Želim samo da ju vidim sretnu... Da vidim ono njeno prekrasno nasmijano lice... Ali nije bitno ako to i ne dobijem... Ja sam ionako predaleko... Even though I know it's only chemical, these peaks and valleys are beginning to take their toll. Tryin' to convince myself that all it takes is time, but the most derisive voice I hear is mine. It opens all the scars on me. It leaves me shaken in my belief. It takes my hand just to drag me down. It makes a stranger in the crowd. Give me isolation just for now, I feel a hard rain coming down. I promise that I will be back soon, But for now I'll return to my cocoon. |
|
22.11.2005. (utorak) [22:46]
Nesvjesno osvojeno srce
Rekao bih da sam zaljubljen, ali to već ionako znate. Ako kažem da je riječ o drugoj, reći ćete da i to već znate, jer na to ste se već naviknuli. Ako kažem da je sada nešto drugačije, neće vas to izbezumiti, jer svaki put je drugačije i nikad nije isto.
Mogu samo reći da ju volim. I da šutim. Volim ju jer je dobra. Volim ju iako ima dečka. Volim ju kao sestru, kao prijateljicu i kao curu... Volim ju i voljet ću ju i ako ona nikada ne bude voljela mene. Ovaj put nisam sanjar. Ovo je realno. Njeno ime nije bitno, čak ni meni. Ali ovaj put nema blizine. Volim ju izdaleka, jer bih ju inače samo pokvario. Ja nisam nju zaslužio i zato (iako bolno) ne težim za time da ju imam. Čovjek ne posjeduje čovjeka niti to može. Posjedovanje je zabluda. Posjedovanje je odvratno. Ja ju samo želim voljeti. Sve više i više. Radi nje, sve druge smatram blatom... Nije ona najljepša na svijetu. Nije ni najpametnija na svijetu. Ona je jednostavno osvojila moje srce, a da toga nikada nije bila ni svjesna. Tako je, nadam se, bolje za nju... |
|
20.11.2005. (nedjelja) [15:11]
Jednog dana...
|
Jednog dana ću se možda vratiti...
Kažem možda jer ni za što u životu nemamo garanciju. Ni za sreću, ni za tugu... Prepušten trenutno ovom drugome, nemam mnogo riječi... Ali jednog dana... Stvari će možda biti drugačije... |
|
16.11.2005. (srijeda) [11:53]
