subota, 20.01.2007.
eh... jel sam tolko glupa, naivna ili kaj...?!? jednostavno ne znam...
stvarno nemam riječi... tolko sam glupa... no evo da vam ispričam... Ana je napokon nakon više od mjesec dana skužila da nekaj ne štima i da se je neću družiti. stvarno mi nije jasno kak to nije mogla prije skužiti s obzirom na sve kaj sam napravila da probam zaboraviti to kaj mi je napravila... i uglavnom ona meni pošalje poruku jednu večer da zakaj se ja neću više družiti s njom i kak je ona mislila da sam najbolja prijateljica na svijetu... bla bla... i drugo ulizivanje... a možda je i bilo iskreno... ne znam... drugi dan sam joj sve rekla i jednostavno se pomirila s njom, a da to ni sama nisam skužila... uopće nisam bila svjesna svega kaj radim... ne znam zakaj... ne znam kak sam to mogla napraviti, a sama sebi sam od onoga trena kad sam doznala kaj mi je radila govorila da nema šanse da se pomirim i da više nikad u životu neću s njom razgovarati, ali jednostavno nisam si mogla pomoći. nešto u meni nadjačalo je taj bijes prema njoj i nisam uspijela odoljeti paru plavih očiju koje su ovaj put uistinu molile za oprost... nisam imala srca. sve sam joj rekla u facu kaje bilo, kaj sam doznala, kaj sam misila o njoj i kaj još sad mislim... sve zna... nakon svega toga rekla sam sama sebi (ovog puta ozbiljno) makar smo se mi pomirile onakvog prijateljstva više neće biti, ne namjeravm s njom razgovarati s njom onako kao nekad ili onako kako sad razgovaram s Katarinom koja me nikad nije iznevjerila i kojoj nikad ne bi palo na pamet napraviti nešto takvo...ne moram to sama sebi govoriti, takvo prijateljstvo kao što je nekad bilo između nas dvije više nikad neće moći biti. ja nju više neću gledati istim očima, ja u njoj više nikad neću moći vidjeti osobu... to prijateljstvo je gotovo... možda kad bi Ana ovo pročitala, možda bi shvatila što je napravila i koliko me to povrijedilo... možda bi... a možda i ne bi... uostalom, nije me briga. više mi nije stalo do nje, ona je za mene još samo jedan novi nepoznati čovjek kojeg ne želim upoznati jer mu vidim nešto u tim plavim očima s crnom olovkom, u tom nepoznatom čovjeku koji odjednom izgleda kao strašilo. a ne samo da izgleda ko strašilo, ona je to postala i u duši. nije više ona stara, možda uopće niti nije bila takva... možda je samo neka glumica... to joj nikad neću zaboraviti...
no dobro, dost o njoj... dost mi je te ženske...
evo, malo nekaj drugo... na kraju je ispalo da mama opće nije imala ftrgnutu nogu nego su samo spopucali ligamenti u koljenu i ide na nekakvu operaciju... neam pojma kakvu, a baš me niti ne zanima. da ne duljim hoću nekaj drugo napraviti...
Marin danas ima rođendan... pa Marin, sretan ti rođendan. šteta kaj nebu fešte...
i još bi čestitala Idi i Sandri (tu lijepo kliknite...) jer njihov blog danas slavi jednu godinu. pa svaka vam čast cure...
evo, još malo o proteklom tjednu pa bum vas pustila na miru... tjedan je uglavnom bil bezvezni jedino kaj sam odma prvi dan dobila kolčinu za bezveze. nem sad objašnjavala zakaj jer mi se neda i jer znam da bum pak poživčanila, al uglavnom kolac je došel v imenik bezveze. iskreno, nije me ni briga za taj predmet... a i profa je
ajd ljudi poZz...
- 15:15 -