Tao koji se moze izraziti
nije vjecni Tao.
Ime kojim se moze imenovati
nije vjecno ime.
Bezimeno je pocetak neba i zemlje.
Imenovno je majka tisucu stvari.

- Lao Ce



Taoizam je naziv za filozofska i religijska učenja koja se temelje na metafizičkom tumačenju kineskog znaka Tao. Taoisti Tao tumače kao princip kontinuiteta u vječno mijenjajućem Univerzumu.
Taoizam je ostavio neizbrisiv trag na razne oblasti kineske kulture, a poslije se proširio i po drugim oblastima Istočne Azije. Taoizam se kao religija pojavljuje u drugom st. pr. Kr.
Utemeljitelj taoizma je, prema predaji, Lao-zi. Pravo ime mu je LI, a nadimak Erh. Bio je arhivist na dvoru kralja Choura, na kojemu se nalazio i Konfucije, Utemeljitelj konfucijanizma. Vrhunac njegova djelovanja bio je oko 604. ili 570. pr. Kr. Temeljno djelo taoizjma jest KNJIGA O PUTU I NJEGOVOJ KREPOSTI.

Temelj taoizma je je pojam tao. Tao je nepromjenjiv, prije je svih stvari. Od njega potječu nebo i zbemlja, kao dva pola. Muški princip YANG (duh, dobro, ljubav, svjetlo) i ženski princip YIN (tvar, zlo, mržnja, tmina), koji upravljaju skladom svijeta.

Tao doslovno znači “put”. On je neopipljiv, postojao je prije svemira, on obuhvaća sve.
Ali, to ipak nije bog kao u nekim drugim religijama. Pripadati taoizmu ne znači moliti za sebe ili druge, već meditirati, promatrati, razmišljati samostalno, ići vlastitim putem ne slijedeći tuđa vjerovanja, poštivati sav život (biljke, životinje, ljude), pravilno se hraniti, biti umjeren u svemu, biti samilostan i ponizan. Ravnotežu između suprotnosti održava simbol yin-yang. U taoizmu se teži postizanju i održavanju te ravnoteže, kao posljedice stalnih kretanja i promjena, kako u živim organizmima, tako i u svemiru.

Što taoizam konkretno naučava? Ne radi se o konkretnim odgovorima i učenju koje moraju svi apsolutno prihvatiti. Tao je neopipljiv; ono što je jedino postojalo prije svemira, ono što obuhvaća sve. Ipak, to nije ono što se kod nas zove Bog. Odgovori se ne traže molitvom (traženjem Božje pomoći za sebe ili druge) već meditacijom, promatranjem i samim življenjem. Cilj sljedbenika taoizma je postati jedno s Taom pri čemu nije potrebno slijediti tuđa vjerovanja - valja razmišljati samostalno i ići vlastitim putem.
Ravnotežu između svih suprotnosti predstavlja općepoznati simbol Yin-yanga. Obje polovice simbola su jednake, u ravnoteži, a oblik simbola daje osjećaj stalnog kretanja i promjene, jedinog što se u svemiru nikad ne mijenja. I život je u ravnoteži koju priroda sama održava. Živjeti na taoistički način znači poštivati sav život, kako tuđ (biljni, životinjski, ljudski) tako i svoj. Važno je čuvanje zdravlja što uključuje pravilnu prehranu, kretanje i umjerenost, koja je uz samilost i poniznost jedno od općenitih i svugdje primjenjivih načela.
Učenici Lao-Tsua su taoizam smatrali filozofskim pogledom na svijet i ljudsko ponašanje, ali je sredinom petog stoljeća prije nove ere taoizam prerastao u religiju, stavši uz bok konfucionizmu i u Kini već vrlo raširenom budizmu. Kineska je vlast podupirala taoizam sve do 20. stoljeća, kad je ogroman dio ostavštine i načina života taoizma uništen a broj redovnika sa nekoliko milijuna smanjen na nekoliko desetaka tisuća. Danas je prisutan najviše u Tajvanu, dok Zapad sve više prihvaća njegov filozofski aspekt i neke aspekte života koji su proizašli iz taoizma (meditacija, akupunktura, neke borilačke vještine itd.)

Pozdrav! :)