Life in Zion

četvrtak, 09.02.2006.

U will rest in...PEACE

Probudio sam se oko jedanaest sati ujutro. Soba je bila prazna. Brat je radio kao i svakoga dana. Doći će doma oko sedam navečer. Danas je subota, sutra ne radi, pa će vjerojatno spavati cijeli dan. Jebi ga, to ti je život poštenog čovjek 21. stoljeća. Pidžama ili radno odijelo.
Kuhao kavu na malom plinskom kuhalu i motao pljugu. Osjećao sam neki mir, za razliku od zadnja dva dana. Počeo sam nešto raditi za tog Ronija i imam osjećaj da će se stvari uskoro pomaknuti s mjesta i da ću dobiti neke putokaze u svojoj potrazi. Vidjet ćemo, vidjet ćemo. Razmišljao sam i o djevojci, konobarici u DCMWu. Jednom kad se završi ova strka, sigurno ću pokušati doć i do nje, do njenih očiju, usana, srca. Sad baš nemam vremena. Lee Perry sviro je na mom kaziću. Melodijozan dub tjerao je moje tijelo da se lagano ljulja...lijepo.
Popio sam kavu i uvukao dim, ponovno jeben dim, neke fine trave, domaćice. Osušena priroda, natopljena Suncem, smiruje mi duh. Krenuo sam do Cuminga. Hodao sam svojom ulicom, uvijek tako istom, tako nepromijenjenom. Djeca su se igrala iste igre kao što su se igrala svakoga dana. Kvartovski huligani pušili su na ulici i pili rum, kartali i promatrali prolaznike. Starc na štandu i dalje je prodavao kruh. Sve je bilo isto. Hodao sam tako i hodao, sve dok nisam izašao iz ulice, prošao dio uz Rijeku i našao se pred Cumingovom kućom.
Trijem je bio prazan, vrata od kuće otvorena.
„Cuming!“, povikao sam.
Nije bilo odgovora.
„Cuming!“, poviknuo sam ponovno. Tišina. Popeo sam se na trijem, lagano koračao prema ulazu. Daske ispod mojih nogu pucketale su. Ušao sam u kuću.
Maleno predsoblje bilo je prazno.
„Cuming?“, pomislio sam da nije ovdje. U susjednoj sobi nešto je lupalo. Pošao sam onamo. Otvorio sam vrata.
Scena koju sam imao pred očima okamenila me. Cumingovo tijelo ležalo je na krevetu s rupom od metka posred čela. Oči su bile zatvorene, plahta natopljena krvlju. Osjetio sam kako mojim tijelom prolazi hladnoća. Moj prijatelj ležao je mrtav ispred mene. Koljena su mi počela klecati, kleknu sam. Pokrio glavu rukama i počeo plakati, urlikati od bola. Roni je nestao, Cuming je mrtav. Plakao sam i ridao. Osjetio sam mržnju, osjećaj koji inače ne poznajem. Mržnju prema čovjeku koji je ovo učinio.

...

Cuming je umro zbog mene, vjerojatno. Nije imao neprijatelja, jer od kad je izašao iz zatvora živio je prilično samotnjačkim životom. Znao je zapalit ili popit sa mnom, igrao je šah sa Slyom, možda se ponekad družio s nekim starim prijateljima, ali ništa intenzivno. Imao je svoj mali vrt i živio od toga. Ponekad bi mu uletio neki posao, nije se bavio kriminalom, nije bilo razloga da bude mrtav. DA, vjerojatno je umro zbog mene. Vjerojatno ga je ubio Sly, čovjek upleten u dobavljanje kokaina našem gradu. Cuming mu je rekao da se raspita, Sly se vjerojatno osjetio ugroženim, otišao je, vratio se kad je Cuming spavao i ubio ga u snu.
Na meni ostaje da nosim krivicu, jer je umro, do kraja mog života.
Što sad napraviti. Prijatelj mi je nestao, želim saznati što se s njim dogodilo. Vjerojatno isto negdje leži u vlastitoj krvi. Sada sam u to siguran. Drugi prijatelj umro je, jer sam ja počeo njuškati. Obojicu sam ja uvukao u tu priču. Osjećam potrebu da ih osvetim. Jedini je problem što ne znam kako. Ne znam tko je odgovoran za njihovu smrt, ne znam na koji način bi mu napakostio. Na policiju ne mogu otići, jer policija u našoj zemlji radi za onoga tko plati, a ljudi koji su sada moji smrtni neprijatelji imaju novaca da ju kupe.
Ne znam.
Razmišljao sam o tome ležeći na obali rijeke Ahrai ispod nekog starog drveta. Nakon što sam se smirio, prestao plakati i ustao kraj mrtvačke postelje svoga prijatelja, spomenika moje gluposti, izašao sam na zrak i jednostavno počeo hodati do obale rijeke. Htio sam se baciti u tu rijeku, pustiti je da me zauvijek odnese negdje, negdje daleko od ovog života, ove bijede i mizerije, ove smrti.
Jedino što me u tome spriječilo, jest obaveza koju imam prema Roniju i Cumingu. Potruditi se da na neki način ljudi koji su im učinili ovo što su im učinili plate.
Sjeo sam pod drvo uz rijeku i razmišljao. Što dalje? Kamo krenuti, što napraviti?
Za početak, počet ću raditi ono što je Roni radio. Javit ću se Khnrau, reći mu da mi da koku, da mi trebaju novci i počet ću raditi s njom. Možda me onda sam život donese pred lice čovjeka koji je ubio Cuminga, a vjerojatno i Ronija.
Jedna stvar u cijeloj toj priči bila mi je sumnjiva. Ako je Roni nestao, ako je Cuming mrtav, zašto sam ja još uvijek živ, a znam tko ih je mogao ubiti. Zašto?

Još sam neko vrijeme ležao pod drvetom, sklopio ruke i zamolio Jaha da povede moju braću u Zion i neka uživaju vječnu slobodu. Zamolio sam ga da mi da snage, da naplatim grijeh ljudima koji su im učinili ovu strahotu.
Noć se lagano počela spuštati, krenuo sam prema doma.

„Dey wouldn't mind if dey could kill our youth
And every time dey tell ah lie that we loot
Come down in ah mi village and dem know dat dat dem toop
Teaming up we village we go defend mi troop
Behind d bars,ah whey dey place dey hoop
Dey play ah mental game fi do make mi stoop
Well nuff boy go bow,nuff boy go scoop
Yow,me ah bun dem fi truth, ow!“


- 20:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>