Zaokupljenost laponskim pustolovinama u zadnja dva tjedna lagano je zahladila. Obaveze na faksu, suočavanje s naglim padom temperature ispod ništice i padanje mraka nešto prije 18 sati, šokirali su moj organizam. Konstantan osjećaj umora zbog nagle promjene dana/noći odgurao je sve moje trivijalne aktivnosti studenta na razmjeni na stranu, tako nažalost i pisanje bloga pa tako svo svoje slobodno vrijeme provodim spavajući. No, eto me sada, budna k'o sova, gledam kroz prozor svog malog Kuntotie utočišta i uživam u pogledu na zelene Aurore koje plešu nebom ravno pred mojim nosom. Nema ljepše inspiracije od magije na nebu za pisanje laponskih pustolovina.
U videu ispod je moj pokušaj snimanja Aurore s balkona, ali na žalost ne vidi se puno.
Aurora from my balcony by anauzemljicudesaa
Slike Topia Matikainena od prošle noći iz centra Rovaniemija:
Zadnjih par tjedana organizirala sam filmske večeri s curama iz Kuntotie-a i jednom Finkinjom. Svaku srijedu ili četvrtak okupljamo se kod mene u stanu i gledamo crtiće i filmove po dogovoru sa brdoooo slatkiša, palačinki i kokica.
Iako je naglo zahladilo, sunčani dani su neopisivo prekrasni. Jesen u Rovaniemiju, ili kako je Finci zovu syksy, definitivno je najljepša jesen koja se može doživjeti. Okružena šumama sa svih strana grada, jezera i rijeka, šarenilo lišća ukrašava potpunu sliku grada. Meni je najveći gušt vožnja na putu do faksa kroz aleju punu drveća koju obasjava sunce. Lišće tada poprimi zlatnu boju i dobijem osjećaj padanja zlatne kiše sa drveća. Nešto božanstveno. Dvadesetominutno bicikliranje do faksa tada postaje prekratko.
Ispod je video mog puta od Kuntotie-a prema glavnoj sveučilišnoj zgradi. Snimka je loša, ali vrijedi pogledati djelić prekrasne jeseni grada.
Neki dan je grupa mladih Rovaniemija organizirala latino večer, iliti Latin Living Room, u centru grada. Addie i ja smo odlučile vidjeti o čemu se radi te se prijavile kako bismo sudjelovale u radonicama koje organiziraju. Ispalo je bolje od očekivanog. Naučila sam raditi tradicionalnu hranu (Guacamole) i plesti tradicionalne narukvice (nisam baš uspješna u tome). Na ostalim radionicama se moglo naučiti plesati latino-američke plesove te nešto o povijesti nacije. Na kraju nas je dočekala zakuska s ukusnom latino-američkom kuhinjom i druženje.
Prošli tjedan, mali Pakistanac Musa, proslavio je svoj drugi rođendan. Addie i ja smo pomogle njegovoj mami, dragoj prijateljici Nabeeli, ispeči tortu i pripremiti zabavu. Zauzvrat sam od Nabeele dobila tradicionalnu pakistansku haljinu koju sam obukla na rođendanu. Još jedno lijepo internacionalno iskustvo.
Nabeela je mlada mama koja je upisala fakultet u Rovaniemiju. U međuvremenu je upoznala svog sadašnjeg muža s kojim živi u Kuntotie zgradama. Trenutno je u završnoj fazi pisanja magistarskog rada i čeka novu bebu. Upoznala sam je tako što mi je prvi tjedan boravka u Finskoj prodala bicikl. To je žena koja mi je pomogla više nego itko u zapetljanom početku boravka u tuđoj zemlji. Neizmjerno sam joj zahvalna na svemu.
Kako zbog velike hladnoće, strke na faksu i moje pospanosti nemam previše zanimljivih događaja za podijeliti, ono što mogu podijeliti jesu slike hrane iz menze. Evo, mama i tata, možete biti mirni. Kćer vam jede fino i zdravo.
Za kraj malo zanimljivosti grada. Prošle godine se u Rovaniemiju održavalo svjetsko prvenstvo u plivanju na ledu. Kontradiktorno ili ne, plivanje na/u ledu postoji!
Eto i link za sve one koji ne vjeruju: http://rovaniemi.visitrovaniemi.fi/winterswimming2014/winterswimming2014eng/Current-information
Lordi, bend koji je 2006. osvojio prvo mjesto na Eurosongu predstavljajući Finsku, dolazi baš iz Rovaniemija, jednako kao i skijašica Tanja Poutiainen, koja je na našoj prvoj slalomskoj utrci "Snježnja kraljica" na Sljemenu, 2005. godine osvojila zlato.
Nakon što je Lordi osvojio Eurosong, stanovnici grada su se morali pozdraviti sa starim imenom glavnog trga Rovaniemija Sampo square i pozdraviti novo ime Lordi square kojeg nikako ne mogu prihvatiti. Tako sam i ja počela govoriti Sampo umjesto Lordi kako ne bih uvrijedila lokalne.
Nadam se da ću do idućeg posta rasteretiti obaveze na faksu, naviknuti se na polarnu noć koja samo što nije zasjenila grad i prestati zijevati svakih 5 minuta. Od idućeg mjeseca opraštam se od svog biciklića kojem sam neizmjerno zahvalna jer mi je pomogao da nabildam noge biciklirajući uzbrdo i nizbrdo svaki dan. Polako je postalo nepodnošljivo biciklirati na -9 stupnjeva u ranim jutarnjim satima sa smrznutim sjedalom i ucviljenom kočnicom. No, tako se to radi u Rovaniemiju.
Za kraj malo fotkica Rovaniemija koje sam uslikala u zadnjih par tjedana. Nešto su panorame grada ujutro, popodne, navečer, nešto dvorišta Kuntotie-a.