Laponske cijene

Hrana
Sada već deseti dan života na polarnom krugu mogu okvirno prokomentirati određene cijene hrane u dućanima. Počet ću od Lidl-a i Prisma-e (Prisma je trgovački centar vrlo sličan Lidl-u). Kupujete li hranu u Lidl-u, odnosno Prisma-i, skoro da se možete osjećati kao kod kuće. Cijene hrane su za oko 10-20% skuplje nego kod nas, a neke su potpuno iste. Na primjer, ja kupujem kruh sa sjemenkama za 99 centi, što je oko 7.60 kuna. Makaroni su 18 centi što je 1.38 kuna, riža je oko 1 euro (7.65 kuna), umaci za tjestenine su oko 1, 2 ili 3 eura, ovisno o marki proizvoda itd. Dovoljno za preživljavanje.
Ono što me malo šokiralo jesu cijene voća i povrća. One su znatno skuplje nego kod nas. Na primjer, komad moje najdraže salate kristalke dođe 2.99 eura što je oko 22.87 kuna, kila nektarina je 1.99 eura (15.22 kune), kila mandarina/naranči 1.69 eura (12.93 kune). Ostale salate su u jako malim pakiranjima za oko 1.50 eura i ne isplati ih se kupovati jer su dovoljne samo za jedan obrok. Što se tiče mesa, moram priznati da ga nisam kupovala, tako da nisam točno upoznata sa cijenama. Samo jednom sam uzela 3 komada pilećih krilca i bataka koji su zajedno bili na popustu za oko 1.50 eura, što je naših 11.47 kuna, i moram napomenuti da nisu bili na popustu zbog roka trajanja već zbog Lidl akcije. Cijene slatkiša su kao kod nas. Kupujem čajne keksiće od 500 grama za 99 centi. Čokolada se može naći od 80 centi do nekoliko eura. Prašak za rublje je od 2 do 5 eura, što je čak povoljnije nego kod nas. Sve u svemu, da se preživjeti ako imate malo više vremena za istraživanje jeftinijih artikala i odricanja od najfinijih salata (šmrc).




Alkohol
Cijene piva (to je jedino što svi konzumiramo) su oko 83 centa do 6 eura pikse od 0,33 litre. Mi, naravno, kupujemo najjeftinije, koje ispadaju još jeftinije kada vratite povratnu ambalažu od 15 centi u trgovačkim centrima. Funkcionira na sličan način kao u Hrvatskoj, jedino što ambalaža ne vrijedi za staklenke. Povratna ambalaža su samo pikse i plastične boce. Fair enough!



Fast food
Brza hrana je nešto skuplja nego kod nas. Dovoljno da si je ne želimo priuštiti. McDonalds je u Rovaniemiju do prije 2 godine bio najsjeverniji McDonalds na svijetu, sve dok Rusi nisu otvorili svoj u Murmansku. U LINKU je karta na kojoj se vidi najsjeverniji McDonalds Finske, odnosno Laponije i ostale cijene proizvoda. Na žalost, stranica je na Finskom jeziku. Kako bilo, bježimo od brze hrane, odnosno visokih cijena bilo kakve prehrane.

Kozmetika
Moja velika tuga je što Finska uopće nema drogerije poput D&M-a, Muller-a, Kozmo-a, Bipa-e... Šminku i parfeme možete pronaći u izrazito skupim dućanima (nešto poput Douglas-a) i nešto malo u trgovačkim lancima poput Prisma-e. Cijene su, naravno, više. Na slikama se vide cijene maskare, pudera i parfema iz Prisma-e, koji su oko 20-30% skuplji nego u Hrvatskoj.
U parfumerije nisam ni htjela ulaziti, jer su mi cijene u izlogu rekle da bježim.




Stvari za opremanje stana, nakit, obuću, odjeću, svu živu i ne živu opremu sam pronašla u second hand shop-ovima. Njima ću posvetiti jedan post, jer su našto najbolje što se svima nama, studentima s razmjene, ovdje moglo dogoditi. Nadam se da će jednog dana nešto takvo doći i kod nas u Hrvatsku.


U potrazi za polarnom svjetlošću

Najlakši bijeg od laponskih cijena i financijskih problema, nas pridošlica s juga, je odlazak u prirodu. Priroda ovog kraja je jednostavno čarobna. Miris šumskih borova (potpuno drugačiji od onog kojeg možemo osjetiti na našoj morskoj obali na temperaturi od 25-35 stupnjeva), zelenilo na 360 stupnjeva u kojem god dijelu grada se nalaziš, neopisivo prirodan i ugodan svjež zrak, vjeverice i zečevi na svakih nekoliko metara i potpuni mir, to je ukratko opis ovog prekrasnog mjesta, odnosno geografski najvećeg europskog grada, Rovaniemija.



U četvrtak popodne se nekolicina nas dogovorila da ćemo se u 19 sati popeti na obližnje brdo koje je udaljeno 20 minuta od Kuntoti-a (skup zgrada u kojima živimo), te dočekati zalazak sunca i možda naš prvi susret s Aurorama Borealis. One su prema prognozi za Aurore bile i više nego povoljne te večeri. Nakon uspješnog penjanja i nespretnog uništavanja prirode gaženjem gljiva na svakih pola metra, došli smo na mjesto s kojeg se vidi najljepši pogled na grad i okolna jezera. Žurili smo kako ne bismo propustili zalazak sunca, no u ovo doba godine na polarnom arktičkom krugu, to je nemoguće. Zalazak sunca trajao je od pola 8, kada smo stigli, do 20 do 11.



Popeli smo se na drveni toranj i od tamo uživali u pogledu sve dok sunce nije skoro pa zašlo, a nama se laponska hladnoća urezala u kosti. To su najljepša 3 sata provedena u Laponiji od kako sam ovdje. Nakon što smo se spustili s tornja, zapalili smo vatru obližnjim drvima iz šume, sjeli u drvenu kućicu namijenjenu za odmor, pojeli home-made sendviče i borovnice za desert te uživali u laponskom ambijentu. Pridružio nam se i Finac iz Helsinkija koji u Rovaniemiju radi 2 godine kao učitelj u osnovnoj školi. Njega smo slučajno upoznali na tornju. Saznali smo nekoliko zanimljivosti o njihovom životu i standardu. Prosječne cijene stanova i kuća u gradovima su oko 100-150 000 eura, dok se u nenaseljenim krajevima Laponije, kuća na jezeru, može kupiti i za 20-30 000 eura. Njemu su to strašno visoke cijene, no vrlo vjerojarno je promijenio mišljenje kad je čuo da su cijene kuća približno iste kao u Hrvatskoj i pola Europe, a standard i troduplo lošiji. Njegova plaća iznosi 2 600 eura mjesečno, nekad i više (ovisno o školi u kojoj radi). Njemu nije luksuz otići na skijanje, ribolov u ledu ili izlet u svoj rodni grad, njemu je to nešto što si svaki građanin mora i može priuštiti. Uz čavrljanje s Fincem i uspoređivanjem standarda država iz kojih dolazimo, počeo se spuštati mrak te smo odlučili otići u Kuntotie. Postalo je neizdrživo hladno čak i u kaputu, šalu, kapi i rukavicama, a oblaci su počeli puniti nebo, što je bio znak da se Aurore vjerojatno neće vidjeti ako se i pojave. Da bi se polarna svjetlost, odnosno Aurore Borealis, vidjele na nebu potrebno je više faktora. Jedan je da na nebu mora postojati olujna aktivnost koja se događa na površini Sunca. Ona je vrlo promjenjiva, stoga ju je teško predvidjeti. Drugi faktor je da nebo ne smije biti oblačno, a treći je da se polarna svjetlost događa između 18 sati zimi i 22 sata ljeti do 4 sata ujutro. To bi značilo da je morate čekati daleko od gradske svjetlosti, daleko od toplog doma. Nas su, nažalost, hladnoća i oblaci lagano potjerali u tople domove, no drugi dan smo saznali od lokalnih ljudi da se oko 1 sat ujutro prikazala Aurora na nekoliko minuta. Naše smrzavanje je ovaj put bilo presudno, no prave Aurore tek dolaze u zimu. Više sreće drugi put.




Noćni život polarnog kruga

Jučer smo odlučili napraviti kasno podnevnu roštiljadu za sve nas koji smo se već udomaćili i nove pridošlice koje svaki dan kapaju sve više i više u naš Kuntotie. Putem Facebook-a smo organizirali event i u 18 sati smo se počeli okupljati oko kamina za roštilj. Nas desetak je otišlo u šumu (koja je udaljena 20 metara od Kuntoti-a) po drva, ostatak ekipe je počeo pripremati vatru i roštiljada je počela. Roštiljali smo na laponski način, što bi značilo da smo meso (uglavnom kobasice i hrenovke) nabadali na drvene štapove, koje smo prethodno ogulili nožem.



Uskoro nas je bilo preko 30. Internacionalno veselje u Kuntoti-u svaki dan sve više raste, upoznajemo nove ljude sa svih kontinenata i osjećamo se kao nova obitelj.
Nakon roštiljade, spremili smo se za izlazak, kupili pive za 1 euro i družili se po stanovima.




Nakon toga svi smo krenuli u grad na jedan od najvećih pre-party-a u akademskoj godini u klubu Tivoli. Masovnim bicikliranjem spustili smo se do grada i naišli na ogroman red ispred kluba. Čekanje u redu je trajalo sat vremena, no ne i za nas. Nas petero ugledalo je ekipu iz Kuntoti-a na samom početku reda te smo se na balkanski način (iako sam samo ja s Balkana) progurali ispred brdo Finaca na početak reda. Nekoliko Finaca je počelo uljudno gunđati (pristojno komentirati na glas da nije u redu to što radimo) na što smo im odgovorili da smo ugledali našu ekipu i da ćemo se ako treba maknuti iz reda. Jedan od Finaca je automatski odreagirao kako nema problema, te ako su prijatelji u pitanju da slobodno možemo stati ispred njih (sve s osmjehom na licu). Mislim da će me navika na finsku ljubaznost gadno koštati kad se vratim doma i poželim se ugurati u neki red prije koncerta.





Ulazak u klub, provjera osobne karte, 5 mišićavih čuvara i BAM!, 6 eura karta. Okej, bili smo spremni na takvo što, no nismo bili spremni na ono što nas je dočekalo u klubu. Klub Tivoli ima 2 floor-a. Na prvom je bio najgori dj svih vremena, koji je mijenjao pjesme svakih 30 sekundi. Miksevi su se sastojali od puštanja 3 "finske cajke" i jednog od brojnih, svima nama dobro poznatih, ljetnih hitova. Ukratko, zvučalo je kao miksanje Rozge i Seve s ljetnim hitovima Calvina Harrisa i Pitbulla.



Na drugom floor-u je bila živa muzika. Dva finska repera, valjda lokalna, pokušavala su na finskom jeziku repati, na što su, na naše čuđenje, Finci poludjeli.



Muzika na stranu, ajmo na cijene. U ovom slučaju smo bili spremni na cjenovni šok. Naravno skupa cuga, nije nam padala na pamet, a nije nam ni bila u planu jer smo na to bili spremni. Addie iz SAD-a, Domi iz Poljske, James i Alex iz Australije i ja, zbunjeno smo se gledali, pokušavajući se uklopiti na jedan od floor-ova, no nije išlo. Iako se slična muzika pušta i u hrvatskim i slovenskim klubovima gdje ponekad odem, s atmosferom u ovom nismo kliknuli. Finci su pristojne micice preko dana, no kad padne noć, alkohol gutaju onoliko koliko u njih stane. Sve što smo u klubu mogli vidjeti je loša muzika, brdo stakla i alkohola prolivenih po podu (ima se, može se) i razuzdani Finci kakve se očito jedino može vidjeti na ovakvim mjestima. Ostali studenti s razmjene su dijelili cugu po pola, oni koji imaju priuštili su si i više njih, no većina nas je polutrijezno gledala u svim smjerovima tražeći objašnjenje za ovakav košmar. Sve što je ostalo od zabave te večeri je party u stanu prije odlaska u grad. Nadam se da je to bio samo krivi dan za izlazak u grad, no odlazak tamo se neće ponoviti tako skoro. Vratili smo se iz grada oko 4 ujutro, mrtvi umorni, biciklirajući na naše brdašce. Prvi mačići se bacaju u vodu, tako je pao i naš prvi izlazak. Bljup!

Zašto baš finska Laponija?

ERASMUS + je program akademske mobilnosti koji mi je omogućio da trenutno živim i studiram u jednoj od najljepših i najuređenijih zemalja Europe, a i svijeta. U LINKU se nalazi definicija ERASMUS plus-a.
Odlučila sam da ću svoj zadnji predmetni semestar magisterija provesti u zemlji u kojoj mogu dobiti izvrsno znanje u svom području studija. Odabir su bez razmišljanja bile "skandinavske zemlje", no zašto baš Finska? Zato što ima najbolji obrazovni sustav na svijetu, jer je jedna od najuređenijih zemalja Europe, jer je moje područje studija tamo vrlo dobro pokriveno i cijenjeno, jer imam mogućnost studirati na sjevernom polarnom krugu, odnosno u Laponiji, a ujedno je i najpovoljnija od svih "skandinavskih" zemalja za život i studij (Švedsku, Norvešku i Dansku ne bih mogla pokriti stipendijom). Navodnici nad skandinavskim nisu bez razloga. Naime, Finska ne spada u Skandinaviju. Skandinavija su Norveška i Švedska, no ljudi najčešće i Dansku i Finsku trpaju u isti koš. Iako Interneti i Wikipedije kažu da je i Danska dio Skandinavije, ovdašnji Finci kažu da je to u potpunosti netočno. Još jedan od razloga zašto baš Rovaniemi je taj da je to službeno površinom najveći europski grad Europe, ujedno i službeni grad Djeda Mraza.

Odluka o Finskoj je pala, papirologija se rješavala punih šest mjeseci (isplatilo se!), avionska karta se kupila i sve je bilo spremno za odlazak na "sjeverni pol" 20.08.2014.






Nakon dva dana pakiranja, mjerenja kilaže kofera, muke oko vakumiranja jastuka i posteljine te odlazak na aerodrom u Ljubljanu, avantura zvana Laponija je počela. Zašto dva dana pakiranja, mjerenja kilaže, vakumiranja, i zašto baš aerodrom u Ljubljani, a ne u Zagrebu?




Kilaža, mjerenje i vakumiranje

Dozvoljena kilaža za prtljagu u avion sa Finnair avio kompanijom, a i većinom kompanija, je striktnih 23 kg. To je bio razlog pažljivog odabira stvari. Trebala sam odlučiti hoću li ponijeti jednu crvenu vestu ili tri karirane košulje, tri lagane tunike ili jedan zimski šal, zimske čizme ili troje tenisice. Na moju žalost, brojne stvari su ostale doma, ovisno o prioritetima.
Uz avionsku kartu kupila sam i dodatnu prtljagu od 23 kg jer sam shvatila kako je samo 23 kg za 4 i pol mjeseca života na sjeveru premalo. Kako bih utrpala što više stvari u kofere, bilo je potrebno vakumirati svu odjeću i posteljinu, poplun, deku i jastuke. Zašto baš posteljina? Uzevši sa sobom posteljinu, uštedila sam stotinjak eura, jer su apsolutno svi studentski stanovi u Finskoj neopremljeni. Nakon što smo mama i ja utrpale i izvakumirale sve stvari, uputile smo se na poštu da izmjerimo kilažu, i tako ponovo izbacimo nekoliko stvari viška iz kofera (opet na moju žalost).




Aerodrom Ljubljana vs. Zagreb

Ukratko, svi letovi iz Ljubljane su minimalno 50% jeftiniji od letova iz Zagreba. Ne samo za Finsku, već za skoro sve dijelove Europe i šire. Letite iz Ljubljane! Ja sam letila s Finnair kompanijom koja je daleko najjeftinija od svih ostalih kompanija za sve letove u Finsku. Ukoliko se odlučite za Finsku, topla preporuka je Finnair.


Letovi

Pakiranje je prošlo uspješno, karta je bila v žepu, ali put do Ljubljane je bio, ni više ni manje, nego baksuz. Mama, tata i ja veselo smo krenuli iz Zaboka oko 7 sati ujutro, no na putu nam se pokvarila kočnica na autu. Srećom, teta Renata (Hvala još 100 puta!) je u roku pola sata dojurila i pokupila mene i mamu te smo žurno krenuli prema aerodromu. Check-in, ukrcavanje i vožnja prvim avionom sa sjedalom do prozora do Helsinkija prošla je nezamjetno brzo, jer smo na aerodrom stigle skoro pa u zadnji tren.
Na aerodrom u Helsinki stigla sam oko 13, odnosno 14 sati u finskoj vremenskoj zoni. Tamo je uslijedio prvi cjenovni šok. U avionu do Helsinkija dobili smo sendvič srednje žalosti i mali sokić, stoga sam već oko 13, odnosno 14 sati bila pregladnjela. Banana, čokoladni keksić i voda, šokantnih 7.90 eura, odnosno 60 kuna i 12 lipa. Kasnije shvaćam da su to bile samo aerodromske cijene i da je tabu o finskim cijenama malo precijenjen. Slijetanje u Rovaniemi u 17.45 sati prošao je odlično. Sjedalo do prozora, savršeno za non-stopno slikanje čarobnih panorama, slobodno sjedalo do mene k'o stvoreno za moj ruksak s Kiki i Bronhi bombonima, uljudni stjuardi i stjuardese, Ben Pearce i Elliphant u slušalicama, i eto savršenog slijetanja u Rovaniemi.




Kraljevski doček

Ni manje ni više, na aerodromu su me dočekala dva auta. U srpnju sam na Facebook grupi studenata razmjene Sveučilišta u Laponiji upoznala dečka iz Pakistana, Muhisa, koji mi je ponudio vlastiti prijevoz s aerodroma do stana, te sam tako u startu uštedjela 50 eura. Uz njega, dočekala me moja tutorka Finkinja, Iiris, te još jedan Pakistanac koji je došao s dodatnim autom. U jedan smo potrpali kofere, a drugim smo se odveli do stana.




Smještaj

Svi studenti koji dolaze na sveučilišta u Rovaniemi smješteni su u zgradama Kuntotie, što je oko kilometar udaljenosti od centra grada i oko 2 kilometra udaljenosti od sveučilišta. U Finskoj ne postoje studentski domovi. Stanovi za studente su ujedno i stanovi za obitelji, no uglavnom ih uzimaju studenti zbog niskih cijena. Cijene stanova se kreću od otprilike 85 eura do 450 eura, što je za finski standard izrazito povoljno. U svibnju sam mogla zatražiti kakav otprilike stan želim, jednosoban, dvosoban, trosoban, jednokrevetan, dvokrevetan... Moj odabir je bio dvosoban stan s jednokrevetnom sobom, koji sam na kraju i dobila. Cijena mog stana je 220 eura, što je čak i usporedivo s hrvatskim stanovima za studente. ERASMUS + stipendiju dobivam od Sveučilišta u Mariboru, a iznosi 400 eura. S time pokrivam troškove stanovanja i dio džeparca, dok mi drugi dio pokrivaju roditelji (Hvala mama, hvala tata!). Nadam se da će njihov dio pokrivati izrazito mali dio troškova, no to ćemo još vidjeti kroz prvih mjesec, dva.


Prvi koraci

Kad sam stigla u stan bio je potpuno prazan. Jedino što je u njemu bilo je krevet, radni stol, stolica, kuhinja s kuhinjskim elementima i uređena kupaonica. Srećom, znala sam da ću ušparati ako uzmem svoju posteljinu, tako da se mukotrpno, dvodnevno pakiranje itekako isplatilo. Prije nego što sam se raspakirala, Pakistanac Muhis, Mađar Donat i ja, krenuli smo u najjeftiniji trgovački lanac, svima nama vrlo dobro poznat, Lidl. Cijene u Lidl-u su nešto više nego kao kod nas, otprilike 10-20% više. Neke cijene su čak iste i povoljnije, no to su uglavnom akcijske cijene. Tamo sam uzela najpotrebnije stvari za preživljavanje prvih nekoliko dana te se vratila u stan raspakiravati. Prije no što sam se raspakirala Muhis me zvao na party dobrodošlice na kojem sam upoznala još novih studenata iz cijelog svijeta.
Prvi dan faksa na Sveučilištu u Laponiji počinje 25.08., no za nas studente s razmjene prvi korak je orijentacijski tjedan koji počinje 01.09. Razlog mog ranijeg dolaska u Rovaniemi je paušalno plaćanje stanova. Drugim riječima, svi studenti moraju platiti stanove od 01.08. do 31.12., ako ostaju jedan semestar kao ja. Za ove koji ostaju cijelu godinu nisam sigurna kada je završni mjesec. Kako sam trebala platiti stan i za kolovoz, a faks mi počinje u rujnu, odlučila sam doći 10 dana ranije kako bih upoznala grad, ljude i pripremila se za život u Laponiji.
Prije nekoliko dana kupila sam bicikl. Naime, ovdje svi studenti koriste bicikle, jer su karte za bus jednostavno preskupe, 50 eura mjesečno. Bicikl sam kupila od studentice s razmjene za 40 eura. Cijene u second hand shopovima za bicikle su od 40 eura do 200 eura, ovisno o kvaliteti. Oni za 40 uglavnom ne rade pa je najjeftinija cijena poštenog bicikla oko 60-70-80 eura, što bi značilo da sam dobro prošla sa svojim.



Što se tiče opremanja stana, koji je bio u potpunosti prazan, opremila sam ga za nekih 20-30 eura u potpunosti. Od tepiha, lonaca, suđa, sredstva za čišćenje... Internet plaćam 20 eura mjesečno (max. 1 Mbit/s). Nije nešto brz, no dovoljno za 4 mjeseca boravka u Finskoj.



Laponija

Iako je još nisam istražila, prvi dojmovi su tu. Laponija je puna prekrasnih šuma i jezera. Gljive su na svakom koraku gdje god ima zelene površine. Ispred moje zgrade ih se može naći svakih nekoliko metara. Ono što je zanimljivo da čak i one jestive nisu jestive jer je černobilsko zračenje toliko jako utjecalo na ovo područje da se preporučuje ne brati, odnosno jesti gljive s ovog područja.
Ostale karakteristike ovog kraja su svjež, suh, hladan zrak, neprepoznatljiv za kolovoz kakvog mi znamo. Temperatura zraka se uglavnom vrti oko 15 stupnjeva.
Već tjedan dana, od kako sam stigla, čekam kad će na nebu osvanuti Aurora Borealis. Prerano je za Aurore u ovo doba godine, no viđene su u noći prije mog dolaska u Finsku, što me čini strašno nestrpljivom.



U nedjelju smo cura iz Poljske, Domi, i ja odlučile otići u vožnju biciklima gradom, te smo pozvale curu iz Švicarske, Barbaru, curu iz Njemačke, Satachu i dečka iz Vietnama, Hieua, da nam se pridruže. Vožnja nas je odvela do interaktivnog muzeja u kojem su prikazane ljepote Laponije. Ulaznica je bila 5 eura, a uz to smo mogli besplatno pogledati izložbu gljiva, koja je apsolutno neuobičajena za ovo područje, jel'. Sarkazam.



Svaki dan dolaze novi studenti s razmjene i svi zajedno organiziramo evente kojima dočekujemo novu ekipu. To su uglavnom filmske večeri, partiji, večere i slično. Sunce još uvijek zalazi oko pola 11 navečer, što je razlog polarnog dana, no uskoro se bliži polarna noć na koju se svi mentalno pripremamo jer kažu da je poprilično šokantna za nas "s juga".
Više o životu u Laponiji u slijedećem postu.