Zašto baš finska Laponija?

ERASMUS + je program akademske mobilnosti koji mi je omogućio da trenutno živim i studiram u jednoj od najljepših i najuređenijih zemalja Europe, a i svijeta. U LINKU se nalazi definicija ERASMUS plus-a.
Odlučila sam da ću svoj zadnji predmetni semestar magisterija provesti u zemlji u kojoj mogu dobiti izvrsno znanje u svom području studija. Odabir su bez razmišljanja bile "skandinavske zemlje", no zašto baš Finska? Zato što ima najbolji obrazovni sustav na svijetu, jer je jedna od najuređenijih zemalja Europe, jer je moje područje studija tamo vrlo dobro pokriveno i cijenjeno, jer imam mogućnost studirati na sjevernom polarnom krugu, odnosno u Laponiji, a ujedno je i najpovoljnija od svih "skandinavskih" zemalja za život i studij (Švedsku, Norvešku i Dansku ne bih mogla pokriti stipendijom). Navodnici nad skandinavskim nisu bez razloga. Naime, Finska ne spada u Skandinaviju. Skandinavija su Norveška i Švedska, no ljudi najčešće i Dansku i Finsku trpaju u isti koš. Iako Interneti i Wikipedije kažu da je i Danska dio Skandinavije, ovdašnji Finci kažu da je to u potpunosti netočno. Još jedan od razloga zašto baš Rovaniemi je taj da je to službeno površinom najveći europski grad Europe, ujedno i službeni grad Djeda Mraza.

Odluka o Finskoj je pala, papirologija se rješavala punih šest mjeseci (isplatilo se!), avionska karta se kupila i sve je bilo spremno za odlazak na "sjeverni pol" 20.08.2014.






Nakon dva dana pakiranja, mjerenja kilaže kofera, muke oko vakumiranja jastuka i posteljine te odlazak na aerodrom u Ljubljanu, avantura zvana Laponija je počela. Zašto dva dana pakiranja, mjerenja kilaže, vakumiranja, i zašto baš aerodrom u Ljubljani, a ne u Zagrebu?




Kilaža, mjerenje i vakumiranje

Dozvoljena kilaža za prtljagu u avion sa Finnair avio kompanijom, a i većinom kompanija, je striktnih 23 kg. To je bio razlog pažljivog odabira stvari. Trebala sam odlučiti hoću li ponijeti jednu crvenu vestu ili tri karirane košulje, tri lagane tunike ili jedan zimski šal, zimske čizme ili troje tenisice. Na moju žalost, brojne stvari su ostale doma, ovisno o prioritetima.
Uz avionsku kartu kupila sam i dodatnu prtljagu od 23 kg jer sam shvatila kako je samo 23 kg za 4 i pol mjeseca života na sjeveru premalo. Kako bih utrpala što više stvari u kofere, bilo je potrebno vakumirati svu odjeću i posteljinu, poplun, deku i jastuke. Zašto baš posteljina? Uzevši sa sobom posteljinu, uštedila sam stotinjak eura, jer su apsolutno svi studentski stanovi u Finskoj neopremljeni. Nakon što smo mama i ja utrpale i izvakumirale sve stvari, uputile smo se na poštu da izmjerimo kilažu, i tako ponovo izbacimo nekoliko stvari viška iz kofera (opet na moju žalost).




Aerodrom Ljubljana vs. Zagreb

Ukratko, svi letovi iz Ljubljane su minimalno 50% jeftiniji od letova iz Zagreba. Ne samo za Finsku, već za skoro sve dijelove Europe i šire. Letite iz Ljubljane! Ja sam letila s Finnair kompanijom koja je daleko najjeftinija od svih ostalih kompanija za sve letove u Finsku. Ukoliko se odlučite za Finsku, topla preporuka je Finnair.


Letovi

Pakiranje je prošlo uspješno, karta je bila v žepu, ali put do Ljubljane je bio, ni više ni manje, nego baksuz. Mama, tata i ja veselo smo krenuli iz Zaboka oko 7 sati ujutro, no na putu nam se pokvarila kočnica na autu. Srećom, teta Renata (Hvala još 100 puta!) je u roku pola sata dojurila i pokupila mene i mamu te smo žurno krenuli prema aerodromu. Check-in, ukrcavanje i vožnja prvim avionom sa sjedalom do prozora do Helsinkija prošla je nezamjetno brzo, jer smo na aerodrom stigle skoro pa u zadnji tren.
Na aerodrom u Helsinki stigla sam oko 13, odnosno 14 sati u finskoj vremenskoj zoni. Tamo je uslijedio prvi cjenovni šok. U avionu do Helsinkija dobili smo sendvič srednje žalosti i mali sokić, stoga sam već oko 13, odnosno 14 sati bila pregladnjela. Banana, čokoladni keksić i voda, šokantnih 7.90 eura, odnosno 60 kuna i 12 lipa. Kasnije shvaćam da su to bile samo aerodromske cijene i da je tabu o finskim cijenama malo precijenjen. Slijetanje u Rovaniemi u 17.45 sati prošao je odlično. Sjedalo do prozora, savršeno za non-stopno slikanje čarobnih panorama, slobodno sjedalo do mene k'o stvoreno za moj ruksak s Kiki i Bronhi bombonima, uljudni stjuardi i stjuardese, Ben Pearce i Elliphant u slušalicama, i eto savršenog slijetanja u Rovaniemi.




Kraljevski doček

Ni manje ni više, na aerodromu su me dočekala dva auta. U srpnju sam na Facebook grupi studenata razmjene Sveučilišta u Laponiji upoznala dečka iz Pakistana, Muhisa, koji mi je ponudio vlastiti prijevoz s aerodroma do stana, te sam tako u startu uštedjela 50 eura. Uz njega, dočekala me moja tutorka Finkinja, Iiris, te još jedan Pakistanac koji je došao s dodatnim autom. U jedan smo potrpali kofere, a drugim smo se odveli do stana.




Smještaj

Svi studenti koji dolaze na sveučilišta u Rovaniemi smješteni su u zgradama Kuntotie, što je oko kilometar udaljenosti od centra grada i oko 2 kilometra udaljenosti od sveučilišta. U Finskoj ne postoje studentski domovi. Stanovi za studente su ujedno i stanovi za obitelji, no uglavnom ih uzimaju studenti zbog niskih cijena. Cijene stanova se kreću od otprilike 85 eura do 450 eura, što je za finski standard izrazito povoljno. U svibnju sam mogla zatražiti kakav otprilike stan želim, jednosoban, dvosoban, trosoban, jednokrevetan, dvokrevetan... Moj odabir je bio dvosoban stan s jednokrevetnom sobom, koji sam na kraju i dobila. Cijena mog stana je 220 eura, što je čak i usporedivo s hrvatskim stanovima za studente. ERASMUS + stipendiju dobivam od Sveučilišta u Mariboru, a iznosi 400 eura. S time pokrivam troškove stanovanja i dio džeparca, dok mi drugi dio pokrivaju roditelji (Hvala mama, hvala tata!). Nadam se da će njihov dio pokrivati izrazito mali dio troškova, no to ćemo još vidjeti kroz prvih mjesec, dva.


Prvi koraci

Kad sam stigla u stan bio je potpuno prazan. Jedino što je u njemu bilo je krevet, radni stol, stolica, kuhinja s kuhinjskim elementima i uređena kupaonica. Srećom, znala sam da ću ušparati ako uzmem svoju posteljinu, tako da se mukotrpno, dvodnevno pakiranje itekako isplatilo. Prije nego što sam se raspakirala, Pakistanac Muhis, Mađar Donat i ja, krenuli smo u najjeftiniji trgovački lanac, svima nama vrlo dobro poznat, Lidl. Cijene u Lidl-u su nešto više nego kao kod nas, otprilike 10-20% više. Neke cijene su čak iste i povoljnije, no to su uglavnom akcijske cijene. Tamo sam uzela najpotrebnije stvari za preživljavanje prvih nekoliko dana te se vratila u stan raspakiravati. Prije no što sam se raspakirala Muhis me zvao na party dobrodošlice na kojem sam upoznala još novih studenata iz cijelog svijeta.
Prvi dan faksa na Sveučilištu u Laponiji počinje 25.08., no za nas studente s razmjene prvi korak je orijentacijski tjedan koji počinje 01.09. Razlog mog ranijeg dolaska u Rovaniemi je paušalno plaćanje stanova. Drugim riječima, svi studenti moraju platiti stanove od 01.08. do 31.12., ako ostaju jedan semestar kao ja. Za ove koji ostaju cijelu godinu nisam sigurna kada je završni mjesec. Kako sam trebala platiti stan i za kolovoz, a faks mi počinje u rujnu, odlučila sam doći 10 dana ranije kako bih upoznala grad, ljude i pripremila se za život u Laponiji.
Prije nekoliko dana kupila sam bicikl. Naime, ovdje svi studenti koriste bicikle, jer su karte za bus jednostavno preskupe, 50 eura mjesečno. Bicikl sam kupila od studentice s razmjene za 40 eura. Cijene u second hand shopovima za bicikle su od 40 eura do 200 eura, ovisno o kvaliteti. Oni za 40 uglavnom ne rade pa je najjeftinija cijena poštenog bicikla oko 60-70-80 eura, što bi značilo da sam dobro prošla sa svojim.



Što se tiče opremanja stana, koji je bio u potpunosti prazan, opremila sam ga za nekih 20-30 eura u potpunosti. Od tepiha, lonaca, suđa, sredstva za čišćenje... Internet plaćam 20 eura mjesečno (max. 1 Mbit/s). Nije nešto brz, no dovoljno za 4 mjeseca boravka u Finskoj.



Laponija

Iako je još nisam istražila, prvi dojmovi su tu. Laponija je puna prekrasnih šuma i jezera. Gljive su na svakom koraku gdje god ima zelene površine. Ispred moje zgrade ih se može naći svakih nekoliko metara. Ono što je zanimljivo da čak i one jestive nisu jestive jer je černobilsko zračenje toliko jako utjecalo na ovo područje da se preporučuje ne brati, odnosno jesti gljive s ovog područja.
Ostale karakteristike ovog kraja su svjež, suh, hladan zrak, neprepoznatljiv za kolovoz kakvog mi znamo. Temperatura zraka se uglavnom vrti oko 15 stupnjeva.
Već tjedan dana, od kako sam stigla, čekam kad će na nebu osvanuti Aurora Borealis. Prerano je za Aurore u ovo doba godine, no viđene su u noći prije mog dolaska u Finsku, što me čini strašno nestrpljivom.



U nedjelju smo cura iz Poljske, Domi, i ja odlučile otići u vožnju biciklima gradom, te smo pozvale curu iz Švicarske, Barbaru, curu iz Njemačke, Satachu i dečka iz Vietnama, Hieua, da nam se pridruže. Vožnja nas je odvela do interaktivnog muzeja u kojem su prikazane ljepote Laponije. Ulaznica je bila 5 eura, a uz to smo mogli besplatno pogledati izložbu gljiva, koja je apsolutno neuobičajena za ovo područje, jel'. Sarkazam.



Svaki dan dolaze novi studenti s razmjene i svi zajedno organiziramo evente kojima dočekujemo novu ekipu. To su uglavnom filmske večeri, partiji, večere i slično. Sunce još uvijek zalazi oko pola 11 navečer, što je razlog polarnog dana, no uskoro se bliži polarna noć na koju se svi mentalno pripremamo jer kažu da je poprilično šokantna za nas "s juga".
Više o životu u Laponiji u slijedećem postu.