my life in Hogwarts
28.9. nedjelja
bila sam kod Jen u Bolničkom Krilu. još je spavala. vidjela sam Dumbledorea i rekao mi je da je imala živčani slom zbog stresa i krize identiteta. kaže da joj je dao Napitak za San bez Snova i da će se probuditi popodne. šetala sam s Leo oko Jezera i po Perivoju. Draco me izbjegava. skoro ništa nisam uspjela pojesti za ručak. popodne sam opet išla vidjeti Jen. došli su i Hermiona, Ron, Harry, Draco, Leo, Lindsay, Maya i još nekoliko. nisam mogla vjerovati. ignorirala me! zašto me ignorira?! nije uopće htjela pričati samnom. nijeni pogledala u mom smjeru. ignorirala je i Harryja. mislim, nemogu reći da je puno pričala sa svima, samo je s Dracom normalno pričala, ostale je više-manje ‘podnosila’, ali Harryja i mene nije htjela ni pogledati, a kamoli nam se obratiti! uskoro su otišli Maya, Lindsay i ostatak ljudi koje ne poznam baš najbolje. onda i Ron i Hermiona. napokon je i Harryju i meni dojadilo to ignoriranje, pa je on otišao, a onda i Leo i ja za njim. Jen je ostala sama s Dracom. Otišla sam s Leom na večeru, pa odmah u krevet. neko vrijeme je Leo sjedio pored mene na krevetu i pričao samnom. nisam mogla zaspati. oko devet i po je otišao. prevrtala sam se po krevetu. pokušala čitati. misli su mi stalno bježale na jednu maaaaalu sitnicu: “ZAŠTO-SE-JEN-LJUTI-NA-MENE-I-IGNORIRA-ME-KAO-DA-SAM-JOJ-NAJGORI-NEPRIJATELJ-A-NE-NAJBOLJA-FRENDICA-?-?-?-!-!-!” zaspala sam tek oko četiri ujutro.
26.03.2006. u 13:13 | 9 Komentara | Print | # | ^joj, kako sam jutros bila živčana! mislim, danas je bila utakmica protiv Rawenclawa!!! ali sad ima i važnijih stvari. počnimo od početka. digla sam se rano. bila sam užasno nervozna, nisam skoro ništa jela. utakmica je počinjala u 10 sati. Našla sam se s dečkima na terenu. malo smo vježbali. svi smo bili nervozni i letili smo očajno. ali, kažu da je što gora zadnja proba (generalka), to bolja predstava iliti, u našem slučaju, utakmica. otišli smo se presvući. Draco se još čudno ponašao prema meni. u svlačioni smo još jednom prošli taktiku. pet do deset. izašli smo na teren. ekipa Rawenclawa je izlazila iz svoje svlačione. poredali smo se na sredini terena i rukovali se sa svima. popeli smo se na metle. Hootchica je zazviždala. poletjeli smo. tekma je počela. Balun je uhvatio Leo. pokušali su ga zblokirati, ali provukao se, sagnuo da ga ne pogodi Maljac i dodao meni. jurila sam prema obručima. skoro me srušio Maljac ‘precizno’ upućen od strane Goylea (na kojeg sam se izderala jer bi trebao biti na mojoj strani)!!! Balun mi je pao i uhvatio ga je Jimmy. pojurio je i zabio gol. čulo se klicanje s Slytherinske tribine. 10:0 za nas. počeli smo ponovo. Rawenclawi su imali Balun. njihova lovica je pokušala proći pored mene i Lea, ali joj nije uspjelo. uzela sam Balun. krenula prema obručima. dodala Leu. on dodao Jimmyju. on natrag meni. zabila gol. 20:0. klicanje Slytherina, buuu-kanje ostalih. napad Rawenclawa. dodavanje, gol za njih. 20:10. klicanje Griffindora, Hufflepuffa i Rawenclawa, buuu-kanje Slytherina. naš napad. 30:10. presreli im napad. Leo zabio gol. 40:10. konstantno klicanje Slytherina. 50:10. 60:10. 60:20. naš napad. Leo ŕ ja ŕ Jimmy ŕ ja ŕ gol! kad smo jurili nazad za Rawenclawima Draco se obrušio prema tlu. Cho mu je bila za petama. Draco je bio u prednosti jer je Cho nešto (odnosno netko) bio odvukao pažnju. projurili su brzo poput munje. začuo se zvižduk, a Draco je poletio visoko u zrak i kružio oko terena. u ruci je držao Zvrčku. 210:20! POBIJEDILI SMO!!! spustili smo se na zemlju i čestitali si. dotrčali su Harry, Ron , Hermiona i Jen. digli smo Draca na ramena i uputili se u Dvoranu. svi smo se smijali i zezali. u Dvorani smo si ponovo čestitali. Leo me zagrlio. Harry mi je čestitao na zabijanju golova zagrljajem. išla sam čestitati Dracu i zagrlili smo se. tada se to dogodilo. Jen je pošizila. potpuno i totalno! počela je vriskati:
“koja si ti kučka! uvijek UVIJEK si morala biti bolja od mene!!! UVIJEK mi oduzmeš ono što mi je najdraže!!! UVIJEK!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!” rekla je još dosta toga, počela je plakati i vrištati, samo se između vriskova moglo napola razumjeti rečenice poput: “mrzim te glupa kučko!!!”, “gaduro jedna glupa uvijek mi sve što mi je drago otmeš!!!” i slično. ja i Draco smo samo stajali tamo k’o zaleđeni i tupo blejali u nju. ona je vriskala, plakala, vrištala i derala se. svi okolo su zapanjeno gledali. odjednom se odnekud pojavio Dumbledore i odveo ju nekud. svi su ostali zaprepašteni, Harry je potrčao za njima, Draco je bio blijed i izgledao je kao da je nešto shvatio, a da mu se to baš i ne sviđa, ja sam bila totalno zbunjena i pogledala sam Lea, koji je slegnuo ramenima, pa onda Draca, koji je spustio pogled. on nešto zna! moram to izvuć iz njega… polako su svi otišli za svoje stolove. uskoro se Harry vratio i rekao da ih nije uspio dostići. svi (Harry, Leo, Hermiona, Ron i ja) smo bili začuđeni i poslije ručka smo otišli u Sobu Potrebe popričati o tome. Draco nije ‘mogao’ ići, ustvari više mi se čini da nije htio iz nekog drugog razloga nego što nam je rekao. u Sobi nismo ništa pametno zaključili. Harry je bio jako zabrinut za Jen. prvi su otišli Ron i Hermiona. onda je Leo otišao s Harryjem prošetati kako bi se Harry smirio. ja sam izašla zadnja. odlučila sam pronaći Draca i iscijediti iz njega ono što zna. nisam ga uspjela naći. ko da se zavuko u neku rupu!
na večeru nisam išla. otišla sam spavati. imala sam zbrkane snove, ali jednog se sjećam. ona vizija koju sam imala u srijedu, ona u kojoj moram izabrati između dva puta, došla mi je ponovo u snu…
26.9. petak
čudan dan. Draco me izbjegava. Jeniffer mi je svaki put odbrusila kad sam joj prišla i uvrijeđeno otišla. zbog nekog razloga se ljuti na mene, a ja nemam pojma zašto! jedino Leo se ponaša normalno. s njim sam provela cijeli dan. osjećam se blago depresivno zbog mojih najboljih prijatelja od kojih me jedan izbjegava, a druga se duri na mene iz meni nepoznatog razloga. danas sam trebala ić kod Dumbledorea, ali sam malo prije dobila poruku po Faweksu:
“Thalia,
nažalost, danas nisam u mogućnosti uživati u tvojem društvu. zbog hitnog posla izvan Hogwartsa moram odgoditi do slijedećeg petka.
iskrene isprike,
Dumbledore”
to me definitivno nije oraspoložilo. čak sam odbila Leov poziv na ‘vježbanje francuskog’. čini mi se da se bio uvrijedio. oko pola sata poslije otišla sam u knjegovu sobu i htjela se ispričati. ponašao se hladno, ali se nakon nekoliko poljubaca smekšao. :) otišli smo u moju spavaonicu da ne smetamo Gregu. otišao je oko dva. laku noć…
25.9. četvrtak
dear diary, danas se svašta dogodilo. ali da počnemo od početka: probudila sam se rano. bilo je oko pola šest. nisam više mogla zaspati, pa sam se odlučila otići u Društvenu. bila je prazna. nije ni čudo, svi normalni još spavaju. otišla sam na doručak u Dvoranu, pa u knjižnicu. morala sam nadoknaditi zadaće. oko 8 i po otišla sam probuditi Lea, ali, kad sam ušla, samo je Greg bio u spavaonici. rekao je da me Leo otišao tražiti. rekao je da je Leo spomenuo Mystic. brzo sam otišla tražiti Lea. izvela sam čaroliju Orijentacije (ali posebnu vrstu, ova ti pokaže smjer u kojem je osoba koju želiš naći). našla sam ga u Perivoju. u rukama je imao kutiju, a Mystic mu se šetala oko nogu. iz kutije se čulo mijaukanje.
“hej, šta se desilo? šta je to?” zadihano sam ga upitala (kad sam ga ugledala, potrčala sam do njega da vidim šta je)
“pa, jutros sam te išao probuditi, i na tvom sam krevetu našao Mystic s 7 mačića. čini mi se da su napola Žustrice!” odgovori mi uzbuđeno.
pogledala sam mačiće u vidjela da ima pravo! iako su imali crno krzno (a ne šareno, pjegavo ili točkasto, kao što je uobičajeno), imali su velike uši i lavlji repić! sad znam zašto je nestala! i činilo mi se u zadnje vrijeme da se udebljala, ali sam mislila da je zato što skuplja salo za zimu (nije da ju ne hranim preko zime, ali to životinjama dolazi kao instinkt)! razgovarala sam s Leom što ću s njima, i odlučila sam, čim mačići budu dovoljno stari, da ću ih dati onome tko ih bude htio. možda si ostavim jednog. ili dva. ;) prvi i drugi sat sam imala Preobrazbu. treći i četvrti Proricanje (bljak! radimo Hiromantiju (čitanje iz dlana), a ova glupa prenakićena amaterka nema pojma o čem priča!), ručak, pa Čarolije, tomu je slijedila Obrana. onda večera (čini mi se da su Draco i Jen otišli u Sobu Potrebe razgovarati, otišli su zajedno iz Dvorane), i onda metlobojski trening (Draco je kasnio, valjda zbog razgovora s Jen?) letili smo ok, ali u subotu moramo bolje ako želimo pobijediti Rawenclawe. Draco se ponaša čudno. ne gleda me u oči. moram saznat o čem se radi…
poslije treninga išla u knjižnicu pisat zadaće. tek sam sad došla u spavaonicu (pola dva u noći). krepana sam. laku noć.
3:42h
kvragu, ovi mačići stalno mijauču!!! nemogu spavat!!!
3:56h
na mačićima sam upotrijebila dreaminor ccinum (onu moju čaroliju za San). jednostavno ću ih Probuditi sutra ujutro.
24.9. srijeda
netko me lagano tresao. otvorila sam oči. Leo.
“ajde, Lia, budi se. zakasnit ćemo. Draco je otišao sam Snapeu dati one sastojke. ajde, budi se.” govorio je nježnim, toplim glasom. polako sam se digla. kosa mi je bila razbarušana i u njoj su bile zapetljane grančice i pokoji list. odjeća mi je bila razderana. imala sam posjekotinu na ruci. to jučer nisam ni skužila. jesam li se posjekla vraćajući se? valjda. Leo me gledao blago zabrinutim pogledom.
“šta se dogodilo jučer? jeste zapali u probleme s Akromantulama?” upita me.
“ma ne…” rekoh i ispričah mu sve od početka. sve osim činjenice da mislim da je Draco zaljubljen u Jeniffer. Leo mi je donio nekoliko šnita tosta za doručak. brzo sam se presvukla, počešljala i zgrabila torbu. jela sam tost na putu za Povijest Magije. Binns je već počeo predavanje, pa sam mu se ispričala na kašnjenju i sjela s Leom u klupu. učili smo nešto o ratovima protiv Divova, ali nisam slušala. nešto me drugo zaokupilo. oblio me hladan znoj. odjednom sam bila sama. stajala sam na raskrižju puteva: jedan je išao na lijevo, drugi na desno. pritiskala me tjeskoba. na kraju svakog puta vidjela sam osobu. tko je to? predaleko su, ne vidim im lica. odjednom ih nešto napadne. želim im pomoći! ali kome? lijevo ili desno?!
netko me prodrmao. panika i tjeskoba rasprsnuli su se brzo kao što su i došli. Leo.
“jesi ok? šta je bilo?” upita me zabrinuto.
“d-da…”, tiho sam rekla, “mislim da sam imala viziju.”
“viziju? ali…?” ostavi pitanje nedovršenim.
“da, znam.” znala sam na što misli. ja nikada nisam imala viziju. uvijek Snove, Predosjećaje, ali nikad pravu Viziju. šta mi se događa? znam da mi je baka bila Vidovita, ali nisam znala da sam naslijedila njen Dar…
otišla sam na drugi sat. Travarstvo s Griffindorima. hvala Bogu, radili smo nigillys mandrae (biljka sa svojstvima za rast i oporavak, koristi ju se za lijekove kod slomljenih kostiju, težih opeklina, ozljeda od napada jačih magičnih stvorenja (npr. sfinge, grifona, …), i svega ostalog što teško zarasta). to je ustvari vrlo ružna, pri korjenu dlakava smeđa biljka uskih dugačkih listova koji izgledaju kao osušena trava. Bezjacima izgleda neprivlačno, ali ima vrlo jaka magijska svojstva. mi smo morali skupljati nektar koji izgleda kao ljepljive kapljice sluzi na listovima. hvatali smo ga u bočice. onda smo imali ručak. pod ručkom sam odvukla Jeniffer na stranu. morala sam joj reći. morala sam joj reći da mislim da je Draco zaljubljen u nju. ne mislim, nego znam. pa on mi je to rekao! zar ne? da, mora biti to.
“Jen, moramo pričati.” započeh nespretno.
“ok.” bila je zbunjena. nijemo me pratila do Sobe Potrebe.
kad smo stigli izvalile smo se u dva velika naslonjača pored kamina. u jednom dahu sam joj sve rekla. šutila je. napokon je prozborila:
“šališ se, zar ne?” glas joj je bio čudan. sretan? ma ne. ona je sretna s Harryjem. nije li?
“ne. nije šala.” odgovorim joj ozbiljno.
“nemoj nikom reći, ok? moram prvo provjeriti…” ovaj drugi dio promrmljala je za sebe.
ponašala se čudno. morale smo krenuti na slijedeći sat. Obrana od Mračnih Sila. učili smo nešto novo, ali nisam slušala. bila sam zaokupljena svime što se događa. Draco voli Jen? Jen i čudno ponašanje? moje Vizije?
u tim razmišljanjima prolazili su mi sati (poslije Obrane Preobrazba, pa dva sata Skrbi). prije večere mi je Leo maknuo misli s zavrzlama i, umjesto u Dvoranu, odveo me u Sobu Potrebe. bila je osvjetljena svijećama, a mali stol za dvoje stajao je u sredini. stol je bio postavljen za večeru. kako slatko od njega! sjeli smo, večerali. veselo smo pričali i smijali se. nakon tog je uslijedila ‘poduka francuskog jezika’. ;)
oko dva sam se vratila u spavaonicu. pospana sam i sretna. laku noć!
p.s. Mystic još nema. već se brinem, zamolila sam Nenyu da ju potraži, ali ju nije našla. bojim se da se nešto nije dogodilo… sutra ju idem tražiti…
23.9. utorak
nisam imala prva dva sata, a ni ostali iz Slyterina, pa smo imali metlobojski trening. letili smo ok, s obzirom na to da je padala mrzla kiša. u svlačioni smo upalili čarobnu vatru da nas ugrije i osuši. taj pothvat nije potpuno uspio, jer smo bili mokri do kostiju. Draco je letio grozno i izgledao je potišteno. ponovo smo proučavali strategiju za subotnju utakmicu. kad smo se svi složili oko načina igre, ljudi su počeli odlaziti. Leo je žurio napisati (prepisati) zadaću za Napitke. Crab i Goyle su otišli odmah poslije njega. svi su otišli osim Draca koji se oblačio polako, puževom brzinom, zadubljen u misli, i mene koja sam sušila kosu. kad sam završila, pogledala sam prema njemu. činilo se da ne zamjećuje ništa oko sebe.
“Draco? jesi dobro?” upitah ga.
nema odgovora.
“Draco?”
još šuti. nije ni podigao pogled.
“DRACO?” podviknuh.
“ha? ja? molim?” upita zbunjen, pošto se prenuo iz razmišljanja.
“jesi ti dobro? izgledaš potišten…?” ponovim pitanje.
“ma da…aha………ne baš……………ne.” izgledao je tužno. nije me gledao u oči, nego je zurio u pod.
“oćeš pričat o tome?”
“ja…neznam kako bih to rekao…zato bolje ne.” još je zurio u pod.
“jesi siguran?”
“da.” reče tiho nakon kraće šutnje.
nešto nije ok, osjećam to. ali nemogu ga natjerat da mi kaže, zar ne?
“ajde onda, zakasnit ćemo na Napitke.” rekoh mu onim što je trebao biti veseli glas, ali nije mi baš uspjelo.
“aha…da…ajmo.”
krenuli smo. cijelo vrijeme šutili smo ko zaliveni. ja jer sam čekala da on nešto kaže, on iz meni neznanog razloga. mučna tišina. nešto nije u redu. došli smo do tamnica.
“Thalia”, započeo je odjednom (ovo ne može biti dobro, nikad me ne zove punim imenom, uvijek me zove Lia! a i izgleda čudno, nekako napeto…), “ja…” nastavi, ali u tom trenutku Leo izjuri iz učione:
“pa gdje ste vi? Snape je bijesan i naredio mi je da vas nađem! ajde brzo, unutra!”
ušli smo.
“oooooooo, pa nisu li se to gospođica Thalia i gospodinčić Draco odlučili posjetilti nas smrtnike i počastiti nas svojom nazočnošću?” prozbori Snape svojim najljigavijim glasom. fuj, kako mi se on gadi… poželila sam ga zadaviti! uputila sam mu pogled pun prijezira i mržnje, i on je uzvratio sličnim.
“sjednite sad! nakon sata ćete ostati da se dogovorimo o kazni.” zarežao je i u oku mu je bljesnula neka iskrica. vjerojatno će uživati zadavajući nam neke ogavne kazne…bljak!
sjeli smo. radili smo Veritaserum u parovima. mene je stavio s Dracom. u jednom momentu ruke su nam se okrznule i on me skoro uplašeno pogledao i brzo povukao ruku. šta je njemu??? pričali smo minimalno. jedino što je rekao je bilo: “već sam stavio rododendron.” i “ti ubaci mirealis trophiu.” a i to je rekao tihim glasom, mumljajući si u bradu. ne razumijem kako smo uopće uspjeli napraviti zadatak. nakon sata ostali smo i Snape nam je zadao da moramo večeras (noć punog mjeseca) u Šumu po neke sastojke koji su mu navodno potrebni. ‘trebaju’ mu torron nebualae iliti biljka koja se zove i ‘zvjezdana prašina’ i koristi se za napitke za duhovni oporavak i firas kirrol iliti svjetlo-plava trava koja cvjeta ljubičasto kad je mjesec pun, a koristi se za Napitak za san bez snova. za to se treba ići duboko u Šumu u teritorij Akromantula, ali čini se da Snapea nije briga što bi mogli stradati, čak bi se moglo reći da mu je drago! ljigavac jedan. moramo se nać s njim ispred Dvorca u jedanaest sati. onda smo išli na ručak. rekla sam Leu za Draca, i rekao je da je Draco jučer prekinuo s Mayom! nije ni čudo što je u depri. pokušali smo ga razvedriti (bez uspjeha). dalje smo imali Proricanje (bljak), Preobrazbu, pa Čarolije. večer je brzo došla. večerala sam malo, onda otišla u knjižnicu napravit zadaće. u 10 do jedanaest krenula sam prema van, naoružana štapićem i nadom da nas neće ubit Akromantule. Draco je već čekao. u tišini smo čekali Snapea. došao je hodajući i šepureći se i rekao nam jednu rečenicu:
“ne vraćajte se bez onih sastojaka.” to je popratio zlobnim smjehom koji je polako utihnuo i ostao zamijenjen ljigavim smješkom. onda nas je gledao kako krećemo u Šumu. kad smo došli do prvih redova drveća, više nisam mogla šutiti.
“Draco, šta nije u redu? čudno se ponašaš.” pitala sam ga.
šutio je.
zalazili smo sve dublje u Šumu.
“znaš da mi možeš sve reći…zar ne?” pokušah ponovo.
dugo je šutio. onda je zastao, sjeo na panj i pokazao i meni da sjednem. sjela sam.
“sve je počelo s onim biljkama…” započeo je. činilo se da razmišlja kako bi sročio ostatak. šutila sam. nakon nekog vremena je nastavio:
“problem je to što…nisam vidio Mayu. vidio sam nekoga koga nisam trebao. zato sam prekinuo s Mayom. jer je imala pravo, kad me optužila da sam zaljubljen u drugu…” zašutio je.
mozak mi je radio punom parom. je li moguće? Draco je zaljubljen u Jeniffer?! baš sam ga to htjela pitati kad nešto šušne iza nas. ukočili smo se i izvukli štapiće. polako smo ustali. Jednorog! ranjen je! odmah sam mu prišla i pomazila ga. tresao se. pogledala sam Draca:
“moram mu pomoći. oćeš moći sam po biljke?”
kimnuo je.
“dobro.” rekla sam i počela čistiti ranu. Draco je otišao. čula sam mu korake kako idu sve dalje i dalje, sve tiši, dok se više nisu čuli. Jednorog je bio još mlad, srebrno krzno mu se ljeskalo na mjesečini. legao je na pod i ja sam mu napravila zavoj od ljekovitih trava i algi koje sam Prizvala iz svoje spavaonice. zaspao je, umoran od bježanja od tog što mu je zadalo tu ranu. šta ga je moglo tako raniti? nisam znala da u Šumi ima tako opasnih stvorenja. možda je zalutalo? da ne vreba negdje u blizini? ostala sam uz njega. za svaki slučaj. vrijeme je prolazilo. pred svitanje se Jednorog probudio, ustao, pogledao me svojim velikim pametnim očima, naklonio se u znak zahvalnosti, polako se okrenuo i odgalopirao. otišla sam u Dvorac, do tamnica, u Društvenu, srušila se na kauč i zaspala.
22.9. ponedjeljak
kad je juče Leo otišao, nisam mogla zaspati. bila sam toliko sretna što smo opet zajedno! Nenya me je oko 4 zamolila da se prestanem vrpoljiti u krevetu jer nemože spavati. ispričala sam se i sanjarila. valjda sam zaspala jer jedino što se još sjećam je treperavo svijetlo u Šumi, i onda lijepi snovi. probudila sam se oko 8 i otišla do Leove spavaonice. Greg je baš bio na odlasku na doručak. samo se nasmiješio, više onako za sebe, i otišao. već je znao: kad ja dođem, on mora otići i ostaviti nas same. Leo je još spavao. sjela sam pored njega na krevet. poljubila sam ga i otvorio je oči. činio se iznenađen, ali nemogu reći da mu nije bilo drago. ;)
oko 9 i po smo otišli na doručak. došli smo točno na vrijeme za Mayin teatralan odlazak iz Dvorane. Draco mi je ispričao da se stalno svađaju, da je Maya malo posesivna i da ga je stalno optuživala da ju vara s Jen. uspio ju je uvjeriti da to nije istina, ali danas je došla na ideju da ju vara samnom! nisam se mogla ne nasmijati. malo smo se zezali oko te teme. vrijeme je brzo prošlo i morali smo na prvi sat: Skrb s Hufflepuffima. radili grifine, bilo dosadno, jer sam sve to već znala. onda dupla Obrana s Griffindorima: opet one protukletve (bez izgovaranja riječi). tomu je slijedio ručak, a onda Travarstvo (s Griffindorima, naravno). radili smo biljke koje te pokušavaju namamiti k sebi preuzimajući oblik osobe koju voliš. ja sam vidjela Lea, a ako on nije vidio mene polomit ću mu kosti. :) to sam mu i rekla. srećom, uvjerio me da je vidio mene, i da samo mene voli. Draco je problijedio kad se zagledao u biljku, pitala sam ga šta je, rekao je da nije ništa, ali mu je pogled bio čudan. mislim da nije rekao istinu. da nije vidio neku osobu koju nije očekivao? ne bih znala. imali smo još Astronomiju, ali tek navečer, u 9 sati. bila sam s društvom u knjižnici (zadaće), s Leom u Šumi (treniranje pretvaranja u animaguse), pa na večeri i onda smo se popeli na Kulu. sat je bio super, gledali smo poravnanje Marsa, Jupitera, Saturna i Neptuna, a to se dogodi jednom u 500 godina. bilo je predivno…
poslije smo Leo i ja zauzeli Sobu Potrebe, na veliko negodovanje Lenne i njenog novog dečka. ;)
p.s. danas nisam vidjela Mystic, ali valjda je odlutala u Šumu loveći miševe. vratit će se ona već. uvijek se vrati za dan-dva.
21.9. nedjelja
danas je lijep, sunčan dan. predivan dan za odlazak u Hogsmeade. ali ja nesmijem zbog glupog Snapea. Leo je htio ostati samnom, ali sam znala da želi ići pa sam mu rekla da mogu i sama. cijelo popodne sam učila i pisala zadaće (Povijest Magije - 3 svitka o bezjačkom paljenju vještica, Napitci - 6 svitaka o svojstvima heptimus magilaae, Preobrazba – naučiti pretvarati knjigu u akvarij s ribicama, pa u pero, pa nazad u knjigu i Proricanje – 8 svitaka o horoskopima). Leo se vratio oko 6 p.m. bio je s onim tipom iz svoje spavaonice, mislim da se tip zove Gregory, sladak je (ali je Leo puno slađi). dosta je povučen i nepriča baš puno s curama, samo se druži s dečkima. pretpostavljam da ima neku curu doma (iliti tamo gdje živi kad nije u Hogwartsu). u 7 p.m. smo imali metlobojski trening. svima nam je išlo super, fenomenalno smo letjeli. imam osjećaj da ćemo pobijediti Rawenclawe na tekmi u slijedeću subotu. Leo i ja smo otišli na večeru. Marc je danas odlazio. pozdravili smo se s njim. na kraju me odveo na stranu i rekao da se nada da je među nama sve ok i da sam mu oprostila. nasmijala sam se i potvrdila. zamuckivao je nešto o tome da bi se htio dopisivat samnom, pa smo razmjenili adrese. ona masnica mu se skoro više nije ni vidjela. otpratili smo ga do ulaza u Perivoj. tamo ga je čekala kočija koja će ga odvesti u Hogsmeade do željezničke stanice. svi smo se pozdravili s njim i otišao je. Leo se činio blago ljubomoran zbog mojeg ‘secret’ razgovora s Marcom pa sam mu ‘demonstrirala’ da volim samo njega čim smo ostali sami. onda je i on počeo ‘demonstrirati’, pa smo tako lijepo ‘demonstrirali’ u mojoj spavaonici do dva sata u noći ;)
12.03.2006. u 13:13 | 4 Komentara | Print | # | ^20.9. subota
probudila sam se kasno. pored kreveta mi je bila ostavljena košara. otvorila sam ju i u njoj je bila predivna, dugačka crna boa. našla sam pisamce:
“možda te razvedri, a možda čak i donese sreću.
Dumbledore”
malo me je razvedrilo. ali Sunce ni danas nije dopiralo u moj Mrak. zmiju sam nazvala Nenya. (ona je afrička magična boa (mješanka između Runotraga i boe), dugačka je oko 2 metra, crna koža joj je debela i sjajna i odbija većinu čarolija. ima lijepu suzoliku glavu s predivnim bistrim jarko-zelenim očima.) otišla na doručak. povela Nenyu. nosila ju oko vrata. nekoliko prvašića su vrisnuli od straha kad su ju vidjeli, ali skoro svi su bili vani jer je dan bio predivan. pošto nikog nije bilo za Slyterinskim stolom, pričala sam s Nenyom. ona je cijeli svoj život proživila u Šumi, ali prije nekoliko mjeseci njezinu obitelj su napale Akromantule. samo je ona preživjela. Dumbledore ju je spasio, i sad ju poklonio meni. svidjela mi se. ispričala sam joj sve o Leu i svom životu. zavoljela sam tu zmiju. rekla sam joj njeno ime, svidjelo joj se, i pristala je odazivati se na njega. poslije doručka smo otišle u šetnju oko Jezera, pa u Šumu. pričale smo o svemu i svačemu. srele smo Hagrida. rekla sam mu za Nenyu, i kako je ona poklon od Dumbledorea. svidila mu se, kasnije me odveo u stranu i zamolio da ako bude izlegla jaja, da mu dam jedno, jer već poduže želi mladu afričku bou. nasmijala sam se, i rekla da ću mu, u tom slučaju, odmah dati dva jaja. nasmijao se od uha do uha. nisam mu rekla da sam Parsel-Ust. poslije ručka sam si pod jedno drvo Prizvala pergamente i pero, sjela i pisala zadaće. Nenya je otišla uloviti si ručak. bila sam tako zadubljena u pisanje zadaće, da nisam shvatila da neko stoji pored mene. osoba se promeškoljila. brzo sam podigla pogled. ne mogu vjerovati. Leo. šutila sam. nisam znala šta reći. on me samo gledao. bilo mu je neugodno.
“bok Lia” rekao je na kraju.
“bok” zašto mi ovo radi? zar nezna koliko me boli to što me ostavio?! zar mi mora trljati sol na ranu?!
“čuj, ja…ovaj…hm…pa, vidio sam te jučer u knjižnici” počeo je.
“gle, Leo ja…” krenula sam.
“ne. čekaj da završim. jučer sam išao u knjižnicu i čuo tebe i Marca kako pričate.” pogledao me s nadom u očima. spustila sam pogled. onda nastavi: “k vragu, Lia, ne olakšavaš mi ovo. ali evo: oprosti. ponio sam se kao kreten. trebao sam te saslušati. jučer sam potrčao za tobom kad si izjurila iz knjižnice, ali nekud si nestala. Marc me potražio ovo jutro i priznao da nisi ti kriva, da te on poljubio i da si ga pokušala gurnuti. molim te, oprosti mi.” sve je ovo rekao u jednom dahu. sad je čekao. čekao moj odgovor. još ga nisam gledala. osjećala sam njegov pogled na potiljku. zurila sam u pod. čekao je nekoliko minuta. onda se okrenuo i krenuo otići.
“čekaj” rekla sam tiho. stao je, još mi okrenut leđima. digla sam se i primila ga za ruku. on se okrene. pogledala sam ga suznim očima. njegove crne oči svjetlucale su se u sjeni drveća. prišla sam mu bliže gledajući ga. primio me oko struka i privukao još bliže. osjetila sam njegov dah na licu. poljubio me, dugo i nježno.
“to znači da mi opraštaš što sam se ponio kao idiot?” upitao me.
poljubila sam ga.
“jel to znači ‘da’?” upita ponovno, s izazivačkim smješkom na licu.
ponovo sam ga poljubila.
“ok.” kaže on i privine me još bliže sebi, i poljubi tako nježno, a ipak tako strasno.
neznam koliko smo se ljubili u sjeni drveća, činilo se kao vječnost. začula sam tihi siktavi ‘opaaaa’ kako dolazi s tla. Nenya. ispričala sam Leu sve što se dogodilo kod Dumbledorea i ‘upoznala’ ga s Nenyom. stavila sam Nenyu oko vrata i jednom rukom zagrlila Lea, i on mene. tako smo otišli na večeru. svi su se obradovali tom što smo Leo i ja opet zajedno. Nenya se svima svidila, osim Pansy (*evil laugh*, poslat ću jednom Nenyu da ju malo preplaši). Leo i ja smo ubrzo ‘nestali’ s večere, išli smo u Sobu Potrebe ‘pričati francuski’. ;)
19.9. petak
probudila sam se na podu svlačione. valjda sam zaspala, umorna od tuge i plača. hvala Bogu da nemam prvi sat. još sam bila mokra od jučerašnje kiše. otišla sam se presvući, pa na doručak. Leo me ignorira. prošla sam pored njega (pričao je a Dracom), i nije me ni pogledao, a kamoli pozdravio. brzo sam jela i otišla na Preobrazbu s Rawenclawima. odlučila sam da neću dati ikome da vidi kakav je razdor u meni. uspjela sam pretvoriti paunovo pero u željezni čavlić i nazad. onda sam imala, na moju veliku žalost, Proricanje. dva sata te idiotarije. ona prekrcana narukvicama, prenašminkana amaterska glupača ogromnih naočala je tražila od mene da joj proričem iz Kristalne Kugle. pogledala sam u Kuglu i vidjela - ništa. to me začudilo jer sam uvijek prije mogla vidjeti u Kugli razne oblike. njoj sam slagala da vidim cvijeće. ispustila je dugačko glupavo “hmmmmmmmmm…” i otišla dalje. slijedio je ručak. umjesto toga sam otišla u knjižnicu i pisala zadaću iz Preobrazbe. slijedeći sat sam imala Skrb. nisam slušala šta je Hagrid govorio. radili smo Upavce. da nije bilo tih prokletih ptičurina, ja bih još bila sretna s Leom. onda je došla na red Obrana od Mračnih Sila. radili smo kletve i protukletve, te bacanje čarolija bez izgovaranja riječi. samo smo Leo, Marc, Jen, Harry, Hermiona, Ron, Draco i ja uspjeli odgovoriti na kletvu protukletvom bez da smo išta rekli, dok su drugi završili s slonovskim ušima, repom ili rozim dlakama koje su im rasle iz nosa (a među njima je bila i Pansy, ha ha ha). Marc me gledao svako malo, ali sam ga prostrijelila svojim da-nije-bilo-tebe-ovo-se-nebi-desilo pogledom, tako da je spustio pogled i zurio si u cipele. Leo se uopće ne obazire na mene, i to me ubija. Jen me tješi da će ga to proći, da će shvatiti da nisam ja poljubila Marca, nego on mene, i da ga nisam uspjela odgurnuti. nisam sigurna da je to istina. rekla sam joj kako mi je Leo jučer rekao da ja za njega više nepostojim. pričale smo odlazeći na večeru. sjedila sam za Griffindorskim stolom, jer nisam mogla trpiti da me Leo ignorira. tokom cijele večere su me Harry, Jen, Ron i Hermiona pokušavali razvedriti. nije im uspjevalo. pred kraj večere otišla sam u knjižnicu. sjedila sam sama s upaljenim svijećama i čitala knjigu ‘Napitci za svakodnevnu uporabu’. odjednom mi je sjena pala preko knjige. digla sam pogled. Marc.
“šta hoćeš?” nemogu reći da mi je glas imao ugodan ton.
“ja…samo sam…” počeo je zamuckivati.
“samo šta?! kako se usuđuješ doći mi pred oči nakon onoga? samo si ušetao u moj život i okrenuo sve naglavce! zbog tebe Leo ne želi ni pričati samnom, a ja nisam ništa ni skrivila!” skoro sam se derala na njega i malo mi je falilo da zaplečem od bijesa. momentalno sam ga mrzila svim srcem i dušom. htjela sam bacati stvari okolo. pogoditi ga nečim teškim (npr. najdebljom najdosadnijom knjigom iz Povijesti Magije!). bio je osupnut.
“s-samo sam ti htio reći da mi j-je žao.” protisnuo je začuđen tolikim bijesom.
“misliš da mi to išta znači? ‘žao ti je’? meni je žao. žao mi je što sam te upoznala!” rekla sam mu sablasno hladnim, mirnim glasom. bijes je ključao u meni. više nisam htjela bacati stvari. nisam se htjela derati, ni vrištati. htjela sam ga ubiti pogledom.
nije ništa odgovorio. samo je tamo stajao, kao kip. uzela sam knjigu, stavila je u torbu i otišla is knjižnice. zaustio je da nešto kaže. nisam se obazirala. on je samo ostao tamo stajati. čim sam zamakla za ugao, počela sam trčati. suze, koje sam dosad potiskivala, potekle su u punoj snazi. netko je trčao zamnom. istrčala sam iz Dvorca. svuda je bio mrak. otrčala sam do ruba Šume i sjela uz drvo. oni koraci su utihnuli. plakala sam. zašto? zbog života. zbog tog što se ovo desilo meni. zbog boli. zbog očaja. zbog ljubavi prema Leu. zbog bijesa prema Marcu. zbog svega…
prošlo je podosta vremena kad su mi suze počele presušivati. polako sam se digla i otišla u Dvorac. bilo je već 10 sati navečer. sjetila sam se da moram kod Dumbledorea. otrčala sam do tamo. kad su me Vodorige pustile unutra, otrčala sam uz stube.
“oprostite što kasnim, Profesore” ispričala sam se.
Dumbledore je sjedio za svojim stolom. pokazao mi je da sjednem.
“nema veze, Thalia. vidim da imaš većih problema. želiš li razgovarati o tome?” blagosažalno me pogledao.
“ne bih, Profesore, molim Vas, nemojte me pitati o tome.” odgovorila sam.
“kako želiš. a sad, da krenemo s onim zašto si ovdje. prije dva tjedna rekao sam ti da ćeš proći mali test, je li tako?” upita.
“da. mislim da je.”
“e, pa onda možemo početi.” reče i štapićem stvori kavez pun zmija. zadržala sam krik. od kad sam bila dijete, užasno se bojim zmija.
“P-P-Prof-f-fesore, a-ako V-Vam nisam r-rekla, j-ja se u-už-užasno bojim z-zmija” zamuckivala sam.
“zašto?” upita Dumbledore.
razmislila sam o tome. zašto? pa…neznam! od kad se sjećam za sebe, bojim se zmija. ali zašto? nikad mi nisu ništa loše napravile. nikad me nisu ugrizle. zašto ih se toliko bojim?
čini se da je Dumbledore vidio moje misli:
“ne znaš, zar ne Thalia? e, pa, daj da ti objasnim. ti se bojiš zmija jer su tvoji roditelji u tebe usadili taj strah. tvoj otac je bio mudar čovjek, i nije htio da se ističeš previše od ostalih. nije htio da, kao on, uvijek budeš odbačena od društva zbog svojih Sposobnosti. jer znao je da ih imaš.”
“m-molim?”, bila sam zbunjena, “kakvih Sposobnosti, Profesore?”
Dumbledore je nekoliko trenutaka šutio, pomno me gledajući. onda počne:
“to je taj Test, Thalia. želim vidjeti imam li pravo. a vjerujem da i ti imaš pravo znati što sve možeš…a sad”, nastavi mašući štapićem i otpuštajući zmije, “reci mi šta čuješ.”
bila sam zbunjena. ‘šta čujem’? čujem siktanje zmija. ili..? šta je to? … … … o moj Bože, one govore!!! govore meni!!!
… ‘pussstiii nasss’ … ‘osssslobodiii nassss’ …
jedna je krenula prema meni i skočila kao da će me ugristi.
“stani!” podviknula sam. zmija je stala. opet se polako sklupčala. začuđeno sam pogledala Dumbledorea. on mi se smiješio. shvatila sam da nisam rekla “stani” na ljudskom jeziku. tu sam riječ prosiktala, kao zmija! ja sam pričala njihov, zmijski jezik!!! JA SAM PARSEL-UST!!!!!!!!!!!!!!!
“k-kako ste znali?” pitala sam zamuckujući od uzbuđenja.
“pa, ti si čistokrvni potomak Slyterina. a on je bio Parsel-Ust. bilo je neizbježno da se taj Dar prenese na tebe.” odgovorio je. “a sad: reci im da se vrate u kavez.”
“dobro, vrijedi pokušati.” rekla sam. pogledala sam zmije i rekla: “u kavez!”
ništa se nije dogodilo.
“nisu te razumjele, nisi rekla na njihovom jeziku”, prozbori Dumbledore, pomno me gledajući, “probaj ponovo.”
pogledala sam zmije. šutile su. pogledala sam ih sve u oči. “u kavez!” zapovijedila sam im. još tren su me gledale. pomislila sam da nije uspjelo. a onda, jedna po jedna su otpuzale nazad u kavez. Dumbledore je zatvorio vratašca.
“bravo.” rekao mi je. “nisam se ni nadao da ćeš tako brzo ovladati njihovim jezikom.”
“h-hvala” još sam bila zaprepaštena cijelim ja-sam-parsel-ust-otkrićem. nekoliko smo trenutaka šutili. onda Dumbledore pogleda na sat:
“a sada Thalia, mislim da bi trebala krenuti. već je kasno.” ustao je.
“da, naravno.” rekla sam, također ustajući. otpratio me do vrata. pogledala sam sažalno zmije. Dumbledore je to vidio:
“ne brini, odmah ću ih ujutro pustiti.” obećao mi je. “laku noć, Thalia.”
“laku noć, Profesore.”
“i ne zaboravi, moraš doći u ‘kaznu’ i slijedeći petak.” opomene me smiješeći se.
“neću zaboraviti.” odgovorim mu. pomazila sam Faweksa i otišla niz stube. Vodorige su se zatvorile zamnom. spustila sam se do tamnica razmišljajući o svemu. rekla lozinku. ušla u Društvenu. Leo je zaspao na kauču. to me opet tjeralo na plač. otišla sam u spavaonicu. legla. nisam mogla spavati od razmišljanja o svemu. dok sam bila kod Dumbledorea, bol je nestala, očaj ishlapio. sad su se opet pojavili. zaspala sam oko 4h.
18.9. četvrtak
otvorivši oči, skoro sam vrisnula od straha. Mystic mi je sjedila na prsima i nagnula glavu prema mom licu. kad je vidjela da sam se probudila, počela mi je lizati nos. trebalo mi je nekoliko trenutaka da se sjetim svega što se dogodilo. opet me razdirao onaj osjećaj očaja, samoće i srce mi je bilo hladno i prazno. unatoč teretu koji mi je stezao srce, s velikim sam se naporom digla i krenula se obući. stajala sam pred ormarom i gledala sve raznobojne majice i hlače koje sam napravila (odnosno obojala) kad sam bila sretna. imam čudnu naviku uvijek nositi odjeću boje koja mi ide uz raspoloženje. I wear what I feel. nisam imala volje oblačiti ništa u boji. uzela sam tamno žute hlače i čarolijom ih pofarbala u crno. obukla sam crnu dolčevitu (nadajući se da će otkloniti hladnoću) i preko toga navukla pelerinu. otišla sam na doručak. sjedila sam za Griffindorskim stolom s Jen i Harryjem. oboje su se, na moj zahtjev, ponašali kao da se ništa nije dogodilo. Marc je sjedio na drugom kraju stola. prvi sat smo imali Povijest Magije. cijeli sat sam pričala s Jen. odlučile smo markirati Travarstvo i otišle u Sobu Potrebe. napričale smo se i ona me tješila. rekla mi je da je Leo fakat u komi, da se vuče po Dvorcu bez ikakve volje. rekla je da je pričala s njim i da je ljut na mene iako ne misli da sam samo ja kriva. ona misli da bih ga trebala pustiti da se ohladi. otišle smo na dva sata Napitaka. predali smo zadaće. radili Napitak za Levitaciju (popiješ 13 kapi i levitiraš sat vremena). nisam se uspjela koncentrirati, pa sam ubacila previše korjena dunadetnisa, pa mi je napitak postao olovno sivi. Snape mi je neš srao zbog tog, ali nisam slušala. zbog tog mi je dao kaznu: u nedjelju ne smijem ići u Hogsmeade. pravila sam se da sam razočarana, samo da bi me pustio na miru, iako nisam ni kanila ići. nemam s kim. onda sam otišla na ručak. poslije sam imala dva sata rupu pa sam otišla na metlobojsko igralište malo vježbati. od kvalifikacija nisamo imali ni jedan trening. letjela sam najbrže što je moja Vatrena Munja mogla. bio je predivan osjećaj ponovno letjeti. kosa mi se vijorila na vjetru. čak sam na neko vrijeme zaboravila na tugu i bol. spustila se magla i počela padat kiša. preskočila sam večeru. letjela sam okolo-naokolo valjda nekoliko sati. tek kad nisam više vidjela ni prst pred nosom spustila sam se dolje, i krenula prema svlačionici. kiša je padala jako i gusto, velike kapi su zamagljivale pogled. odjednom sam se sudarila s nekim. u prvi tren nisam vidjela tko je to, niti je ta osoba mene prepoznala.
“joj, sorry, nisam te vidila” ispričavala sam se.
tek sam sad shvatila tko je to. Leo. samo me gledao. zaustila sam da nešto kažem, ali me preduhitrio:
“da se nisi usudila opravdavati se.”
“a-ali…” počela sam.
“nema ali. za mene više ne postojiš.” okrenuo se i otišao.
gledala sam kako se njegova visoka, tamna prilika gubi pod zavjesom kiše i magle.
odbauljala sam u svlačionu, sjela i plakala.
17.9. srijeda
ležim. još uvijek. u istom položaju. još gledajući kroz prozor. zaključala sam vrata. Draco mi je ujutro htio donijeti doručak. nisam mu se javila. nisam imala volje dići se iz kreveta. nema smisla, nema poante. nema ničega osim Tame. Samoće. Očaja. osjećam se tako trivijalnom u ovom svijetu. totalno beznačajnom. bol je popustila. ne osjećam ništa. ni bol, ni glad. samo ležim. sama. totally numb. Mystic je malo prije grebala po vratima. nisam ju pustila unutra. nemam snage dići se. Sky je uletjela kroz otvoreni prozor. nosi poruku:
“drži se, sve će bit ok.
Jen”
da, moš si mislit. lako je njoj reći. ona ima Ljubav. ima Harryja. momentalno mrzim sve sretne osobe. mrzim cijeli svijet. kako je uopće saznala? valjda joj je Draco rekao.
pred večer sam se prenula iz noćne more. netko je kucao na vrata.
“Lia, znam da si unutra”
Draco.
nisam se javila. otići će, s vremenom.
“Lia! moraš nešto jesti. otključaj vrata.”
još uvijek nepomično ležim. u mislima samo ponavljam: “go away, go away, go away…”
“k vragu, Thalia, daj otvori vrata, ili ću ih raznijeti!”
šutim. sekunde su prolazile u tišini.
“gle, samo otvori vrata da ti dam hranu. moraš nešto pojesti. nemoraš ni pričati samnom, ni pogledati me…” glas mu je bio tako prijateljski, tako zabrinut za mene. polako sam se digla i otključala vrata. ušao je unutra. na noćni ormarić je stavio tanjur s krumpirima, salatom i vegetarijanskim složencem. dirnulo me to što se sjetio da ne jedem meso. suze su mi počele teći i zagrlila sam ga. bio je zatečen, ali me čvrsto zagrlio. on je tako dobar prijatelj…
“h-hvala” promumljala sam.
“na čemu?” bio je zbunjen.
“na svemu”
pričao mi je šta su danas radili. zamolila sam ga da ne spominje Lea, jer je to prebolno. rekao je da sam Marca očito dosta jako puknula, jer danas hoda po školi s velikom masnicom na licu. to me skoro nasmijalo. prenio mi je pozdrave svih: Harryja, Jen, Maye, Hermione i Rona. rekao je da je samo njima rekao, da im objasni zašto nisam bila na nastavi. pitao me jel se ljutim zbog toga. rekla sam ne. kad je odlazio, morala sam mu obećati da ću pojesti večeru, i onda na otić spavanje. obećala sam.
16.9. utorak
imala sam nemirne snove. trčala sam. bježala od nečega. lovi me. dostiže. padam. uhvatilo me. batrgam se. pokušavam pobjeći. uspjevam. opet bježim. špilja? trčim do nje. sakrivam se unutra. ulazi. zrak prožima hladnoća. stojim kao kip, zaleđena od straha. vidi me. opet trčim. zgrabilo me. pritisnulo uz hladan, vlažan zid. nema izlaza. moj mozak očajnički pokušava naći put prema slobodi. nema ga. nema nade. gotovo je. priprema se za konačni udarac… budim se. Leo sjedi pored mene zabrinut. tresem se i suze mi cure niz lice. on me zagrli. kaže da je sve u redu. držim ga čvrsto, hladnoća koja me prožimala polako nestaje. on me pogleda, pogladi po licu i poljubi. smirujem se. neznam koliko sam ga dugo tako grčevito držala. pustila sam ga iz zagrljaja. pogledao me u oči i nasmiješio se.
“jesi dobro?” pita me.
“j-ja…d-da, samo ružan san.” odgovaram drhtavim glasom.
“dobro onda”, reče i ustane, “ostavljam te da se presvučeš, onda idemo na doručak. čekam te u Društvenoj.”
“d-dobro” promucam.
on ode. ja se obučem. siđem dolje. taj san me držao kao zarobljenu cijelo jutro. na Starim Runama nisam čula postavljeno pitanje, tako da me je Hermiona morala lupiti laktom u rebra da bih se ‘probudila’. nisam ništa pojela za ručak. pitala sam se ima li ovaj san nešto s jučerašnjim predosjećajem. u oba sam imala isti osjećaj izgubljenosti, očaja… na Astronomiji smo proučavali karte neba i to mi je malo popravilo raspoloženje. pred sumrak sam otišla do Hagridove kolibe. Marc je već stajao tamo. čekali smo Hagrida i pričali. simpa tip.
“i kako ti se sviđa Hogwarts? jel ti sve po volji?” započela sam razgovor.
“ovdje je fenomenalno! samo, malo me gnjave cure…” odvratio mi je vragoljasto se smiješeći.
“pa čuj, nekim bi dečkima to bilo drago…” razvukla sam i ja lice u izazivački osmjeh. htjela sam vidjeti kako će se izvuć iz tog.
“pa i bilo bi da mi se upucava ona cura na koju sam bacio oko…” pogledao me na čudan način. onaj vragoljasti smješak mu je još titrao na licu. stajali smo dosta blizu i pobojala sam se da će me pokušati poljubiti. ali onda nas je prekrila velika Hagridova sjena:
“bok Thalia, bok Marc! ‘este spremni?” začuo Hagridov je gromki glas.
“naravno! možemo krenuti!” odmah sam prihvatila priliku da se izvučem iz neugodne situacije.
“haj’mo onda, zamnom”, reče Hagrid i krene prema Šumi, “al’ morate pazit’ da neslušate nji’ovu pjesmu predugo, jerbo ima loše posljedice.”
“znam” odgovorili smo i Marc i ja u istom trenu.
“a jel’ ih znate ufaćat?” upita nas Hagrid.
kimnula sam.
“dobro, Thalia, onda ćemo tebi prepustiti čast da ufaćaš prvog” odlući Hagrid i nasmiješi mi se. uf, koje li čaaaastiii…ali nema veze. već smo bili zašli poduboko u Šumu. nebo je imali zlaćanu boju prošaranu milijunima šara zelenih, plavih, rozih, ljubičastih, narančastih i crvenih nijansi. izgledalo je predivno… spazila sam Upavca. sjedio je na grani i gledao u zalazeće Sunce, ganutljivo pjevajući. podigla sam štapić i vizualizirala riječi: “tantos illa trapium”. iz štapića su mi izletile srebrne niti, polako leteći po zraku, ljesajući se u sutonu, odjetjele do Upavca i oko njega stvorile srebrnu krletku. pjesma je prestala. jedna srebrna nit je zatvorila Upavcu usta, tj. kljun. krletka je poletjela, te mi sletila ravno u ruke. ptica je pokušavala pobjeći. pogladila sam ju po glavi, te se smirila. otkad znam za sebe, imam posebnu vezu sa životinjama i magičnim bićima. dala sam Upavca Hagridu. nastavili smo Šumom. slijedećeg je trebao Marc uhvatiti. potrajalo je duže, jer nikako nije uspio pogoditi Upavca Zaleđivanjem. Upavac je pjevao i skakao s grane na granu, izmičući se čarolijama. ali na kraju ga je Marc pogodio, i Upavac je pao sa stabla. potrčala sam i uhvatila ga prije nego je pao na pod. stavila sam ga u krletku s drugim. trebali smo još jednog. tog sam ja uhvatila jer je moja metoda bila učinkovitija. Hagrid nam je zahvalio i pitao jel se znamo sami vratit iz Šume, jer on mora još nešto obavit. rekla sam da nema frke, da ću ja odvest Marca do Dvorca. Hagrid je otišao. mi smo šutke krenuli nazad. Marc je započeo razgovor:
“zanimljiva čarolija, ona kojom si zarobila Upavca. otkud ti ta?”
“molim?” prenula sam se iz razmišljanja: “ah, ja sam ju izmislila, dobro služi za hvatanje magičnih stvorenja.”
“stvarno? sama si ju smislila? bravo, stvarno je dobra.”
“hvala” zacrvenila sam se protiv svoje volje.
već smo izlazili iz Šume. hodala sam gledajući u pod. izbili smo na čistinu. oko 200m lijevo od nas bila je Hagridova koliba. u daljini se ljeskalo Jezero na zadnjim današnjim zrakama Sunca. Dvorac se uzdizao kao crni div u polumraku, bacajući veliku sjenu preko vode. kad smo došli do vrata Dvorca, Marc me naglo pritisnuo uza zid i strasno poljubio. u prvi tren sam se iznenadila. usne su mu bile tako meke, tako nježne… ali onda sam se sjetila Lea. pokušala sam ga odgurnuti, ali se nije dao. poljubio me još jače, s još više strasti. bio je jači od mene. ponovo sam ga pokušala odgurnuti. nije uspjelo.
“L-Lia?!” začula sam prepukli Leov glas.
Marc me pustio i gledao Lea s pobjedonosnim smješkom. ja sam samo stajala, zapanjena, neznajući šta da radim. Leo me pogledao pogledom punim boli, razočaranja, okrenuo se i otišao. od tog me zabolila duša. okrenula sam se i vidjela da me Marc gleda sa smješkom na licu. u meni se pojavila mržnja, bijes, prema tom tipu koji se usudio ući u moj život i pokvariti, uništiti moju jedinu ljubav, jedinu svrhu mog buđenja svakog jutra. pogled mi je bio pun bijesa i flisnula sam ga najjače što sam mogla. to ga je iznenadilo. nisam čekala šta će napraviti, nego sam potrčala za Leom. vidjela sam ga u hodniku koji vodi do tamnica. trčala sam najbrže što sam mogla. jedva sam ga dostigla.
“LEO! Leo, molim te, pričekaj!”
nije se ni okrenuo, samo je nastavio hodati. kaskala sam za njim. prepriječila sam mu put:
“Leo, molim te, saslušaj me! iznenadio me, nisam znala šta napraviti!”
zaobišao me i nastavio dalje, ni ne pogledavši me.
“Leo, MOLIM TE! nisam ga uspjela odgurnuti, bio je jači od mene!” opet sam mu stala na put. pogledao me pogledom punim mržnje. to me parariziralo. grubo me odgurnuo u stranu. lupila sam o zid. otišao je. stajala sam tamo, naslonjena na zid. suze su mi curile niz lice. osjećala sam se tako hladno, tako prazno. kao da mi je netko iščupao srce iz grudi, te ga razbio na milijune i milijune minijaturnih komadića. skliznula sam na pod i plakala. sjedila sam sklupčana na kamenom podu, plačući. neznam koliko je vremena prošlo. odjednom su me dvije snažne ruke uhvatile i podigle s poda. nisam ništa vidjela od suza, ali znala sam. Draco. zagrlio me. odveo me u moju spavaonicu. nije ništa pitao. samo ne držao dok sam neutješno plakala. neznam koliko je vremena prošlo kad sam se počela smirivati. činilo mi se da plačem već cijelu vječnost. kad sam se smirila, samo sam pogledala Draca. rekao je:
“znam, Leo mi je ispričao. ali ne vjerujem da bi ga ti varala. poznajem te, i ti nisi takva osoba. želiš li mi reći šta se dogodilo?”
sve sam mu rekla. od početka kod Hagridove kolibe, puta nazad iz Šume, do vrata Dvorca. rekla sam mu da ga nisam uspjela odgurnuti, da me čvrsto držao uza zid. Draco je samo kimnuo. “to sam i mislio” rekao je. rekla sam mu da sam flisnula Marca, da me Leo nije htio saslušati, da me gurnuo. rekao mi je da je pričao s Leom, da je on sad užasno ljut na mene, ali da misli da Leo ne vjeruje iskreno da bih ga ja samo tako prevarila. Draco misli da je sad samo bijesan i da mu treba malo vremena da se ohladi, da će onda shvatiti da se glupo ponio. ja nisam toliko sigurna. nije Draco vidio onaj bijes i mržnju u Leovim očima, ja sam. ne mogu izbaciti taj pogled iz glave. legla sam na krevet i zatvorila oči. suze su mi još curile niz lice, iako ne više toliko jako. Draco je uskoro otišao, valjda je mislio da sam zaspala. da bar jesam. da bar sam zaspala i nikad se više ne probudila. u sebi osjećam takav razdor, takvu prazninu, kao da je jedan dio mene umro i sad na njegovom mjestu nema ničega, samo ledena hladnoća. poželjela sam vrištati od boli. zašto?! zašto sam mu dala da me poljubi?! sigurno sam ga mogla odgurnuti! morala sam! da sam bila malo jača, ovo se nebi dogodilo!!! zašto sam morala biti tako glupa, zašto nisam predvidjela da će se to dogoditi?!?!?!!!
i sad sam ostala bez jedine stvari u mom životu koja mu je davala smisao. bez sreće. bez ljubavi… ležala sam tako na krevetu, plačući. kroz prozor sam vidjela zvijezde. Mjesec. još sam ležala. budna. nebo je počelo mijenjati boju. dolazio je dan. a ja nisam osjećala Sunčane zrake da prodiru u moj Mrak. moju Tamu. nekako sam imala osjećaj da me se Svijet ne tiče. da nisam njegov dio, samo tihi promatrač. znala sam: moja se vizija ostvarila…
15.9. ponedjeljak
probudila sam se rano. u zoru sam bila na astronomskoj kuli i gledala izlazak Sunca. u nekoliko minuta noćna tama se raspršila, rastjerana danjim svjetlom. bilo je veličanstveno. mrak stjeran u kut…obuzdan…pobjeđen… tako jednostavno, tako elegantno…tako mirno, tiho. pobjeda bez zvuka, bez komešanja. to me se tako duboko dojmilo da sam se začudila sama sebi. ostala sam stajati na Kuli, nepomično, poput stupa, kao u transu. moja crna prilika bacala je promjenjivu, titrajuću sjenu, dok mi se pelerina vijorila na hladnom vjetru koji je ledio kosti. “zatišje pred oluju” prošla mi je misao kroz glavu. neznam otkuda je došla. jednostavno sam imala takav osjećaj. osjećaj da će se nešto loše dogoditi. odjednom sam osjetila grebanje na nozi. ‘trans’ se prekinuo. pogledala sam dolje. Mystic mi je grebala nogu. vjerojatno je to radila već dulje jer su mi hlače bile podrapane od njenih kandža. valjda me htjela probuditi iz Toga, što god To bilo. podigla sam ju u naručje i pomazila. počela je presti na svoj preslatki način. odnijela sam ju dolje do tamnica, kroz hodnik, do Slyterinske Društvene sobe. tamo sam ju ostavila i otišla presvući hlače. kasnije ću ih popraviti (čarolijom, naravno). još je bilo rano, ali sam ipak odma otišla na doručak. u Dvorani su bili samo Prof. McGonagall, Hagrid i Dumbledore. stolovi su bili prazni, nitko osim nekoliko Rawenclawa nije još došao. kad me Dumbledore vidio, nasmiješio mi se. nisam se mogla natjerati da mu uzvratim osmjeh, još me držao onaj predosjećaj, ona tama koja me obavila dok sam stajala na Kuli poput kipa, tihog upozorenja na putove života. kimnula sam mu i sjela sam za Slyterinski stol. nisam puno pojela. nisam bila gladna. otišla sam u knjižnicu i pokušala otjerati onaj hladni osjećaj čitajući o ljekovitim biljkama, algama i magičnim stvorenjima. pročitala sam fenomenalnu knjigu o Jednorozima. pisalo je da Jednorogova dlaka, uzeta s njegovim dopuštenjem, može spasiti život osobe pomiješana s krvlju osobe koja voli tu osobu, iliti, jednostavnim rječnikom: dlaka Jednoroga, uzeta s Jednorogovim dopuštenjem, može spasiti život osobe A ako je pomiješana s krvlju osobe B (koja iskreno voli osobu A) i ta tekućina (dlaka se otopi u krvi i tekućina poprimi crnu boju) namaže osobi A na usne i osoba B poljubi osobu A. užasno komplicirano, ali me zainteresiralo, jer nikad do sad to nisam čula. šteta što nije pisalo kako bi se to trebalo zamoliti Jednoroga za dopuštenje da uzmeš dlaku. pisalo je samo ovo: “iako se Jednorozi uobičajeno klone ljudi, prići će osobi iskrenog srca i neokaljane ljubavi, te im pokloniti dar Života za osobu koju vole.” lijepo napisano, ali ništa ne objašnjava. prvi sat mi je bio Preobrazba s Hufflepuffima. sjedila sam s Leom i malo me prošao onaj osjećaj. McGonagallica me čak pohvalila da sam dobro naučila pretvarati čajnik u mekane papuče i nazad u prvotni oblik. onda smo imali Skrb s Griffindorima. Jen je izgledala sretno, primijetila sam da se Harry i ona opet zaljubljeno gledaju. čini se da su se pomirili. hvala Bogu. oko Marca je bilo puno cura koje su htjele pričati s njim, i sve su mu se upucavale, ali on ih je uredno odbijao. weird. jel mi se to učinilo, ili me svako malo pogledavao? ma, valjda mi se pričinja. ili ne? čini mi se da je i Leo primijetio, pa ga je prostrijelio pogledom i primio me za ruku. nasmiješila sam mu se i poljubila ga u obraz. Pansy je napravila gadljivu facu i nastavila se upucavati Marcu. Hagrid je u jednom trenutku pitao tko bi htio ići s njim u Šumu i pomoći mu uloviti Upavce (eng. Fwooper). pošto svi znaju da oni svojom pjesmom mogu izluditi slušatelja, nitko se nije javio. Hagrid me malodušno pogledao. sažalila sam se, i digla ruku. Hagridovo se lice ozarilo. odjednom je i Marc digao ruku. Hagrid je razvukao osmijeh od uha do uha. Leo je izgledao bjesno, ali sam ga pogledala u oči i primila za ruku, tako da se smirio. Hagrid je zadržao Marca i mene poslije sata, da se dogovori s nama o odlasku u Šumu. ići ćemo sutra predveče, Upavci vole izaći van u suton, kad njihovo perje mijenja žarke boje zajedno s šarenim nebom. Onda smo imali Čarolije (boooring, samo smo ponavljali), pa ručak (Jen, Harry i Marc su sjedili na Slyterinskom stolu), pa onda Napitke, gdje nas je Snape zagnjavio Napitkom za Preobrazbu. svako je dobio drugo bezjačko stvorenje u kojeg bi se pomoću tog Napitka trebali preobraziti. Jen - mačka, Harry - štakor (ha ha ha Snape, kretenu glupi, vidit ćeš ti tko će se zadnji smijati), Leo - pas, ja – zmija (ha ha ha Snape, kako si samo znao?!), Draco - šišmiš, Maya - kos i Marc - medvjed. na moju veliku žalost, Snape je okaljao lik svih slavuja na svijetu, dajući Pansy taj zadatak. svi smo radili, ali samo nas je sedmoro uspjelo: Leo, Harry, Jen, Marc, Draco, Hermiona i Pansy (kojoj je glupi Snape pomogao!!!!!!!!! koja nepravda!!!). Napitak je na kraju trebao biti grimizan i polu-proziran, ali je mnogima bio od plavičastih nijansi do prljavo žuto-smeđe boje (Nevilleov je isticao: bio je blistavo bijel i užasno gust, jadan Neville, opet je dobio kaznu). Snape, ljut jer smo uspjeli, nam je dao poooveliku zadaću: 5 svitaka pergamenta o sastojcima, prvotnom nastanku, pripravi i svojstvima Napitka za Odbijanje. onda sam imala Proricanje (opet je imala amaterski pristup Proricanju iz Kugle! ja bih mogla održati bolji sat od nje!!!), pa večeru. poslije sam išla s Leom u knjižnicu napraviti zadaće. napravila sam onim 5 i pol svitaka o Napitku za Odbijanje, i dala Leu, Dracu, Harryju, Jen i Mayi na prepisivanje. Hermiona je samo frknula nosom i, kad je i Ron htio prepisati od mene, uputila mu takav pogled da je odmah odustao od toga. ostatak večeri sam provela s Leom u mojoj spavaonici pričajući i mazeći se. na početku je bio malo hladan prema meni (valjda zbog Marca) ali ga je poljubac otopio. ;) oko ponoći smo otišli do Sobe Potrebe i malo prakticirali transformiranje u naše animaguse, iliti crnog i bijelog vuka. sad je već oko tri sata i moram ić spavat. čini se da je onaj loš predosjećaj bio nestvaran, ništa se loše nije dogodilo…
07.03.2006. u 16:14 | 0 Komentara | Print | # | ^