Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Evo i mene opet... Napokon se mogu javiti jer sam se konačnoj odmorila, nakon tjedan dana. Iako ne sasvim... ma nikad ni necu... =) Do prije dvije minute visila sam na msn, točnije cijeli dan i susjedica me nagovorila da opet imamo istu temu.. Pa da počnem.

Kako naslov kaže ako si u Rimu, živi na rimski način, ako si drugdje, živi kako se živi tamo. E pa bila i vaša Iskrica u Rimu. Prekrasnih 3 dana... Iako bi trebalo najmanje 10 da se sve obiđe, a i nismo bili samo u Rimu. Bila je to, hm stručna ekskurzija. Iako nismo baš učili. Stavite u dva busa 50 tinejđera i uputite ih u Rim i nećete dobiti nikakav stručan izlet. =)

Sve je počelo večernjim polaskom i spavanjem u busu. Ma sigurno.. spavala sam mozda 2 sata. Nakon pospanog obilaska Pompeja gdje sam se uživila i mogla zamisliti ljude kako su živjeli, i disali do erupcije. Sva sam se stresla zamišljajući kako su ljudi pokušavali doći do zraka, samo gutajući pepeo. Vidjeli smo te okamenjene ljude, a oko njih nasmiješeni turisti slikavaju...

Slijedio je Napulj, koji je ostavio najgori dojam na mene.. Po ulicama samo smeće, šire se smradovi, ljudi hodaju u smogu...Ali čim smo u luci ušli u brod i počeli ga napuštati iza sebe, sve se promjenilo. Zrak je bio čišći, nebo plavije, i ljudi postajali vedriji. Približavali smo se Capriju. Taj otok je prekrasan, uopće ne odiše elitom, sve je jednostavno, iako nekako, uzvišeno. Vozili smo se oko otočića u barci i iza svakog ugla neka nova prekrasna uvalica sa još plavijim morem. Nisam ni vadila ruku iz vode. Prekrasno! Isto je tako i mjesto. Jednostavno, iako iza svakog ugla viri D&G, Cavalli, Prada, Valentino. I naravno famozni limoncello...

Drugi i treći dan smo bili u Rimu. Cijeli dan hodanja nakon neprospavane noći. Ali ne osijećaš umor. Niti nakon cijele noći plesanja, pijenja (nisam bila pijana.. da da da) i pričanja...=) Samo se saživiš sa gradom i dišeš kao on. Prošli smo Vatikanske muzeje, vidjeli papu na Trgu sv. Petra, pršli bazilikom sv. Petra a kasnije ostale spomenike po gradu... Koloseum, slavoluke, Forum i da ne nabrajam, bacila sam i novčić u Fontanu di Trevi.
Da se jednog dana vratim u Rim.

Pod dojmom,
Iskra

Evo da se javim dok sam još pod utjecajem. Ne nisam se počela drogirati, ali mislim da je ovo još i bolje od droge. Ovo je možda drugi puta da neka predstava tako utječe na mene. Možda i raspoloženje ovisi o tome, ili vrijeme koje je pogođeno. Ako ste u prilici pogledajte ju. Ja cu sigurno. Nakon nekog vremena. Predstava se zove "Kako misliš mene nema!?".

Glumili su odlično, u hipu se pretvarajući iz jednog lika u drugog. Izrazi lica, gestikulacija, improvizacija, surađivanje s publikom, realne situacije, komično prikazane i one koje nisu komične. Glumilli su Filip Jurčić i Amar Bukvić koji su zapravo nosili cijelu predstavu i vodili dijaloge i monologe. =)
Priča je svakodnevna, oni se pretvaraju iz jednog indetiteta u drugi, bilo zamišljenog ili stvarnog. Tužne situacije ismijavaju, i kroz cijelu predstavu sam se smijala. Bilo je trenutaka koji su me dirnuli, ali prije neko bi me priča stigla pogoditi oni su je okrenuli na smješnu stranu i sami se poigravali svojom sudbinom i vlastitim identitetom.

To je njihov projekt, koji su sami napisali, za ispit na akademiji, a kasnije ju je s njima doradila redateljica. Kako ne bi opisivala detalje pogledajte ovdje. Prijateljice su mi rekle kako glume u par serija, a kasnije sam i sama saznala i pročitala. Tako da mislim da imam sreće što ih ne pratim u tim serijama, što nisam u sebi stvorila predrasudu te ovako vidjela njihovo svo glumačko umijeće i mislim da je većini, ako ne svima draže biti u kazalištu, nego na televiziji. Neću opisivati radnju, jer je presložena, prepuna događaja, jer tko zna što bi bilo da je obojao auto u avokodo zelenu, nije našao bandićev mobitel, netko u publici imao za posuditi 200€, nekome nije pala na pamet vizija pčelica Maja u gradu, i nije u njoj bit, nego u glumačkoj izvedbi.

Nakon predstave htjele smo ih ići upoznati, ali nikako da skupimo hrabrosti, ali na kraju smo ipak uspjele. =)
Nas, grupica, upoznali smo se, malo poslikali. =)
Još sam puna dojmova, pa mi možda rečenice nisu smislene, moje oduševljenje sigurno neće shvatiti oni koji predstavu nisu pogledali, i ne moraju, glavno da ja shvaćam sebe (nadam se).

Evo kad sam ispričala što sam htjela, nakon cijelodnevnog prepričavanja predstave sa prijateljicama, prisjećanja što je bilo u radnji, jer je bilo puno toga i odlučivanja koji nam je glumac draži (još se nismo odlučili), mogu se pozdraviti.

Iskra,
prepuna dojmova, (=
umorna,
i napeta pred put vas pozdravlja!


(ps. Moram ići, vibriram!) =)))