"""""""""""SaMo ReTkI nAđU rEtKe"""""""""""""
I tako…nikak ne pronalazim temu za novi post…i onda vidim jedan komentar i u njemu… >»samo retki nađu retke»font> i shvatih da je ovo dobra tema…iako komentar nije bio u tom smislu…
Ima nešt istine u tome….koliko put smo se zaljubili u neku osobu i nadali se da je to ono pravo…čak i uvjerili samog sebe u to?Neki mnogo puta…a rijetki su oni koji nikad nisu prošli kroz to, možda ih čak i nema!
Rijetki su oni koji onako iz prve pogode...odaberu i nađu ljubav koju će pamtiti do kraja života, za koju mogu reći da je prava i da nikad nisu požalili da su upoznali tu osobu koja im daje snagu čak kad možda više nije uz njih...čak i onda kad već imaju nekog drugog...trečeg....desetog kraj sebe!Prave ljubavi se pamte...i živi se od uspomena na njih....prave ljubavi postoje od trena kad se probude do trena kad umiremo...njih nosimo sa sobom...
pa tako pišem post sa upaljenom svijećom...slušajući jednu meni dragu pjesmu....koja je jako povezana s naslovom...dakle i tu pjesmu shvatit će sam "retki"!
Uspavanka za decaka
Pricace ti jednom mozda
kako sam ja bio sto-sta
pile moje, pace moje malo
mudrovace badavani
kad me nema da se branim
da sam blizu, ne bi im se dalo
Pricace ti o plovidbi
ti sto nisu sidro digli
sta sam za njih neg' ukleta sajka
tvrdice sa cudnim sjajem
da sam drhtao pred zmajem
gledali su oni iz prikrajka
Al' ti slutis otkud bore
trunje se u oku diglo
olujno je tamo gore
gde nas nije puno stiglo
znam da sanjas more sveca
i korake po tom doku
ti si tamo bio u mom oku
Pricace ti, kojekakvi
zloba se k'o rubin cakli
kako odjek mog osmeha jeci
i klece se u pretpostavke
kljuckajuci kao cavke
moje lose prepricane reci
Brojao sam ljude s krsta
pravila i izuzetke
posvud promasena vrsta
samo retki nadju retke
znam da sanjas vaskrsenje
jednu siluetu plahu
ti si tamo bio u mom dahu
Pricace ti jednom svasta
boljima se tesko prasta
pile moje, pace moje malo
i silni misevi u boci
javice se k'o svedoci
pustolovnog traganja za Gralom
Ne znam vise, Boze prosti
dal' da strepim
il' da stremim
da to breme posebnosti
i na tebe nakalemim
ako nije kasno vec
Jer znam da sanjas rimovanja
krike i tisinu nemu
ti si bio svugde
u mom' svemu
pile moje, pace moje malo
lavce moje
I na jednom blogu našla sam jednu pričicu koja može poslužiti ovoj temi...
ONA I ON
Ona je bila mlada kada ga je upoznala,imala je tek 15 godina,neiskusna,nezrela u debelom pubertetu..On je bio 2,5 god stariji od nje i u to vrijeme je hodao s njenom prijateljicom,,,Svakodnevno su se viđali,i u to vrijeme nisu mogli ni pomislit da će biti dugo skupa da će se voliti više od ičega,,,Postali su najbolji prijaelji,povjeravali su se jedno drugom,ona je njemu mogla reći sve,i najdublje tajne,tajne kojih se čak i sramila,,,S vremenom iz njihovog nježnog prijateljstva se počelo rađati nešto više,u jednom trenu su se uhvatili kako se ljube na dnu skalina,i od toga dana postali su nerazdvojni,,,Njoj je bilo jako teško jer je iznevjerila prijateljicu,iznevjerila je njeno povjerenje,ali shvatila je da nemože protiv svojih osjećaja,,Nakon nekog vremena odlučili su se upustiti u vezu,,Ni on ni ona nisu tada znali koliko će postati jaka ta ljubav,koliko ce postati opsjednuti jedno o drugom,,provodili su po 10 sati dnevno skupa,uživali su u svakom trenutku koji su proveli skupa,ali ni to im nije bilo dovoljno,sve je bilo predivno,,,doslovno kao u nekoj bajci,,,,sve je bilo savrseno dok jednog dana on nije pao u kušnju kojoj se nije mogao oduprijeti,zavela ga je njena prijateljica,pao je pod njen sarm,,,kada je ona to saznala bila je shrvana nije mogla vjerovat sto se dogada,izgubila je povjerenje u njega,u tom trenu svijet joj se rusio,ali ipak nije ga htjela izgubit,jer ga je voljela,,,Dugo vremena joj je dokazivao da se pokajao,i nakon nekog vremena ona je to i shvatila,ali uvijek kad bi se posvađali ona se vraćala na tu temu,nabijala bi mu na nos,,oh kako je pogrijesila,,,pocela ga je non stop kontrolirat nije mu doslovno dala da dise,,a sve to samo zato sta ju je bilo strah da ga opet ne izgubi,,,nije zeljela bit opet povrijedena,zeljela ga je samo za sebe a to je dosta sebično,,,On je radio sve da joj dokaze da je voli,no ona se uvalila među poroke,sve je krenulo od nevinih izlazaka vani ali to je doslo do takve mjere da su ti poroci govorili i radili sve umjesto nje,,znala je da grijesi,,,Njezini roditelji su ga obožavali,on je bio njihov zet i gotovo,nisu mogli nikoga drugog zamisliti s njom,samo njega,a ona se full zbližila s njegovima,sestru mu je voljela kao da je i njezina,njegovi su nju prihvatili a ona ih je obozavala,,,,,,Ona nikada neće zaboraviti jednu večer,večer koja joj je jedna od najljepših uspomena,večer u kojoj su dugo pod zvijezdama vodili ljubav,večer u kojoj su oba dvoje bili spremni na sve,topila se u njegovom zagrljaju,njihova gola tijela bila su dugo spojena,bilo im je kao u snu,šum mora,zvjezdano nebo,večer puna ljubavi,,Nije htjela da ta večer ikada završi,,,,I dan danas kad se sjeti te večeri suze joj krenu niz obraze,,,Proživjeli su puno lijepih trenutaka skupa,Oba dvoje su mislili da je njihova ljubav najača,da ih nikad i nitko neće i nemože rastaviti,,nikad,,,Planirali su skupa zajedničku budućnost,tako su blizu bili zarukama,več su smislili i da ce zivjeti skupa ii kako ce s financijama,razmisljali su i o bebi i o svadbi ali naravno tek za par godina bi se to dogodilo,čak su smislili i imena za bebe,,eh kaže on ako bude dečko da se zove
Marko a cura Sanja...:))Ona se slagala s njim u svemu sto je reko,,,No odjednom sva ta bajka se razbila u milijon komadića,,,Nju su poroci obuzeli skroz,nije mogla razmisljat iako ga je voljela vise nego Boga nesvjesno ga je uništavala,nesvjesno se poigravala njegovim osjećajima,povrijedila ga je,,,
Tek je nedavno shvatila da ima problem,da mora biti opet ona stara,da ga nezeli izgubit i odlucila ga je pod svaku cijenu vratiti nazad,,,No on je u međuvremenu upoznao osobu u kojoj je našao njenu zamjenu,kad mu je trebao zagljaj,poljubac tu nje nije bilo,,,i odlucio je da ce bit s tom drugom,,Kada je to ona saznala srce joj je puklo,jer voli ga kao i prvog dana voli ga više od svega,i sta je najtuznije ona zna da i on gaji jos uvijek iste osjecaje prema njoj ali nezeli biti opet povrijeden i ona shvaca,,,,Ali ona od svega najmanje zeli da ga povrijedi,odlucila je da će biti opet ona stara,da će riješiti problem,da ga želi opet osvojiti jer jednostavno njen zivot nema smisla bez njega u njemu,,
Sada su prijatelji,hm,,prijatelji koji se vole,,,ona je njemu sada prijateljica koja kad ga vidi samo zeli snažno zagrlit i poljubit,zeli se skupit u njegovom naručju,želi da je mazi kao nekada,želi se opet osjećati zaštičeno a jedino se tako osjećala uz njega,,,Koliko ga voli nemoze se objasnit,ali odlučila je da neće forsirat ništa koliko god da je boli i sama pomisao da je on s nekom drugom,,,,Čekat će ga ,,,,koliko god treba,,,,
Ona zna da još ima nade,,,<font color=#FF0000>jer tako jaka ljubav nikad ne umire...tako jaki osjećaji nemogu nestat,,,
Možda se budu neki i našli u ovom tekstu....
Al pitanje jedno ostaje....Kaj ako je prava ljubav "izumrla"?
Ima li još takve ljubavi?Il su ovom svijetu ostale samo avanture?Veze koje traju i odjednom se ljubav ugasi...a prije si svaki dan govoril/a toj osobi kolko ju voliš?
Kaj ak je vrijeme pregazilo te snažne ljubavi i sad je ostavilo samo koristoljublje i misao da je prava ljubav kad te neko zagrli i kad je tu dok ti je teško?Za kaj se onda trudimo?Za nekaj kaj se bu ugasilo...a ti buš u toj vezi dal sve...dal sebe i više od toga...ja se nadam da još ima onih koji vole bez ikakvih granica i predrasuda...
Možda se neki i nebudu slagali s ovim pitanjima...jbg ja sam tu da napišem kaj osjećam...a dal se bu to nekom sviđalo il ne....ma zaboli me!!!
I još nekaj....dojdem ja na blog jučer...i zanimljivo imam kaj vidjet...par komentariča s nepoznatim autorom nađem...
Ovak...očito je da je te komentare (koji su izbrisani)ostavila osoba koja nema svoj život...i koja je očito prilično iskompleksirana pa gura nos u moj očito i ne tako dosadan život!Pa poruka za takvu osobu...odi si vrijeđat doma mamu...i bai se svojim poslom...a i da nisi tolko malouman/na i da nemaš srama ostavio/la bi svoje cijenjeno ime...dakle nisi vrijedan/na da gubim svoje dragocijeno vrijeme na tvoje gluposti!!!!I ZAHVALJUJEM EUFORII NA INSPIRACIJI...:-)))
Sad njeno ime zovi u snu....
<strong>Bezdan
Nema me vise
U tvojim molitvama
Vise me putem ne prate.
Noc mi preti
Ponoc i pusta tama
Kad me se samo dohvate.
Kad se vracam nisi budna.
Ne goris.
Gasne nasa zvezda cudna
Lazna, srebrna stvar.
Daleko putujem
Vetar nudi neke rime
Kupujem
Pristaju uz tvoje ime
Dva, tri stiha na dan.
Sta sapuces dok snivas.
Plasi me koga pominjes.
I sve si dalje
A sve mi bliza bivas
Kao da opet pocinje.
Ali me ne volis
To se uvek drugom desi.
Govoris
Ali vise ne znam gde si.
Da li neko to zna
Sta sam uradio?
Kakva tuzna humoreska!
Gradio
Ispod gradova od peska
Dubok bezdan bez dna!
Nije ovo više onaj isti grad gdje smo djeca bili mi...ni ja više nisam lud, ni mlad...samo ti se čini!!!!!
Kome da posvetim ovaj post? MA svima po malo... a možda i NJOJ....Neću puno pisat večeras…nisam duggggooo napisala nekaj…pa eto….da ne propadne još i to…napišem nekaj!U poslednje vrijeme nejde mi ništ-al baš ništ…mislim da ovaj put ne pretjerujem…..
Vrijeme mi jednostavno klizi kroz ruke…a ja nikak ne mogu zaustavit i potrošit na nekaj pametnog…neznam valda tak mora biti!I onak na večer slušam one stare pjesme koje su mi prije značile puno…a ve su taak prazne….eh neznam opisat taj osjećaj…čudan je...i ja sam čudna....već ništ nije kak je prije bilo....a prije je bilo sve tak jednostavno....al ima jedna pjesma koja je tu uvijek kad sam na dnu....
Kraljica
Mnogo htjela od zivota
pa dosla do dna
sad je kao shvatila sta sam bio ja
koliko sam je volio, toliko i molio
ali nije ni htjela cut' za to
Kazu vrijeme lijeci rane
ali njene ne
jer je moje muske suze
nocu progone
da je tada shvatila moja kraljica
ne bih dom joj sada bio ulica
Ref.
Kako cujem, propada
gresna zena postala
i na kraju sama ostala
moja slatka mala kraljica
Kazu vrijeme lijeci rane
ali njene ne
jer je moje muske suze
nocu progone
da je tada shvatila moja kraljica
ne bi dom joj sada bio ulica
Ref.
E...dobra pjesma...al ja ne zaslužujem bit Kraljica...ni Princeza...i to je svima jasno..al neki ljudi se trude da dokažu suprotno....i neznam...na kraju budu sam razočarani....
Zivot mi je zato gorak kao tonik
tuga moja bez kraja i dna
al' na srecu tu je mesec, svetionik
vodi me kroz hladno more sna
O, gde bas mene
da takvo nesto snadje
ovo je prica
i za suze i za smeh!
Ma ja uvijek imam neke svoje priče...al ovaj tjedan nije baš lepo počel...gubim sve do čega mi je stalo....stojim na nekom prokletom raskrižju i samo čekam...nekaj il nekog ko me bo primil za ruku i pokazal mi put...i izvukel me iz ove magle...i onda još....moj najveći oslonac....bila je ONA...sve bi dala za nju...al imam osjećaj ko da
Osjećam se ko matica...izvana čvrsta...a iznutra joj fali dio i prazna je...e tak se ja osjećam...Usamljeno, glupo i bez volje...
Neznam ko il koji je razlog tome...možda je i bolje tak...možda moram patit da platim neke svoje greške...
Mislim da nemam zakaj pisat već po ovom blogu...čemu? za koga? I tako...neću ga brisat..ostal bu tu...da me podsjeća na ono kaj sam imala...a izgubila i na ono kaj nisam ni imala....
IMA TU NEKAJ I ZA NJU.....ZA OSOBU KOJA MI PUNO ZNAČI V ŽIVOTU
AL BOJIM SE...DA VIŠE NISAM OSOBA S KOJOM VOLI PROVODIT VRIJEME..
DA SAD SAM SAMO MRLJA...IL ONO...NIŠTA ŠTO JE OSTALO...
pa eto i za tebe Mishek...
Samo je vetar sretan, vrti se k'o
baletan
u svojoj sivoj pelerini
dok moje misli traze kako se ono po
naski kaze
ta teska strana rec - izvini
Eto...izvini za sve....neznam kaj je krivo al izvini....
I još nekaj....za tebe mala....
Kad odem,
kad me djavo isprati glavnim sokakom,
i kad mesecina zaveje moj trag,
nemoj tugovati,
jer jednom svakom mali nemi slavuj
doleti na prag.
Kad odem,
kad zamumla vetar zimske ocenase,
i kad mrtvo lisce
potera u kas
za kaznu prognace i tamburase
zbog pogresne pesme u pogresan cas.
Ref.
Hej, budi jaka ti,
najlakse je plakati!
To nam samo Gospod
svira jesenju sonatu.
Snio sam vrata
u tom suvom zlatu...
Strah me da prodjem,
al' proci cu.
Znam, laf si stari ti,
nemoj sve pokvariti,
kresni samo jednu svecu
na Svetog Jovana,
i ne cuvaj dugo
pepeo tih dana..
Kad jednom odem, a poci cu...
Kad odem,
kad u prozor stavis prvu hrizantemu,
i kad popucaju divlji kesteni,
ne pali uzalud fenjer na tremu
kad me otmu magle jedne jeseni!
I tako....to bi bilo sve...od mene...i sve ovo posvećeno je osobama koje mi znače sve v životu....i bez njih sam ništa....
