AL JEDNE NOĆI KO OVA ZNAT ĆE BOG...DOSLIKAĆU PORTRET ŽIVOTA SVOG....
eh...kak sporo ovi dani prolaze...a meni nekak treba zagrljaj...od bilo koga....samo kaj me neko stisne k sebi i ok bum....JER NEKE SE ČUDNE STVARI DOGAĐAJU U MOJOJ GLAVI...TAK KA NIT SAMA SEBE NE RAZMEM!!!ma ok bum ja i ovak samo...ma neje bitno...danas je petak...zadnji dan ove glupe škole....sutra je subota
Znate kaj hoćem reći???
I PAR MENIH SUPER PJESMICA...POGOTOVO OVA ZADNJA!!!
And I need you now tonight
And I need you more than ever
And if you only hold me tight
We'll be holding on forever
And we'll only be making it right
Cause we'll never be wrong together
We can take it to the end of the line
Your love is like a shadow on me all of the time
I don't know what to do and I'm always in the dark
We're living in a powder keg and giving off sparks
I really need you tonight
Forever's gonna start tonight
Forever's gonna start tonight
Once upon a time I was falling in love
But now I'm only falling apart
There's nothing I can do
A total eclipse of the heart
Once upon a time there was light in my life
But now there's only love in the dark
Nothing I can say
A total eclipse of the heart
Bajaga - Tišina
Mrak se skupio u kap
rano jutro kao slap ulazi u sobu
da l' si ikada pitala
tamne senke zidova ujutro gde odu
Oci su ti sklopljene
usne su ti umorne
ne ljubi me njima
nisu cvorci pevali dok je
iznad krovova svirala tisina
Ref.
Hajde, Boze, budi drug
pa okreni jedan krug unazad planetu
noc je kratko trajala
a nama je trebala najduza na svetu
U mom oku samo hlad
u mom srcu samo stud, inje i prasina
nisu cvorci pevali dok je
iznad krovova svirala tisina
U cik zore zvizdi voz
njime odlazim u OZ
necu da se vratim
sto god tebi napisem pocepam i obrisem
al' ti moras znati
Nisi se probudila, zato nisi videla
igrale su sene
nek te dobri duhovi i kraljevski orlovi
cuvaju od mene
Djordje Balašević - Portret mog zivota
Mesec prosipa bokal fosfora.
Vitraž mraza na oknu prozora.
Jedne noći k'o ova, znače Bog,
doslikaću portret života svog.
Silueta se davno nazire.
Neko uzdahne, neko zazire.
Isto vide a razno tumače,
djavo prste u farbu umače.
Prave si boje dodala na taj portret života mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
I lila, tamnu, čeznjivu,
i boju breskve, neznu i sramežljivu,
setno sivu, nepogrešivu.
Roze nadjoh medj' starim pismima,
modru vrpcu nad teškim mislima,
ukrah ridju iz pera drozdova,
laki purpur iz prvih grozdova.
Uzeh oker sa sveće svečarske,
drap sa svilene mašne bećarske,
mrku s tambure tužnih tonova
a cinober sa nosa klovnova.
Prave si boje dodala na taj portret života mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
A crnu nisi štedela,
ali bez nje bi bela još izbledela -
bez crne bela ne bi vredela.
Srce je moje napuklo
k'o kora starog bagrema,
al' u tvom oku kao lane zadrema.
I, jedva, kao šapati,
niču u uglovima zlatne paprati.
Pramen sna u sliku navrati.
Vetar dokono senke spopada
Huk u ambis tišine propada
Jedne noći ko ova, znače Bog
Doslika'ću portret života svog.
I ZA KRAJ LIJEP POZZZZDRAV SVIMA KOJI ME ČITATE I PODNOSITE MOJE GLUPOSTI....UGODAN DAN ŽELIM!!!
Par mojih gLJuposti...
Samo bol je u životu siguran...
Sreću nosi neki poštar jako spor...
Neka... Samo ovu noć da izguram...
Sutra ću već naći dobar izgovor... "
KAKO ĆEŠ ZNATI DA SI PIJANICA??
1…gubiš u svađama s neživim predmetima…
2…moraš se držati za travu da ne bi pao sa Zemlje…
3…tvoj posao smeta tvom opijanju…
4…doktor pronalazi tragove krvi u tvome krvotoku…
5…stalno ti pada daska s WC-školjke na glavu…
6…24 sata u jednom danu, 24 piva u jednom sanduku. Slučajnost? Nema šanse!!
7…dvije ruke, samo jedna usta…to znači imat problem s pićem…!!!
8…lakše izoštravaš pogled s jednim zatvorenim okom…
9…padaš s poda…!!!
10…i večeras te taj prokleti ružičasti slon prati kući!!!!
P.S. OVO JE S ANINOGA BLOGA...PRIČA MI JE BILA LUIJEPA ,A NADAM SE DA SE NEBU SRDILA NA MENE KAJ SAM JU STAVILA NA SVOJ BLOG....
BUKET CRVENIH KARANFILA
Svratila je u cvjećarnu i kupila buket karanfila, uputila se prema grobljanskoj kapiji:
- Opet vi gospođice - čula je, dubok, dobro poznat glas starice koja je tu živjela:
- Da opet sam došla
- Znam dijete moje, ali ti si sama i sjediš na ovom mjestu, čuvaj zdravlje, dijete moje. Mrtve ne možemo podići, i ako ih se svakog dana sjećamo.
Uputila se prema ogradi na kojoj je pisalo Rođen 1958.- umro 1977. godine. Sjela je na klupu i srela se sa Goranovim očima. Činilo se da su danas vedrije. Taj osmjeh činio joj se, danas se opet obradovala što je vidjela tu sliku. Dobro se sjeća onog dana kada se slikala za indeks i bila je ponosna što su toga dana postali studenti. Suze su joj se slijevale niz obraze i odmah sušile od vjetra i jecaja. Pod nogama joj je šuštalo lišće i išla za Goranovim kovčegom.
-Da ja sam kriva za njegovu smrt. Ali sada je kasno da se greška ispravi. Mislila sam samo na sebe i zadovoljstvo duše.
Goran i Branka su se upoznali još u djetinjstvu. Išli su zajedno u gimnaziju, prijatelji su se šalili na njihov račun. Govorili su im da su blizanci, jer gdje je bio Goran tu je bila i Branka. Izdvajali su se i šaputali jedno drugome svoje tajne. Ni profesori nisu imali ništa protiv toga jer su bili odlični učenici. Goran je živio s majkom koja je Branku voljela kao rođenu kćer, a i njeni roditelju nisu imali ništa protiv njihovog zabavljanja jer je Goran bio pametan i simpatičan dečko. Došlo je vrijeme da se upišu na fakultet. Goran na elektronički, a Branka na pravo. Čekao je ispred fakulteta. Razdvajali su se samo kad su morali. Jednog dana u Brankino društvo došao je student treće godine, Nenad. Odmah je zavrtio mozak svim djevojkama, a njemu se svidjela baš Branka. Imao je novac, auto i bio je lijep. Ni Branka nije bila hladna prema njemu, pogotovo što su joj se sviđali njegovi komplimenti. Izlazila je s njim i provodila se. Mislila je da je ovo s njim samo avantura. Branka je počela popuštati u školi, nije htjela da je Goran čeka ispred fakulteta, jer je osjetila da se zaljubila u Nenada. Izbjegavala je Gorana poslije predavanja, Nenad je vozio autom kući. Jednom prilikom Nenad ju je vodio na žal. Bila je pijana i molila je Nenada da je vozi kući.
- Ne ljubavi spavamo zajedno kuća je dovoljno velika za sve nas - rekao je Nenad.
Odveo je u drugu sobu, ljubio je kako samo on to može. Branka se nije opirala. Odjednom je netko došao i upalio svijetlo.
- Odlazi među nama je sve gotovo - reče Branka.
Bilo joj je neugodno što je Goran vidio sa Nenadom, ali je brzo to zaboravila jer je voljela Nenada.
Sutradan joj je majka rekla: Tražila te Goranova mama i rekla da si ti kriva što se Goran razbolio. Ali čini mi se to kao i kod drugih muškaraca. Mislim da bi ona trebala imati razumijevanja za tvoje patnje.
- Žao mi je Gorana, ali mama što mogu. Ja volim koga ja hoću i baš me briga što drugi pričaju.
Danas je Branka mislila da izgleda kao kraljica, jer Nenad slavi 23-ći rođendan i ujedno njihove zaruke. Kada je pošla rekla je majci
- Sačekat ću Nenada ovdje.
Na stubištu je srela Goranovu mamu uplakanu i zbunjenu.
– Tebe trebam Branka. On umire i samo tebe doziva. Hoće zadnji put da te vidi.
– Ne mogu danas doći ću sutra. Pa nije valjda tako bolestan.
- Prekasno će biti, pođi sada.
U bijeloj, u maloj sobici ležao je mladić koji nije ličio na Gorana.
- Branka, došla si, želio sam da te vidim.
Uhvatio ju je za ruku. Osjetila je da su hladne ali se nije branila. Plašila se njegova pogleda.
- Znaš što Branka ja umirem, ti ćeš me zaboraviti, a ja nikad neću vidjeti tvoj smiješak.
- Ozdravit ćeš Gorane, ti moraš ozdraviti.
- Branka htio sam da ti kažem nešto. Izvadi iz ladice moj dnevnik. Čuj reći ću ti svoju tajnu, ja bolujem od leukemije i doktor kaže da neću ozdraviti. Branka dolazi na moj grob sve dok se ne udaš.
U grudima joj je sagorijevalo. I dalje je padalo i puhao vjetar. Umro joj je na rukama. Tada se na njegovu grobu zaklela da se nikad udati neće i da će mu na grob dolaziti i donositi cvijeće, crvene karanfile koje je on htio da ona nosi na njihovom vjenčanju!!!!
I nekaj za NIMFICU....
...When my mama ask me
will I ever change,I tell her yeah...
but it's clear I will always be the same untill the end of time...
I JEDNA ZAKOOON PJESMA...
NINA BADRIĆ-Ne daj mi da odem
Kad tvoje riječi grube
u trenutku sve mi sruše
i kad teško postane,
kroz suze stisnem zube,
skupim stvari mirne duše,
što mi drugo ostaje.
Ti drhtiš od straha,
nikog nema da me spriječi,
i ja znam da se kaješ,
a zar ti moram reći
ne daj mi da odem,
i do zadnje kapi bori se
da vidim tvoje pravo lice.
Ne daj mi da odem,
sada moraš dati najbolje od sebe
ja ću uvijek biti tu,
ja ću uvijek biti tu...
SAMO PONEKAD NA TVOJ ROĐENDAN
Laz je da nikad ne prebolis
Nekoga tko te ostavi
Jer kada prestanes da volis
Sve se to brzo zaboravi
Laz je da preduge su noci
Kada si napusten i sam
Evo vec godine su prosle
A ja o tebi ne razmisljam
Samo ponekad
Na tvoj rodendan
Osjetim bol u grudima
Samo ponekad
Na tvoj rodendan
Osjetim da nemam nikoga
Laz je da zivjet neces moci
Sve su to smijesne zablude
Uvijek ce druga ljubav doci
Vrijeme je stari prijatelj
Kada me pitaju za tebe
Vise mi glas ne zadrhti
Jer jednom ugasena vatra
Vise se nikad ne zapali
....ako nekoga voliš bezuvjetno, ako je to čista ljubav bez lažnih trikova i obmana iluzije...zašto onda ljubav ne pobijedi na kraju?
Po ko zna koji put pišem post....i svaki put kad ga pišem....drugačije se osjećam....kao na primjer sad....I WANT CRY...zakaj nije važno...samo sam opet razmišljala....a kad razmišljam navek se tak osjećam...imam preveć slobodnog vremena pa eto razmišljam o glupostima....
Ste ikad probali prekinut s nekim..i u šoku i u jadu probali krenut iz početka s drugim???Ak niste...nikad to ni nemojte....sami sebi napravite problem...jer ak si s nekim koga ne voliš....ni poljubac....ni lijepa riječ nebre ti pomoči kaj se zaljubiš u tu osoobu....
Bol nije bol kad se u duši stiša,
kad ti nisi tu kiša nije kiša,
ni ljubav nije ljubav kad se usne ne spoje,
ni usne nisu usne ako nisu tvoje...
Kad je konačno sve u redu....mislim da bo dalje sve super najde se jedna budala koja mi mora promjenit raspooženje.....neje bitno ko!!!!AL NIJE MOJA ŠTETA....pa vo ovo je posvećeno TEBI....znam da ovo sad čitaš.....gleč....
ja i ti smo prošlost...pomiri se s tim....utuvi si u glavu da sam najsretnija s njim....i jedino s njim...
prestani mi poruke slati....prestani me zvati....i govorit kako su ti bez mene užasni sati....
TI SI MOJA PROŠLOST VRIJEME RANE LIJEČI
IMAM I JA PONOS
CURA SAM OD RIJEČI
NE POSTOJI NITKO
TKO ĆE DA ME MIJENJA...REKLA SAM TI ZBOGOM
A NE DOVIĐENJA....
Hoću ti samo reći da si imal svoju priliku....nisi ju znal iskoristiti....kak ne kužiš da volim njega i samo njega....po kolko puta sam ti rekla da te hoću....al KAO PRIJATELJA....al vidim da nebremo biti ni to...pa sam evo taj post posvetila samo tebi....to je zadnji put kaj ja nekaj posvećujem tebi....sorry al nisi zaslužil....i ZATO SE OVIM PUTEM OPRAŠTAM OD TEBE....AL ZAUVIJEK....ZBOGOM...
Ti nikad nečeš znati koliko sam te voljela jer nitko ne pita staru ranu koliko je boljela...
Znam da se kaješ što si me ljubio.
Puštam te-slobodu nisi izgubio.
Svi imamo svoje greške to se zna,
ali zašto sam tvoja najveća greška morala biti ja?!
PA EVO KAJ TI BO JOŠ LAKŠE AK OVO ČITAŠ.....SORRY KAJ BOM OVO NAPISALA....AL TRENUTNO MI NE ZNAČIŠ NIKAJ...NITI MI BOŠ IKAD IKAJ ZNAČIL...SAMO MRLJA IZ PROŠLOSTI....I TO KAJ TI MENI SVAKI DAN NAPIŠEŠ DA ME VOLIŠ...NE TRUDI SE VIŠE...UMORNA SAM I DOSTA MI JE....JER JA SAM VOLJELA I JOŠ UVJEK VOLIM...I VOLJET ĆU ŠTETU....!!!!!!!!!!!
Ne dopusti da padnem u zaborav jer te nikada neću prestati voljeti...
Evo vam nekaj od Balaševića....stvarno je zakooon pjesma...bar meni....
Život nije uvek bog zna šta
al' za svaki slučaj uvek uzmem šta mi da
parče neba, parče leba
i najviše sna
A kad sam tužan
da bi mi bilo fino
ja često sam taj džumbus
potopim u vino
Dajte mi vino,
vino nek se toči,
dok traju dani,
a naročito noći
jer tu je tuga ta moja stara druga
a kad je tuga onda treba da se cuga
Dešava se da izgubim sve:
ženu koju volim,
neke dobre drugove.
Zaboravljavam sve
i praštam davne dugove,
sve svoje boli ja lečim znanim lekom:
rumenim vinom, ta neću valjda mlekom?
A OVU SAM PRIČU SKINULA S JEDNOG BLOGA....NADAM SE DA SE TA OSOBA ČIJI JE OVAJ TEKST NEĆE LJUTITI....VRIJEDI PROČITATI!!!!!
Imala je samo 16 godina kada ga je upoznala. Zavoljela ga je čim ga je ugledala. Ona se zvala Ivana, on Borna. Svaki dan su bili zajedno, od jutra do mraka, kao i tog dana kad su slavili kraj školske godine. Ona je završila drugi, a on četvrti razred srednje škole. Za njihovu ljubav ne samo da je znala cijela škola, već i pola grada. Svi su govorili kako su oboje lijepi i da su baš jedno za drugo.
Bližio se Bornin rođendan. Za njega je to bio veliki dan, kao i za njegovo društvo, iako za Ivanu nije bilo veliko veselje. Baš tih dana umro joj je otac kao veliki alkoholičar, tako da su ona i majka ostale u velikim dugovima. Slavlje se pripremalo naveliko i bilo je pozvano 15 parova. Nije znala što bi bilo prikladno pokloniti mu za rođendan jer nije imala novaca, a on nije znao za njezine probleme. Predomišljala se da li da mu kaže kako ne može doći, ali kada bi mu to rekla samo bi mu pokvarila raspoloženje i tko zna kako bi sve završilo. Toliko ga je voljela da nije znala što napraviti. Posuditi novac nije ni pomišljala jer je znala da će se teško izvući iz novonastale situacije...
Došao je i taj dan, tako sretan za Bornu, a tako ružan za Ivanu.
Tog jutra cijela je kuća bila spremna za slavlje koje je trebalo početi u 20 sati. Došao je po nju u 17 sati kako bi sve uredili. Njegovi starci i mlađa sestra tog dana su otputovali, tako da im je cijela kuća ostala na raspolaganju. Izašavši iz kuće, Ivana tužno zajeca.
Borna nije znao o čemu se radi. Kasnije mu je priznala da nema novaca i da na rođendan ne može doći bez poklona. On je na to odmahnuo rukom i rekao:
- SMISLIT' ĆEMO NEŠTO!- Vratio ju je kući i rekao da će doći ponovno po nju u 19:30.
Pričajući tako s prijateljima da bi mu dala sve jer ga beskrajno voli, jedan od njih upita:
- A KAKO BI BILO DA TI DA...? ZNAŠ VEĆ ŠTO!- U tom trenutku svi prasnu u smijeh, pa čak i Borna kojemu se u tom trenutku to činilo kao najbolje rješenje...
Bližilo se 19:30 i Ivana je već bila spremna. Netko je pozvonio na vrata. Bio je to Borna koji je došao po nju.
U njegovoj kući rasturao je „punk“ dok njih dvoje nisu došli. Odmah zatim, uslijedio je ples koji su otvorili on i Ivana. Ples za plesom, došla je ponoć. Na redu je bilo rezanje torte. On je režući tortu „slučajno“ ispustio komad na njezinu haljinu. U sobi nastade smijeh na što se nasmijala i Ivana iako je znala da joj je to bio posljednji poklon od oca. On poskoči prema njoj i namigne jednom od prijatelja. Uzme Ivanu za ruku govoreći poluglasno tako da su svi čuli unatoč glasnoj glazbi:
- DOK SE MRLJA OD TORTE BUDE PRALA, MOJA DRAGA IMA NAJBOLJI POKLON ZA MENE. POKLONIT' ĆE MI NEŠTO NAJLJEPŠE ŠTO BIH MOGAO DOBITI U OVIH NEPUNIH ŠEST MJESECI HODANJA.-
U kući nastane tišina i svaki osmijeh bješe tako tih, a tako glasan. Kad su se njih dvoje „izgubili“ gore u sobi, dolje nastade buka kao da ništa nije bilo.
Počeo ju je skidati, tražeći od nje ono što je bilo najdragocjenije na njoj iako je ona bila zbunjena i nije shvaćala što se događa. Poljubac za poljupcem, nađu se u postelji njegovih roditelja. Izgubila se u svakom njegovom poljupcu ne izustivši ni riječi. No, shvativši kako želi nešto više od poljupca i zagrljaja, počne se opirati i govoriti kako još nije spremna, ali nije ni uspjela završiti rečenicu shvativši da se njezin život iznenada promijenio, te da se može smatrati ženom.
Iz njenih se usta začuje jak, stenjajući krik na što je on s osmijehom rekao: NE BRINI LJUBAVI, GOTOVO JE! Sišavši dolje sav sretan, a Ivana uplakana, nikoga ne zatekoše. U ponekoj pepeljari našla se pokoja cigareta, poluprazne čaše i po cijeloj kući razbacano smeće. Bilo je već 5 sati ujutro i Ivana se zadržala više nego je trebala, pa ga zamoli da ju odveze kući.
Kući su išli šutke, a kad bi koja suza kliznula niz njezino lice, obrisala bi ju nevjerojatnom brzinom...
Dva tjedna poslije toga Ivana je osjetila jaku mučninu i često ju je oblijevao hladan znoj. Otišla je k liječniku i potvrdila svoje sumnje. Znala je da je to pod ljubavi, ali nije bilo drugog izlaza. Bilo joj je samo 16 godina.
Borna nije znao za to. Jednog dana pisao mu je ujak iz Berlina ponudivši mu posao koji je on prihvatio. Još iz vlaka čuli su se njegovi povici i molbe:
-VOLIM TE, ČEKAJ ME I PIŠI MI!-
Ivana mu je redovito pisala, ali na zadnje pismo nije dobila odgovor. Za nekoliko dana stigao je brzojav:
- DRAGA IVANA, MOLIM TE NEMOJ SE LJUTITI.
ZOVE SE MARY I NOSI MOJE DJETE SLUČAJNO ZAČETO.
POZVANA SI U SVATOVE.
TVOJ BORNA!-
Počela je plakati shvativši kakvu je pogrešku donijela odrekavši se djeteta na surov i bolan način.
On, koji joj je bio sve, oduzeo joj je nevinost, povjerenje, ljubav, a sad još traži da se ponizi pred njim.
Na sam dan vjenčanja, popila je šaku pilula za spavanje i napisala mu oproštajno pismo.
Došavši do mladenačkog stola da im čestita, pade Borni u krilo, a iz džepa bijele haljine umrljane čokoladom rođendanske torte ispade pismo.
Borna pozva hitnu pomoć i unutra pored Ivane počne čitati pismo:
- VOLJELA SAM TE VIŠE OD SVEGA I VJEROVALA TI VIŠE NEGO IKOME. NAPRAVIO SI OD MENE ŽENU I MAJKU NAŠEG DJETETA KOJEG VIŠE NEMA. NIJE ŽIVJELO NI 15 DANA KADA SAM GA SE ODREKLA NA NELJUDSKI NAČIN, MISLEĆI DA ĆEŠ ME OSTAVITI.
NO, SAD SHVAĆAM DA SAM NAPRAVILA VELIKU POGREŠKU.
MOLIM TE, SHVATI, ŽELJELA SAM TO DIJETE, ALI BILO BI PREPREKA IZMEĐU NAS. AKO TVOJE PRVO DIJETE BUDE CURICA, NEKA SE ZOVE KAO I JA. NEKA TE ONA PODSJEĆA NA DJEVOJKU TVOG ŽIVOTA, TVOJU PRVU LJUBAV, TVOJ 18.-ti ROĐENDAN.
ZNAJ DA SAM TE UVIJEK VOLJELA I UVIJEK ĆU TE VOLJETI!
BUDI SRETAN S MARY!
TVOJA IVANA
Odjednom su mu riječi zastale u grlu, suze su ga gušile i oblijevale mu lice maknuvši sa njega osmijeh. Ljubio je lice blijede Ivane kao i one noći kada je od nje napravio ženu. Sada je shvatio da je ona za njega bila u stanju učiniti bilo što, ali je bilo prekasno. Ivana je umrla.
Njegovo prvo dijete zvalo se IVANA, a drugo IVAN.
Umirući u svojoj 80.-oj godini života, izrazio je posljednju želju koja je glasila:
-SAHRANITE ME PORED IVANE!-
Ivana mu je oprostila i sad su ponovno zajedno i opet sretni kao onoga dana kada su slavili kraj školske godine...
LiFe SuCkS...
Jeste li ikad imali osjećaj da živite život...al da ga zapravo i ne živite....da jeste tu,da je sve normalno...a u stvari da nemate ništa....ili da imate jako malo.....
Ove večeri malo sam razmišljala o tome...i shvatila sam da živim....da dajem sve od sebe...a zapravo sav taj trud je uzalud...više se ni ne isplati...čemu se trudim....biti uvijek tu kad nekome trebam(pri tome ne misli na određenu osobu nego opčenito)NO kad meni netko treba...nije tu...
Više ništa nije važno....samo hoću svoj život natrag.....hoću svoje stare snove....neki budu znali o čem pišem,a oni koji neće znati nije im mjesto na ovom blogu....trenutno kaj sad hoćem i jedino kaj očem je moj Netko....al on ve nebre biti kraj mene....i onda svi koji te tješe govore ti "bude bolje"...pa ljudi kad će to bolje??????Čekam to bolje već jako dugo i nikak da dođe i do mene....
NEKE POSLOVICE...IZREKE ILI KAJ SU VEĆ....
"Dok se voli, dotle se i prašta."
"Ljubav je samo jedna, ali njezinih kopija ima na hiljade."
"Ljubav, kao i vatra, ne može postojati bez stalnog podstrijeka: i ona umire čim prestane da se nada ili da se boji."
"Prava je ljubav kao pojava duhova: svako o njima govori, ali ih je malo ljudi vidjelo."
"Spremniji smo da volimo one koji nas mrze nego one koji nas vole više nego što želimo."
"Sudimo li o ljubavi po većini njenih posljedica, bit će nam više nalik na mržnju nego na prijateljstvo."
"Teško je voljeti one koje ne cijenimo, ali nije ništa lakše nego voljeti one koje cijenimo više od sebe."
"Užitak ljubavi je u voljenju i sretniji smo zbog strasti koju osjećamo nego zbog strasti koju smo probudili u drugome."
"Budi ljubavi dostojan ako želiš da budeš ljubljen."
"Čovjek može voljeti samo ono biće za koje je uvjeren da će biti prisutno kada mu zatreba."
"Ljubav je slatko ropstvo, brak je ropstvo bez slasti."
"Ljubav odolijeva vremenu koje sve otima
"Ljubav se isprva naziva povjerenjem."
"Ljubiš li duboko samo jedno biće, činit će ti se i sva ostala dostojna ljubavi."
"Mnoga se srca gube u opštem, samo se najplemenitije posvjećuje jednome."
"Nema sunca bez svjetlosti, ni čovjeka bez ljubavi."
"Nikad nije zaista ljubio onaj koji misli da je ljubav prolazna."
Da bismo nekoga dolično voljeli, treba ga tako voljeti kao da će sutra umrijeti!"
"Ljubav je slastica kojoj je sok sladak a tijesto gorko."
"Nikada se zaljubljeno srce ne može najesti radosti odmora, dokle god ga ljubav drži u svojim šakama."
"Srce koje voli ne gleda na ljepotu."
"Tri stvari se ne mogu sakriti: ljubav, planina i čovjek na devi!"
I EVO LJUDI....ZA KRAJ....DA VAM KAŽEM....BUDE BOLJE....
…aKo jE žIvOt šKoLa oNdA jE oSmRtNiCa nAjboLja dipLoMa…
Glup naslov...al nije mi se dalo opet pola sata uzaludno izmišljati bolji....opet sam loše volje...samo što ovaj put nitko nije kriv za to....sama sebe mučim preteškim pitanjima....tj pitanjima na koje mi nitko,pa ni ja sama ne mogu odgovoriti...zakaj se tak mučim???Neznam...došlo mi je...al zutra bo već bolje....tj danas dok zaspim....stvarno nemam već ispiracije...da napišem nekaj kaj bi imalo smisla...pa se eto povlačim u svoje odaje....čujemo se dragi blogeri!!!Jaoo....vidi poruka...Tea me se zmislila....rekla je da me voli i poslala mi puseka...evo već sam bolje volje....:-)Evo Tejich...voljam i ja tebe...jako.....a Sanji bom napisasla do Ju volim dok mi pošle sms....
I kada poželiš plakati,
ti se nasmij...
I kad osjećaš da se lomiš,
ti pogledaj visoko...
I kad vidiš da ti sreća dolazi,
ti stavi život na kocku...
I kada vidiš da gaze po tebi,
ti se digni sa poda...
I kada vidiš da ljubav odlazi,
ti je pusti da ide...
Život te neće maziti,
ne dopusti da budeš lutka,
ne dopusti da ljudi kažu da si
bila kukavica jer to bi
bilo kao da se nisi rodila...
Digni glavu visoko,
nasmij se tuzi,
suzama prkosno
pogledaj gore
i što god te u životu čeka,
ti budi svoj,samo ćeš tako BITI ČOVJEK!!!
Samo da se javim...
Ovaj post nebu nikaj posebno...sam da se javim....neda mi se nikaj PREVEĆ pisati...al ni sutra nam imala baš preveć vremena ni volje pa vam odma sad poželim..SRETAN USKRS...SVI SE LIJEPO PROVEDITE...I UŽIVAJTE U SUTRAŠNJEM DANU...AL PAŽLJIVO S ŠUNKOM ONA DEBLJA...HAHHAHAH
I NEKAJ ZA USKRS....
NADAM SE DA NISTE GADLJIVI....
I JOŠŠŠŠŠ JEDDDNA,bez brige ta je lijepa!!!!
I POZZZ I PUSA MOJOJ VELKOJ SHTETOCHINI....ZLO VOLIM TE!!!
Kada nekog voliš, pusti ga da ode... ako se vrati natrag, zauvijek je tvoj, ako se više nikad ne vrati, nije ti nikad ni pripadao....
DOsadno mi je kao i uvijek...pa reko ajd ja na blog i tak nemam ništ pametnog za radit...evo nekaj vam i napišem....jučer opće nisam išla spavat....došli su nam neki gosti,pa su ostali kod nas...pa smo roštiljali i to se zavuklo do 3h u noći....a već u 5 ja i stari dogovorili smo se da idemo malo na pecanje....tak da nam se nije isplatilo ići na spavanje....na ta 2h....tak da sam malo umorna sad jer od jučer nisam spavala....baš cooooool...Ne???
Jedan nacin na koji mozete nekoga zavoljeti jest shvatiti da to nesto mozete i izgubiti.
-Postoje ljudi koji vam izvade srce,i postoje oni koji ga vrate na mjesto.
-Ljubav je stanje u kojem covjek vidi stvari bas onakvima kakve nisu.
-Neki ljudi ulaze u nase zivote,ali brzo i izlaze.
Neki ostaju neko vrijeme i ostavljaju tragove na nasoj dusi, nakon cega mi nikad vise nismo isti.
DRAGI MOJI FRENDOVI I FRENDICE....
Lako je udaljiti se ,znaj
kao i ti i on ima svoje probleme
ali kad imas potrebu bit ce tu...
jedan prijatelj je takav...
Nece pitati zasto ni zbog cega,
saslusat ce te i biti uz tebe
onda ce te pokusati nasmijati
jedan prijatelj je takav...
I sjeti se dok živis
ako je prijatelj uz tebe
neces krenuti krivim putem
jer to on nece dopustiti
jedan prijatelj je takav...
I sjeti se : dok živis prijatelj je uvijek uz tebe
nikad umoran jer jedan prijatelj je takav...
I zapamti : dok ti živiš ,ako je prijatelj uz tebe
nemoj ga nikad iznevjerit
jedino tako ces otkriti
da je prijateljstvo
nesto najljepse sta postoji
On ti je pratnja na najvecem putu kojeg prolaziš
Prijatelj je jedna osoba koja nikad ne umire...
AKO MISLIŠ.....
Ako mislis da lažem
-reci-
ako mislis da varam
-reci-
ako mislis da plačem
-šuti-
ako misliš da volim
-pitaj-
ako misliš da sam sama
-dođi-
A KOME JE OVO POSVEĆENO????
I JEDNA PRIČICA...
Djevojka i dečko se voze na motoru...
DJEVOJKA:"Nemoj teko brzo voziti,smanji..."
DEČKO:"Ne,baš nam je dobro."
DJEVOJKA:"Nije mi dobro,molim te..."
DEČKO:"Reci mi da me voliš..."
DJEVOJKA:"Volim te i ti to znaš."
DEČKO:"Zagrli me..."(djevojka zagrli dečka)
DEČKO:"Skini mi kacigu sa moje glave i stavi sebi na glavu,molim te...
SLJEDEĆE JUTRO U NOVINAMA:
"Motor je imao prometnu nesreću,jer su otkazale kočnice.
Na motoru su bile dvije osobe.
Jedna je poginula,a jedna preživjela..."
A PRAVA ISTINA JE:
"Dečko je na pola puta shvatio da su kočnice otkazale,ali nije želio da kaže djevojci.
Želio je posljednji put čuti od nje riječi VOLIM TE,i posljednji put osjetiti njen zagrljaj.
Zatim joj je rekao da stavi njegovu kacigu,jer je znao da će onda ona preživjeti...iako je to značilo da će on poginuti...
VOLIO JU JE VIŠE OD SVOG ŽIVOTA...
Sutra je djevojka presjekla vene...
VOLILA GA JE VIŠE OD SVOG ŽIVOTA...
