Samo bol je u životu siguran...
Sreću nosi neki poštar jako spor...
Neka... Samo ovu noć da izguram...
Sutra ću već naći dobar izgovor... "
KAKO ĆEŠ ZNATI DA SI PIJANICA??
1…gubiš u svađama s neživim predmetima…
2…moraš se držati za travu da ne bi pao sa Zemlje…
3…tvoj posao smeta tvom opijanju…
4…doktor pronalazi tragove krvi u tvome krvotoku…
5…stalno ti pada daska s WC-školjke na glavu…
6…24 sata u jednom danu, 24 piva u jednom sanduku. Slučajnost? Nema šanse!!
7…dvije ruke, samo jedna usta…to znači imat problem s pićem…!!!
8…lakše izoštravaš pogled s jednim zatvorenim okom…
9…padaš s poda…!!!
10…i večeras te taj prokleti ružičasti slon prati kući!!!!
P.S. OVO JE S ANINOGA BLOGA...PRIČA MI JE BILA LUIJEPA ,A NADAM SE DA SE NEBU SRDILA NA MENE KAJ SAM JU STAVILA NA SVOJ BLOG....
BUKET CRVENIH KARANFILA
Svratila je u cvjećarnu i kupila buket karanfila, uputila se prema grobljanskoj kapiji:
- Opet vi gospođice - čula je, dubok, dobro poznat glas starice koja je tu živjela:
- Da opet sam došla
- Znam dijete moje, ali ti si sama i sjediš na ovom mjestu, čuvaj zdravlje, dijete moje. Mrtve ne možemo podići, i ako ih se svakog dana sjećamo.
Uputila se prema ogradi na kojoj je pisalo Rođen 1958.- umro 1977. godine. Sjela je na klupu i srela se sa Goranovim očima. Činilo se da su danas vedrije. Taj osmjeh činio joj se, danas se opet obradovala što je vidjela tu sliku. Dobro se sjeća onog dana kada se slikala za indeks i bila je ponosna što su toga dana postali studenti. Suze su joj se slijevale niz obraze i odmah sušile od vjetra i jecaja. Pod nogama joj je šuštalo lišće i išla za Goranovim kovčegom.
-Da ja sam kriva za njegovu smrt. Ali sada je kasno da se greška ispravi. Mislila sam samo na sebe i zadovoljstvo duše.
Goran i Branka su se upoznali još u djetinjstvu. Išli su zajedno u gimnaziju, prijatelji su se šalili na njihov račun. Govorili su im da su blizanci, jer gdje je bio Goran tu je bila i Branka. Izdvajali su se i šaputali jedno drugome svoje tajne. Ni profesori nisu imali ništa protiv toga jer su bili odlični učenici. Goran je živio s majkom koja je Branku voljela kao rođenu kćer, a i njeni roditelju nisu imali ništa protiv njihovog zabavljanja jer je Goran bio pametan i simpatičan dečko. Došlo je vrijeme da se upišu na fakultet. Goran na elektronički, a Branka na pravo. Čekao je ispred fakulteta. Razdvajali su se samo kad su morali. Jednog dana u Brankino društvo došao je student treće godine, Nenad. Odmah je zavrtio mozak svim djevojkama, a njemu se svidjela baš Branka. Imao je novac, auto i bio je lijep. Ni Branka nije bila hladna prema njemu, pogotovo što su joj se sviđali njegovi komplimenti. Izlazila je s njim i provodila se. Mislila je da je ovo s njim samo avantura. Branka je počela popuštati u školi, nije htjela da je Goran čeka ispred fakulteta, jer je osjetila da se zaljubila u Nenada. Izbjegavala je Gorana poslije predavanja, Nenad je vozio autom kući. Jednom prilikom Nenad ju je vodio na žal. Bila je pijana i molila je Nenada da je vozi kući.
- Ne ljubavi spavamo zajedno kuća je dovoljno velika za sve nas - rekao je Nenad.
Odveo je u drugu sobu, ljubio je kako samo on to može. Branka se nije opirala. Odjednom je netko došao i upalio svijetlo.
- Odlazi među nama je sve gotovo - reče Branka.
Bilo joj je neugodno što je Goran vidio sa Nenadom, ali je brzo to zaboravila jer je voljela Nenada.
Sutradan joj je majka rekla: Tražila te Goranova mama i rekla da si ti kriva što se Goran razbolio. Ali čini mi se to kao i kod drugih muškaraca. Mislim da bi ona trebala imati razumijevanja za tvoje patnje.
- Žao mi je Gorana, ali mama što mogu. Ja volim koga ja hoću i baš me briga što drugi pričaju.
Danas je Branka mislila da izgleda kao kraljica, jer Nenad slavi 23-ći rođendan i ujedno njihove zaruke. Kada je pošla rekla je majci
- Sačekat ću Nenada ovdje.
Na stubištu je srela Goranovu mamu uplakanu i zbunjenu.
– Tebe trebam Branka. On umire i samo tebe doziva. Hoće zadnji put da te vidi.
– Ne mogu danas doći ću sutra. Pa nije valjda tako bolestan.
- Prekasno će biti, pođi sada.
U bijeloj, u maloj sobici ležao je mladić koji nije ličio na Gorana.
- Branka, došla si, želio sam da te vidim.
Uhvatio ju je za ruku. Osjetila je da su hladne ali se nije branila. Plašila se njegova pogleda.
- Znaš što Branka ja umirem, ti ćeš me zaboraviti, a ja nikad neću vidjeti tvoj smiješak.
- Ozdravit ćeš Gorane, ti moraš ozdraviti.
- Branka htio sam da ti kažem nešto. Izvadi iz ladice moj dnevnik. Čuj reći ću ti svoju tajnu, ja bolujem od leukemije i doktor kaže da neću ozdraviti. Branka dolazi na moj grob sve dok se ne udaš.
U grudima joj je sagorijevalo. I dalje je padalo i puhao vjetar. Umro joj je na rukama. Tada se na njegovu grobu zaklela da se nikad udati neće i da će mu na grob dolaziti i donositi cvijeće, crvene karanfile koje je on htio da ona nosi na njihovom vjenčanju!!!!
I nekaj za NIMFICU....
...When my mama ask me
will I ever change,I tell her yeah...
but it's clear I will always be the same untill the end of time...
I JEDNA ZAKOOON PJESMA...
NINA BADRIĆ-Ne daj mi da odem
Kad tvoje riječi grube
u trenutku sve mi sruše
i kad teško postane,
kroz suze stisnem zube,
skupim stvari mirne duše,
što mi drugo ostaje.
Ti drhtiš od straha,
nikog nema da me spriječi,
i ja znam da se kaješ,
a zar ti moram reći
ne daj mi da odem,
i do zadnje kapi bori se
da vidim tvoje pravo lice.
Ne daj mi da odem,
sada moraš dati najbolje od sebe
ja ću uvijek biti tu,
ja ću uvijek biti tu...
SAMO PONEKAD NA TVOJ ROĐENDAN
Laz je da nikad ne prebolis
Nekoga tko te ostavi
Jer kada prestanes da volis
Sve se to brzo zaboravi
Laz je da preduge su noci
Kada si napusten i sam
Evo vec godine su prosle
A ja o tebi ne razmisljam
Samo ponekad
Na tvoj rodendan
Osjetim bol u grudima
Samo ponekad
Na tvoj rodendan
Osjetim da nemam nikoga
Laz je da zivjet neces moci
Sve su to smijesne zablude
Uvijek ce druga ljubav doci
Vrijeme je stari prijatelj
Kada me pitaju za tebe
Vise mi glas ne zadrhti
Jer jednom ugasena vatra
Vise se nikad ne zapali
Post je objavljen 24.04.2007. u 10:12 sati.