Diary of Lieselotta P.

petak, 23.05.2008.

9. poglavlje

Ne. Nismo se poljubili. Premda sam mislila da hoćemo. Nije bilo nikoga oko nas, i taj trenutak bio je tako romantičan...
Da vas podsjetim, Sirius i ja sjedili smo u perivoju:

FLASHBACK
Nasmiješila sam se.
- Čak i onako slaba, izgledala si prekrasno. Nije Pettigrew imao loš ukus.
- Oh, pa ne moraš mi sada laskati.
- Ne, ja to ozbiljno mislim.
- Zaista?
- Zaista.- reče i nježno mi odmakne pramen kose s lica...
END OF FLASHBACK

- Imaš neku bubu u kosi.- reče Sirius i nježno izvadi nešto što se koprcalo u mojim smeđim pramenovima. Nisam ni primijetila.
Dakle. Imam bubu u kosi.
Mislila sam da ćeš me poljubiti, idiote.
- Stvarno si mi najbolja prijateljica.- nastavi on, očito ne primijetivši moj kiseli izraz lica.
Isforsirala sam osmijeh.
- Mogu li ti se povjeriti?- upita.
- Uvijek si i mogao, Black.
- Znaš...sviđa mi se jedna cura.- i dalje smo bili svega par centimetara razmaknuti.
- Siriuse, tebi se stalno sviđa neka cura.- odmakoh se od njega.
- Ovaj put za ozbiljno. I treba mi ženski savjet, Lottie.
- Savjet?- začudih se.- Tebi, Siriusu Blacku, treba ženski savjet kako da osvojiš curu?
- Da.- jednostavno će on.
- Prvo bih trebala znati o kojoj se curi radi.
- Hmm...nećeš nikom reći?
- Black...u rukavu imam činjenicu da si tražio moju pomoć oko cure. Kad bih te htjela osramotiti, ne bi mi trebalo i njeno ime.
Sirius se nasmijao i otkrio mi savršeno ravne i bijele zube. Mrzim to. Ostavlja dojam nedostižnosti.
- Dakle, kako se zove?- ponovih pitanje.
- Lucinda Lockhart.
- Lucy? Što je to s vama dečkima? Svi se pozaljubljivali u starije cure. Prvo Starz, sad ti...kao da nema dovoljno normalnih cura s naše godine!- nadam se da nisam bila preočita.
- Lots...nešto mi pokušavaš reći s tim?- Sirius me sumnjičavo promotrio.
- N-ništa.- ustuknula sam. Da, bila sam preočita.
Sirius je nervozno prevrnuo očima.
- Hoćeš mi pomoći ili nećeš?- upita.
- Hoću.- odlučih, i tom odlukom zapečatih si ikakvu budućnost s Blackom.
- Znaš, htio bih joj se približiti, na diskretan, a opet primjetljiv načn.

Oh, Lieselotta. U što si se to uvalila? Na samu pomisao riječi Lieselotta, sjetih se Petera, i usta mi se ispune nekom gorčinom.
- Lotta, Lotta, ne Lieselotta...- pomislim. Nažalost, na glas.
- Lottie, jel ti mene uopće slušaš?
- Ja..slušam, slušam! Pričao si o tome kako bi joj se htio približiti...- brzo se izvukoh iz neugodne situacije. – Samo sam se sjetila Petera...
- Oh. Nemoj misliti na njega. Njega nema.
- Znaš Black, idiotski mi je da me ovako pratite i glumite mi tjelohranitelje. Nisam mala beba.
- Znamo da nisi, ali treba ti zaštita.
- Imam štapić, ne?- samouvjerenim pogledom pokušah ga uvjeriti da sam sposobna obraniti se i sama.
Black je samo slegnuo ramenima.
- Ovaj...mogu nastaviti sa svojim monologom, pa da možeš zaključiti kako mi pomoći?
- Da, naravno.- tužno pogledah u travu. Sirius je pričao i pričao, a ja sam se totalno isključila. Bezobrazno od mene, znam. Srećom, nije primijetio kako mu na sva njegova pitanja odgovaram sa "Da, znam." Ili, "Riješit ćemo mi to sve."
Pitam se bi li itko primijetio da sam cijeli život takva.

-...sjećaš se onda kada smo igrali protiv Hufflepuffa? Kako je tada bila lijepa...- Sirius je i dalje pričao hvalospjeve o Lus.
- Aha.- bezvoljno rekoh. Opet, nije primijetio.

- I što kažeš na sve to?- upita nakon otprilike dvadeset rečenica koje su se svodile na jednu te istu misao: Lucinda je predivna.
- Kažem da si zaljubljen.
- Ooo, da.
- Black, hoćemo do knjižnice? Lucinda zna biti tamo sa svojim prijateljicama iz Hufflepuffa.
Black se snuždi na spomen knjižnice. Nije volio čitati.
Za razliku od mene. Koja naprosto obožavam knjige.
- Lus nikako ne voli muškarce koji ne vole čitati!! Hajde, Siriuse, želiš li joj se približiti ili ne?
On odlučno ustane.
- Krenimo, Lotta! Odsad sam redoviti član knjižnice.
Nasmijala sam se.
- Usput, moram li baš stalno paziti na tebe? Nije baš zgodno približavati se nekoj curi uz još jednu koja je s tobom.
- Mislim da ću se snaći.- namignuh mu i zajedno odemo do knjižnice.

Ah, kako volim tu prostoriju. Sve puno prekrasnih priča koje treba pročitati!
Istina, sve je bilo staro, i prašnjavo, no davalo je neki šarm.
Obožavala sam apsolutno sve vezano uz knjižnicu...osim Madame Pince.
Hogwartsom se šire glasine da je kao mlada žena bila ljepotica, no tu pothranjenu vranu ne mogu zamisliti uopće mladom, a kamoli lijepom.
Kao da je oduvijek ovdje, prikovana za knjige. Stara i ofucana.

Sirius je odmah otišao potražiti Lus i početi s "diskretnim približavanjem", a ja sam uzela "Najljepše barokne romanse čarobnjaka" i krenula sjesti na svoje uobičajeno mjesto.
Koje je bilo zauzeto.
Hm. Na mojoj najdražoj fotelji sjedio je neki debeli Slyth tupavog pogleda, koji je ovdje očito samo zato jer mu nitko nije htio posuditi zadaću da prepiše.
Odustala sam od svoje fotelje i pokušala naći slobodno mjesto.

Knjižnica je bila puna ljudi. Da, baš sada. Nevjerojatno. Jedino slobodno mjesto bilo je skroz na kraju knjižnice, na kauču pored neke cure koju sam nekad znala vidjeti u Velikoj dvorani.
Promotrila sam ju. Toliko se udubila u knjigu da nije ni primijetila da tamo stojim.
Imala je smeđu kosu koja je padala niz njeno lice u valovitim slapovima.
Čitala je "Vukodlaci i njihovi običaji". Malo me iznenadio izbor knjige, ali nisam se prestrašila.
- Smijem sjesti?- oprezno upitah.
Cura se trgne. Podigne pogled s knjige i uprti u mene svoje lijepe smeđe oči.
Neko vrijeme me promatrala, a onda, potaknuta mojim zbunjenim pogledom, rastreseno izusti:
- Ovaj, da! Naravno!
Nasmiješila sam se, i ona mi je uzvratila osmijehom.
- Inače, ja sam Lieselotta Potter, ali molim te zovi me Lotta.
- May Stox, Hufflepuff, četvrta godina. Ti si Gryffindor?
- Da.
- Kako to da si došla ovdje sjesti? Obično sjediš tamo naprijed.
- Oh, na mojoj najdražoj fotelji nalazi se neki odvratni Slytherin. Sumnjam da ću ikada više sjesti tamo.- uzdahnula sam.
- Uvijek možeš sjesti ovdje, ako poželiš.- predloži May.
- Tnx. Proučavaš vukodlake?- upitah.
May se zacrveni.
- Ma ne...treba mi za neku zadaću...- počela se nevješto izmotavati. Znala sam da ne govori istinu, ali nisam ju htjela napasti da mi kaže zašto to čita. Ionako to nije moja stvar.
- Ti čitaš "Barokne romanse"?- May brzo promijeni temu.
- Da..preporučila mi ju je prijateljica.
Ušutjele smo i nastavile čitati.
May mi se svidjela na prvi pogled. Shvatila sam da bi mi mogla biti super prijateljica.
Ustala sam se i pogledom potražila Siriusa. Ah, eno ga. Priča s Lus. Ali čini mi se da ga ona baš i ne doživljava.
- Što je bilo?- začuh May pored sebe.
- Ma ništa...pogledala sam gdje je Sirius. Došla sam s njim ovdje.
- Jeste li vi zajedno?
Lecnula sam se.
- Ne, nismo. Zašto pitaš?
- Eto tak. Bezveze. Učinilo mi se.- nasmiješila se.
Razmislila sam o njezinim riječima.
Učinilo joj se...
Ne, ništa od toga, draga May.
May i ja nastavile smo čitati u tišini. Uživala sam, sretna zbog činjenice da sam napokon pronašla osobu kojoj ne smeta što ne pričam s njom, a opet smo nekako povezane.

- Ah, Lotta, tu si! Idemo? Već je 19h.- iza sebe ugledah Siriusa, očito sretnog što me pronašao.
- Zar je već otišla?- značajno upitah.
- Ma da...pričam ti već sve.- pogledom me upitao Tko je to pored tebe?.
- Joj, nisam vas ni upoznala...Siriuse, ovo je May Stox, Hufflepuffica.
May se ustane i pruži ruku s osmijehom:
- May, drago mi je.
Sirius prihvati ruku i nasmiješi se:
- Sirius Black.- zatim se obrati meni:- Lotta, idemo!
- Oke...May, vidimo se!
- Ej...Lotta, možemo se sutra prošetati ako želiš!
- Naravno...super ideja! Dogovorit ćemo se još za vrijeme ručka...
- Da, da, dogovorit ćemo se...Lotta, sad stvarno idemo!- prekinuo me Sirius.
Mahnula sam May koja nas je malo čudno pogledala. Vjerojatno je u sebi mislila kakav sam idiot ako se moram dogovarati s nekim da odem s njom prošetati.

- Siriuse, zašto si me onako odvukao?- upitala sam čim smo napustili knjižnicu.
- Ma...Lus me otpilila. Kaže da joj ne treba balavac poput mene.
- Vjerojatno nisi bio baš diskretan.- nasmijem se ispod glasa.
- Ali neću odustati! Osvojiti ću Lucindu.
- Ja vjerujem da hoćeš.- nasmijala sam se, ovaj put glasnije, i skupa sa Siriusom ušla u društvenu.

Tamo je bila ekipa. James i Remus su igrali puc-puc, Aimee je pisuckala u svoju bilježnicu, Nell i B.B. su raspravljale o metloboju, Kingsley je nešto čitao, a Lily se igrala s Amani.
- Kako je prošlo stražarenje nad Lottom?- upita James.
- Super. Išli smo u knjižnicu, i mislim da Sirius neće više imati problema s preobrazbom.- veselo rekoh, a Amani dođe do mojih nogu i poče se maziti.
- Odvukla te u knjižnicu? Uh, Tihotape, pripazi malo na druženje s Lottom, postat ćeš knjiški moljac!- nasmije se Lupin i potapša Siriusa po leđima.
- Što je loše u tome?- upitasmo Lily, Aimee i ja u isto vrijeme i društvenom se proširio novi val smijeha.

- Eh da...htjela sam vas nešto pitati. – rekoh kad se smijeh smirio.
- Pitaj.- javi se nekoliko glasova.
- Znam da zvuči glupo, jer ste se toliko trudili oko mene i spasili me od...onog štakora...ali, meni se ne da da mi budete tjelohranitelji. Jednostavno nema smisla. Ne mogu ni na wc a da netko ne ide sa mnom. Peter neće napasti ponovno.
- Lotta, brinem se...jesi li sigurna da se ne bojiš?- nježno upita Lily.
- Da, Lil, sigurna sam. Mislim, bilo mi je lijepo i sa Aimee i sa Blackom, ali... glupo mi je. Kao da sam nekakva razmažena princezica.
- Pa...ako je to njena odluka...- Aimee se obrati drugima.
- ...onda se mi slažemo.- dovrši Kingsley.
Nasmiješila sam se.
Svi su nastavili raditi ono što su radili prije mog i Siriusovog ulaska, a ja sam Aimee i Lily ispričala kako sam upoznala May.

***

Ah, subota! Volim taj dan. Bez ikakvog stresa i obaveza.
Na ručku sam se susrela s May:
- Lotta, možemo sad prošetati. Ako si se dogovorila sa Siriusom.- ona mi namigne.
Nasmijala sam se:
- Ma to je on bio malo čudno raspoložen. Naravno, samo da se odem podzraviti s ovima.
Pozdravila sam se s Lily i ostalima i pridružila se May koja je već izlazila iz dvorane.

- Znaš, May, baš mi je sada drago da je onaj Slyth sjeo u moju fotelju.
- Da, i meni.- May se nasmiješila.
Imala sam osjećaj kao da ju poznajem mjesecima.
Pričale smo o svemu. O činjenici kako je njezin otac napustio nju i njenu mamu, o njezinoj grozomornoj baki koja ju tjera da svakog ljeta glumi nekakvu princezu na nekim domjencima...
Obje smo osjetila ogroman nalet povjerenja.
Ja sam njoj ispričala kako su mi roditelji mrtvi, kako živim s tetom i tetkom te bratićem kojeg jako volim...
Zatim smo prešle na još osobnije teme:
- Lotta, tko se tebi sviđa?
- Hmm...meni?- zacrvenila sam se. Osjetila sam još veći nalet povjerenja i ispričala joj sve vezano za Siriusa, Samanthu Anderson, operaciju Tratinčica, Petera Pettigrewa, a ona je sve to slušala s golemim razumijevanjem.
- Da, shvaćam kako si u gadnoj situaciji.
- Najgore je to što znam tko se sviđa Siriusu. No ne smijem nikom reći.- uzdahnula sam tužno.
- Lotta, bojiš li se Petera?- upitala me slično pitanje kao i Lily.
- Ne...ne bojim se. Više me strah Samanthe i moje misije.
- Ako ti nešto zatreba, uvijek ću biti tu!- odlučno će May. Jako zanimljiv prizor kad nešto tako drago i veselo poput May postane ozbiljno.
- Hvala ti, May. Ali dosta o meni. Tko se tebi sviđa?
- Ufff...duga priča...no ispričat ću ti ju. Postoji jedan dečko koji mi se sviđa...i veliki problem vezan uz njega. Naime, on je...-ovdje ušuti, i nastavi šaptom:- on je vukodlak.
- Vukodlak?- užasnuto prošapćem.
- Da...znam da zvuči grozno, ali, Lotta, on je tako super! I odličan mi je prijatelj, i tako je neodoljiv, i tako...i tako sam zaljubljena. Zato sam i čitala onu knjigu o vukodlacima.
- Razumijem te u potpunosti.
- Molim te, nikom ni riječi o ovome što sam ti sad ispričala.- zamoli me May.
- My lips are sealed.- zamišljenim ključićem "zaključam" usta u znak tajne.
Zamislila sam se. I onda se ja žalim na svoje ljubavne probleme.
Osoba koju May voli je vukodlak.
Završile smo s povjerljivim razgovorima i prešle na opuštenije teme poput glazbe, škole i knjiga.
Uživala sam u ovom popodnevu provedenom s May.
Fućkaš Siriusa, našla sam si prijateljicu!

[Evo...još jedno poglavlje objavljeno! May, ubacila sam te, i nadam se da se ne ljutiš što sam iskoristila neke elemente tvoje priče. Učinila sam to kako bih još više zbližila May i Lottu. Nadam se da vam se svima sviđa post. Pusa=)]

| Make my day=) (18) | Prolij tintu | # |

nedjelja, 18.05.2008.

8. poglavlje

Tamo je stajao...Peter Pettigrew.
Prenerazila sam se. U prvih par sekundi nisam mogla izustiti ni slova. Pettigrew me gledao svojim sitnim očima. Odvratno.
Konačno uspijeh promucati:
- P-Pettigrew?
On je pohlepno iskrivio facu u nešto što bi trebalo biti osmijeh:
- Da, Lieselotta. Ja sam. Zato sam bio u sobi cijelo vrijeme. Da mi ne prepoznaš rukopis...zato, a i zbog jednog drugog razloga...- oči su mu sjajile.
Gledala sam ga s nekim gađenjem. Znam da zvuči odvratno od mene, no on je meni tako ljigav i fuj.
- Crvorepe, ja...- protisnuh, no on me prekinuo:
- Ne govori ništa. Uživajmo u večeri.- krenuo je prema meni kao da će me zagrliti, no ja sam se izmaknula.
- Peter...meni je žao...ali...ja tebe ne volim.- nekako nisam imala više sarkazma za njega. No i dalje mi se gadio.
On je ustuknuo.
Moram priznati, iznenadila sam se time što je tako samopouzdano krenuo zagrliti me. Kao da ne zna da mi je odvratan.
- Lieselotta, ti mene odbijaš?
- Molim te, zovi me Lotta! Još jednom, žao mi je, no ne sviđaš mi se.
Iskrivio je lice od bijesa.
- Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta...dakle, odbila si me. Ništa mi drugo ne preostaje. Otkrit ću ti drugi razlog zbog kojeg sam bio u sobi cijelo vrijeme.
Šutio je neko vrijeme, a onda je nastavio:
- Nije slučajno da me James pronašao kako proučavam crnu magiju. Već neko vrijeme razmišljam o tome da postanem crni mag. Najveći od svih...
- Ali...zašto?
Peter se izderao:
- Zato što mi je dosta! Dosta mi je više toga da su svi bolji od mene! James Potter, najbolji metlobojac četvrte godine, ali i dalje. Remus Lupin, najpametniji Gryffindorac naše godine. Sirius Black, bezobrazno lijep, sve cure doslovno plaze po njemu...a ja? Njihov mali potrčko. Kao da me nisu zezali zbog toga što se kao animagus pretvaram u štakora. "Petey, štakorčić...", govorili su mi. E pa, dosta je toga. Sad ću ja biti jači. Pokoravat će mi se, a ti ćeš biti moja. Samo moja, Lieselotta.
Uplašila sam se njegovog bolesnog pogleda.
- Kako si došao do informacija o crnoj magiji?- to je bilo jedino što sam mogla upitati.
- Ah, bilo je lako onu budalu Slughorna navesti da mi da svoj potpis za Zabranjeni odjel. Kasnije je sve počelo ići samo od sebe. Nitko se nije pretjerano brinuo za mene dok sam bio u sobi, moji takozvani prijatelji su me izbjegavali, a ja sam nesmetano mogao jačati svoje sposobnosti i znanje. I sada, sada sam već na razini maga sa crnim obilježjem kruga.
- C-crnim obilježjem kruga?
- Da...obilježje maga koji može zarobiti tijelo. I dalje nisam dobar legiliment, i ne znam zarobljavati duše, no tijelo je mnogo lakše za zarobiti.
Sad sam se već stvarno bojala. Oči su mu krijesile i izgledao je stvarno zastrašujuće. To više nije bio mali ljigavac, to je bilo veliko čudovište.
Shvatila sam da se on ne zeza. Pokušala sam opipati štapić u džepu, no sjetila sam se da sam ga ostavila na stolu u sobi.
- I sada...sada ću zarobiti tebe. Bespomoćna si. Štapić ti je u spavaonici...vidio sam ga. I dok se drugi budu pitali gdje si, ja i ti ćemo već biti daleko...i tada, počet će se događati strašne stvari. Neće ni znati što ih je snašlo.
- Ti si bolestan! Ne možeš me samo tako zarobiti! Moji prijatelji će me spasiti!
Nasmijao se luđačkim smijehom.
- Prijatelji?- govorio je kroz smijeh.- Hahaha, prijatelji? Zaboravit će te. Kao što su i mene. Sve je prolazno, sve je površno, draga moja Lieselotta...a kad te se sjete, biti će prekasno. A sada, sad ćeš biti moja, Lieselotta.
- Ne zovi me Lieselotta!- izderala sam se.
- Zvat ću te kako ja želim! Compesare!- Peter je zamahnuo štapićem.
Oko mene su se pojavili nevidljivi lanci koji su me stezali. Vrpoljila sam se, pokušavši se tako osloboditi.
- Neudobno ti je, Lieselotta?
Trzala sam se i otimala još više.
- Da vidimo kako će ti se onda ovo svidjeti! Crucio!- ponovno je zamahnuo. Pala sam na pod.
Luđački se smijao dok je mene sjekla neizdrživa bol. Lanci u koje me okovao urezivali su se u kožu i na njoj ostavljali crvene tragove. Svi mišići u tijelu su mi se grčili, krv kao da mi je prestajala kolati na trenutke, kao da mi se tisuću noževa zabijalo u tijelo svake sekunde. Mislila sam da će mi glava puknuti. Vrištala sam od boli.
- Hahahahaha, Lieselotta! Kakav je osjećaj kad si ponižen? Kada se želiš ustati, a ne možeš.
- Pettigrew...- govorila sam isprekidano, jedva dolazivši do daha.- Mrzim te...
- Ohoho, mrziš? Teške su to riječi, Lieselotta!
- Ne...zovi me...LIESELOTTA!- vrištala sam.
- Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta!!!- smijao se. Očito je uživao u ovome.
Premda sam se iznenadila kad sam shvatila da mi je on ono pisao, nisam ni sanjala da je ovako poludio.
Svaki dio tijela trnuo je i grčio se u isto vrijeme, užasno me boljelo, pokušavala sam se pomaknuti, no nisam mogla...
Mislila sam da je kraj. Da ću za koji trenutak biti slomljena.
Um mi je bio pribran, no tijelo me izdavalo...
Peter je izgledao poput serijskog ubojice.
Ne mogu više. Gotovo je. Neću izvršiti svoju misiju, neću naći Samanthu. Neću dovršiti školovanje. Zbogom, Hogwarts. Lily, Aimee, Chanell, B.B., James, Starz, Siriuse, Remuse, Lucinda, Lexy, Victoria, Kingsley, neću vas više nikad vidjeti, no uvijek ću vas pamtiti. I na onom svijetu. Siruse, volim te. Teta Agnes, tetak Thomas, hvala vam što ste mi bili kao roditelji. Mama, tata, uskoro ću vam se pridružiti...
...
- Expelliarmus!- izderao se tako dobro poznati glas. James. Nisam dobro vidjela, no uspjela sam razabrati da je Peteru ispao štapić. Crucio je prestao, a i lanci su nestali. Ipak, još se nisam mogla ustati, niti sam vidjela kako treba.
- James, ja sam...- počeo je Peter, no netko ga je prekinuo:
- Ti nisi normalan!- povikao je Sirius.
Začula sam još neke korake, a onda ženski vrisak. Koliko sam uspjela vidjeti, Lily je dotrčala do mene.
- Što si joj učinio?- očajno je uzviknula.
Još je netko došao do mene.
- Bila je pod Cruciom...Peter je stvarno petljao po crnoj magiji.- Kingsley je govorio dubokim glasom.
Iznad sebe čula sam udarce. James i Sirius tukli su Petera. Pridružili su im se Remus i Starz.
Do mene su došle još i Aimee, B.B. i Nell. Konačno sam otvorila oči.
- Lotta, jesi dobro?- upitala me Nell.
- Da...dobro sam...recimo.
Smogla sam snage da se ustanem. Petera su doslovno mučili.
James ga je držao za majicu kad ga je Starz upitao:
- Kako si mogao?
- On...pručavao je crnu magiju.- rekoh.
Peter je protisnuo:
- Da...dosta mi vas je više! Svi ste prekrasni, predivni...samo sam ja oduvijek ismijavan!
- Još se čudiš? Pa ti si monstrum!- izderala se Nell.
- Odvratan si, Crvorepe.- reče Lily.
- Ti mutnjakušo šuti!- obrecne se Peter na nju.
- Gade jedan, ne vrijeđaj ju!- James ga još jače uhvati. Peter jedva dođe do zraka.
B.B. prestrašeno reče:
- James...kako to da nas nitko ne čuje?
Peter odgovori:
- Stavio sam Bešumato. Kako to da ste vi uopće došli...mislio sam da sam se zaštitio...- cijedio je kroz zube. Povraćalo mi se na samom pogledu na njega.
- Znali smo da Lotta uvijek ovamo dođe kad je nešto tužna, a Lily nas je upozorila da je već dugo nema.- reče Remus.
Starz se umiješa u razgovor:
- Kako to da nitko nije primijetio da se Peter povukao u sebe?
James preuzme riječ:
- Primijetili smo da nešto nije u redu onaj dan kad je bio na Zabranjenom odjelu, zar ne, Tihotape?- Sirus potvrdno kimne.
- Ljigavac jedan najobičniji.- prezrivo će Aimee.
Peter ju drsko pogleda. Lunac zagrli Aimee, kao da ju štiti od njegovih očiju.
Sirius pljune na zemlju:
- Crvorepe, jedino ne znam zašto baš Lottu.
- Oduvijek mi se sviđala...tako temperamentna, odlučna i pametna...
- Da, sve ono što ti nisi.- spusti mu Sirius.
Peter niti trepne.
James ga je pustio. Peter, od nekog umora, padne na pod.
- Što ćemo sada s njim?- upita James.
- Ne znam, stvarno ne znam.- reče Kingsley.
Cijelu ovu raspravu gledala sam bez riječi, a onda iznenađeno primijetih:
- Ljudi, Peter...
- Nestaje!- dovrši Aimee.
Peter je nestajao u obliku malog štakora, i prije nego što se itko snašao, izgubio se u travi...
- Nema ga.- reče B.B.
- Da.- reče Remus.
- Idemo u društvenu. Nadam se da ga više nikada nećemo vidjeti. Naime, zaboravio je svoj štapić...- uzdahne Nell.
Svi smo zajedno krenuli u društvenu za sve domove. James i Lily su mi pomagali dok sam hodala. I dalje sam bila slaba...
Došavši u društvenu, ispričala sam im sve što se dogodilo kod vrbe.
Dečkima sam objasnila i za onaj papirić. Jedino sam izostavila onaj dio s operacijom "Tratinčica".
Svi su preneraženo slušali, otvorenih usta.
- Lotta, oprosti što smo te Aimee i ja ostavile.- reče Lily i zagrli me.
- Sve je u redu.
Sirius je sve slušao potpuno ozbiljan, što je jako neuobičajeno za njega.
- Mislim da ćemo još čuti za Petera. Imam takav osjećaj.
- Da, i ja.- ubaci se James.
- Mislim da bi bilo dobro da Lotta odsad nigdje ne ide sama. Trebao bi ju barem jedan od nas uvijek pratiti. A ti Lotta, odsad nigdje bez štapića.- reče Starz.
Ostali su se složili s njegovom idejom.
- Ej...pa ne morate mi biti tjelohranitelji. – rekoh.
- Moramo.- zagrli me Aimee.
- Ljudi, hvala vam.- rekoh. – Da nije vas, tko zna što bi sada bilo sa mnom.
- Uvijek sve za svoje prijatelje.- reče Remus.
Pogledali smo na sat, i kazaljke su otkucavale 23h. Nisam mogla vjerovati. Kao da sam izašla tek u 19h.
Razišli smo se u smijehu i radosti...

***

Odlučeno je da će me danas prijepodne pratiti Aimee, a poslijepodne Sirius.
Ajme, Sirius.
Skroz sam zaboravila na to da sam se nadala da je upravo on poslao papiriće.
Kako ću sada s njim?
Prijepodne je brzo prošlo. Dogovorili smo se ništa ne govoriti Dumbledoreu.
Aimee i ja smo vrijeme prije i nakon nastave provele čitajući s Lily u knjižnici, grickajući bundevine sjemenke i šećući Hogwartsom.
Nakon ručka, Aimee je zamijenio Sirius.
Bilo mi je malo neugodno kad se ustao i rekao:
- Lots, što ćemo sada raditi? Moram paziti na tebe.- osmjehnuo mi se frajerski.
- Hmm, ne znam...- zacrvenih se.
- Prošećite malo perivojem.- predloži Starz.- Ionako mu moraš objasniti Preobrazbu.
- E pa vidiš, stvarno...- složi se Sirius. Zajedno smo izašli iz velike dvorane.
Sjeli smo na travu. Vani je sjalo sunce, premda je bilo kraj listopada.
Sirius je izvadio knjige iz torbe. Učinila sam isto.
Počeli smo s preobražavanjem životinja u stvari.
Vrijeme je brzo prolazilo.
- Vidiš, ovdje ti se koristi ova formula...- objašnjavala sam, a on me okrznuo po ruci. Slučajno ili namjerno, ne znam.
- Hmm, da...shvaćam. Odlično objašnjavaš, Lotta.
- Hvala, Black. I hvala ti što si jučer došao da me spasiš.- UPS, zašto sam ovo rekla?? Nisam trebala. Da me spasi...joooj.
- Ipak si mi najbolja prijateljica.
Nasmiješila sam se.
- Čak i onako slaba, izgledala si prekrasno. Nije Pettigrew imao loš ukus.
- Oh, pa ne moraš mi sada laskati.
- Ne, ja to ozbiljno mislim.
- Zaista?
- Zaista.- reče i nježno mi odmakne pramen kose s lica...

***

[Uh, koliki post! Stvarno sam imala inspiracije za ovo. Meni se post jako sviđa i zadovoljna sam njime, a nadam se da se i vama sviđa. Ps. Ideju društvene za sve domove preuzela sam od Starza, nadam se da se ne ljuti. Pusa svima!]

| Make my day=) (14) | Prolij tintu | # |

srijeda, 14.05.2008.

7. poglavlje

Uf, kakav dan. Buđenje u 6, odlazak s Lily i Aimee u knjižnicu da pronađemo još podataka za zadaću iz Travarstva, zatim beskrajno dugi sat Preobrazbe sa Slythima.
Učili smo preobraziti ježa u jastučić za igle.
Naravno, odmah sam uspjela.
- Gospođica Potter upravo je zaradila 10 bodova za Gryffindor.- uskliknula je McGonagallica.
Razred mi je zapljeskao. I neki Slythi, čak. Uhvatila sam Siriusov pogled. Osmjehnuo se.
James je gađao Snapea kuglicama od papira, i onda se pravio da nije on nakon što bi se ovaj okrenuo.
Remus i Aimee su radili u paru i mučili se nad ježom koji je uporno odbijao postati jastučić.
Starzu je išlo jako loše, s obzirom na to da mu je kućni ljubimac jež. Nije imao srca uperiti štapić u ježa i pretvoriti ga u jastučić.
I tako sam ja, osim što sam zaradila 10 bodova, umirala od dosade.

***

- Lotta, mislim da je ovo za tebe.- Lily me spopala čim sam ušla u spavaonicu u pauzi prije ručka. Aimee je skakala od uzbuđenja.
- Što? – upitah.
Lily mi pokaza na moj krevet. Tamo je bio buket nekih tratinčica (ubranih!) i poruka pričvršćena za buket.
Otvorila sam poruku. Pisalo je: Za najljepšu Gryffindorku. Volim te.
Pokazala sam Lily i Aimee.
Obje su poskočile u zrak:
- Lotta ima tajnog obožavatelja! To moramo proširiti po školi...ooooh, Lotta, kako je to prekrasno!- govorile su obje u isti glas.
- Cure, čekajte...mi ne znamo jel se možda netko šali. Možda je nekom sve ovo sad smiješno.
- Ma daj, Lotta, nemoj biti pesimist!- prekori me Lily.
Aimee se ubaci:
- Imam plan. Sigurno je netko od Gryffa, jer nitko drugi ne zna lozinku. Znači, danas ćemo se ponuditi da s dečkima pišemo zadaću. Rukopis ti nije poznat otprije, Lotta?
- Ne...- pokušah još nešto reći, no nimalo obeshrabrena Aimee nastavi:
- E pa, možda nisi dovoljno dobro proučila tuđe zadaće.
Lily je skakutala po sobi.
- Ajme, Lottie, kako sam sretna!
Ja, još uvijek zbunjena, uspijem protisnuti samo:
- Idemo na ručak, oke?
Sišle smo u Veliku dvoranu.
Za ručak je bilo pečeno meso i pire krumpir. No to nije bitno.
Lily me gurkala kad god bi me netko pogledao, makar to bio i James, za kojega smo sigurni da ne gaji ljubavne osjećaje prema meni.
Nisam primijetila ništa čudno tijekom ručka. Samo opet nije bilo Petera. Nadam se da neće zaglibiti u onu crnu magiju.
Naravno, potajno sam se nadala da je ono Sirius. I zato me jako zanima njegov rukopis. Moram priznati, ta Aimee je stvarno dosjetljiva.
Odmah nakon ručka susrele smo se s Nell i B.B.
Ispričale smo im situaciju s buketom. Nell se cijelo vrijeme smijuckala, i nije bila baš od neke koristi. B.B. nam je objasnila da je cijeli dan takva, te da to ne shvatimo ozbiljno. Nisam ni pomislila joj to uzeti za zlo.
B.B. je shvatila situaciju i u potpunosti podržala Aimeein plan. Kasnije sam ju malo odvukla na stranu:
-B.B., ima li što o vizijama?
- Nažalost, ne. Ali zašto se ti toliko živciraš? Pa Dumby je rekao da ćeš ju tražiti nakon Nove godine. Sad je tek kraj listopada. Ima vremena.
- Da, ima. – ipak me malo ohrabrila ovim riječima.
Došla je Chanell i povukla B.B.:
- Ajmo, Bea, ideš sa mnom do Lucinde da se dogovorimo za Čarolije? Već je 14:15, a dogovorile smo se u 14h!
I tako su njih dvije otišle.
Uf, tko će sad dočekati 16h?
Lily, Aimee i ja, naravno.
Nakon knjižnice, u sobi smo čitale Aimeeinu poeziju, rješavale testove iz Tjednika za mlade vještice i općenito ubijale vrijeme.
- Ej, a znate što ne valja u tom planu?- rekoh pomalo tužno.
- Što?- upitaše me.
- To što mi sigurno nisu pisali ni James ni Remus.
- Joj da...- Lily se zamislila.- James ti je bratić, a Remus voli Aimee. Ali, možda je Sirius, nikad ne znaš...
Prevrnula sam očima:
- Moš mislit.
- Nemoj biti tako sigurna.- reče Aimee.
Uskoro smo čule korake i izletjele smo iz spavaonice kao strijele.
Vjerojatno smo izgledale vrlo glupo kad smo onako zadihane u isti glas upitale:
- Hoćete pisat zadaću s nama?
Dečki su nas malo čudno pogledali. James je podigao obrvu, Lupin je pomalo zbunjeno gledao Aimee, a Sirius se zbunjeno nasmiješio.
- Pa...može. Tak i tak bi vas pitali da nam pomognete.- nakon kraće tišine progovori James.
Lily, Aimee i ja smo uzbuđeno sjele za stol u društvenoj.
- Operacija "Tratinčica" započinje- demonstrativno je šapnula Aimee.
Nasmijala sam se, uzbuđena jednako kao i one. Možda malo više. Zar je Sirius? Uzdahnula sam i sjela s curama za stol.
Izvadile smo pergamente i tintu (Lily zelenu, Aimee crnu, a ja ljubičastu).
Dečki su polako vadili svoje stvari, i dalje zatečeni našom iznenadnom željom da s njima pišemo zadaću. James je nekoliko puta pokušao okrznuti Lily po ruci, no ona bi to svaki puta predvidjela i izmaknula ruku.
Prvo smo uzeli raditi Stare rune. Kud baš rune, tu im ni ne vidim rukopis.
Dobrih pola sata pisali smo sastav na čistom runskom.
Lily je pisala takvom brzinom da sam ju jedva pratila. Toliko je htjela saznati je li Black moj "tajni obožavatelj".
- Lots, pomogneš mi oko prijevoda riječi "pobuna"?- upitao me Sirius.
Lily me gurnula laktom. Tiho sam jauknula.
- Daj mi zadaću, Black. – drhtavo rekoh, što od nelagode, što od bola, jer me Lily stvarno jako udarila u rebra.
Konačno je i James dovršio sastav, pa sam im svima pregledala.
Inače to radim, pa nije bilo sumnjivo kad sam tražila od svih da mi daju.
Nije da se hvalim, no najbolja sam u razredu, i uvijek svi traže da im pregledam. Osim zadaće iz Napitaka. To je Lilyn posao. Slughorn, naš profesor iz Napitaka, uvijek govori kako je Lily njegova najtalentiranija učenica. I zaista, nisam još srela nekoga tako talentiranog za Napitke.
Osim možda Snapea. No dečki bi prije progutali pergament nego što bi njega upitali za pomoć.
Nakon Runa, na red su došle Čarolije.
Pisali smo o čarolijama razvedravanja.
Konačno je došao taj trenutak. Lily mi je u ruku gurnula papirić s porukom da mogu usporediti kad budem "pregledavala" zadaće.
Prvo je na red došao James. Naravno, rukopis se nije podudarao, nisam ni očekivala.
Zatim Remus. Ofc, ni od njega ništa. Mislim da je Aimee odahnula kad sam mu vratila zadaću bez da sam ih pogledala značajno.
I na kraju Sirius. Drhtavo sam prihvatila njegovu zadaću.
Lily, koja je bila pored mene, uzvrpoljila se pa sam bila još živčanija.
Uzela sam zadaću i krajičkom oka pogledala porukicu koju sam držala pod stolom.
U meni su letjeli leptirići. Osjetila sam neku mučninu u želucu. Pogledala sam Siriusovu zadaću.
Rukopis se...nije podudarao.
Lily je također to shvatila.
Trudila sam se ne izgledati, pa, slomljeno.
Jer, djelićem duše sam mislila da je to Sirius.
Vratila sam Siriusu pergament:
- U redu je, Black.
Pogledao me, i nasmiješio se. Šta se smiješiš idote, kad me ne voliš?
- Lotta, što nije u redu? Nekako si blijeda.- upitao me Remus.
- Nije mi ništa. Nastavimo s pisanjem.
Prešli smo na zadaću iz Preobrazbe.
Bila sam skroz odsutna pregledavajući im zadaće. Kad smo sve završili, otišla sam s Lily i Aimee u spavaonicu.
- Nije Sirius.- reče Aimee.
- Da, znam. – možda sam bila malo previše ljuta u ovoj rečenici. No cure nisu skužile.
- A mogao je promijeniti rukopis!- ubaci se Lily.
- E pa da, promijenio je rukopis, tako da ti ne skužiš!- nadovezala se Aimee.
- Hm, nisam baš uvjerena.- rekoh.
- Daj, Lottie, ti si uvijek takav pesimist kad se radi o takvim stvarima!!- ljutila se Lily.
Prevrnula sam očima.
- Lily je u pravu. Zašto ne bi bio Sirius? Zar bi ti smetalo da je on? Pa pogledaj ga. Sve cure lude za njim. A ti se žališ kad se baš ti njemu možda sviđaš.- reče Aimee.
- Pa kad nije on! Sigurna sam da nije.
- Dobro, nek ti bude. Dođi Aimee, ostavit ćemo ju samu, takvu tmurnu.- Lily mi se izbeljila, uzela Aimee pod ruku, i napustila spavaonicu.
Znala sam da ne misli ništa loše. Jednostavno je primijetila da sam nervozna.
Ostala sam sama. Opet sam uzela svoju kutijicu s dragocjenostima.
Izvadila sam prsten. L.M.B.P., razmišljala sam. Što je M. i B.?
Vjerojatno nikad neću doznati.
Razmišljala sam o vizijama, Samanthi i mojoj misiji.
Nisam čula onaj hladni smijeh već dosta dugo. A ni B.B. nema vizije.
Ljutilo me to.
Svrnula sam pogled na buket i poruku. Još sam jednom pročitala: Za najljepšu Gryffindorku. Volim te.
Ma 100% se netko sad smije.
Kakvo mijenjanje rukopisa? Nije Sirius. Bezveze mi ulijevaju neku nadu. A ni ne znaju da potajno zaista patim za njim. Ne mogu vjerovati da ga poznajem već četiri godine, i da sam tek nedavno shvatila da mi se sviđa.
Sve ove godine cure skakuću po njemu, a ja sam ga mogla imati kad sam htjela. Ali nisam.
Nisam plakala. Ali izjedalo me nešto u srcu.
Ustala sam se.
Htjela sam malo izaći da uhvatim malo zraka, a i da potražim Aimee i Lily.
Vjerojatno su u knjižnici.
Ali ipak ću prije malo prošetati. Pored svog omiljenog drveta vrbe. Svi znaju da tamo odem ako se želim malo ispuhati.
Tamo sam počela odlaziti još na prvoj godini, kad sam patila zbog toga što sam bila među rijetkima koje nije mama ispratila na Hogwarts express.
I tako sam ja sjela na vrbino korijenje, gledajući u zalazak sunca.
Vjetar mi je mazio lice, i jednostavno sam se opustila.
Nisam više brinula o Siriusu, poruci i tratinčicama. Sve što mi je bilo u glavi bilo je sunce i njegove žarke boje.
Odjednom sam iza sebe začula šuštanje. Do moje ruke dokotrljala se kuglica od papira. Razmotala sam ju, a na njoj je pisalo Da, ja sam taj. Iza tebe. Okrenula sam se, a tamo je stajao...

*TO BE CONTINUED*

| Make my day=) (9) | Prolij tintu | # |

petak, 09.05.2008.

6. poglavlje

Dumbledoreov ured bio je zaista veličanstven. Jedva odvojivši pogled od feniksa, pogledala sam B.B. Njene žarko zelene oči su sjajile.
Naš ravnatelj polagano se spustio niz stepenice.
Sama njegova pojava odavala je mudrost. Jednostavno je nečim zračio, taj Dumbledore.
Jedva sam skupila hrabrosti i snage da otvorim usta:
- Ravnatelju Dumbledore, ovdje smo zbog nečega što sam upravo saznala...
- Da, znam.
B.B. je preuzela riječ:
- Sve sam joj ispričala kako ste me naveli. Lieselotta želi znati što je točno njezin zadatak.
- Ah, da. Gospođice Potter, dakle, znate sve što se dogodilo. I znate koga trebate tražiti.
- Da, Samanthu Anderson.- bila sam živčana. Htjela sam da konačno prijeđe na stvar! Kada i kako ću ju naći? Kao da mi je pročitao misli, Dumby je nastavio:
- Samanthu ćete tražiti odmah poslije Nove godine, kada joj uspijem pronaći barem neki trag. Veoma je bitno da ju nađete, jer je zaluđena svojom majkom. Morat ćemo ju pridobiti na našu stranu, jer je ona, ahm, bitna za neke stvari.- tu je pročistio grlo. Ne znam zašto, no imala sam dojam da nešto skriva. Taj dojam me brzo prošao kad je ponovno progovorio:
- Svaki puta kada budete imali viziju, obratite se gđici Bell, pa dođite u moj ured.
Potvrdno sam kimnula glavom. Dumbledore je pogladio feniksa:
- Ah da, još se niste upoznali, ovo je Fawkes.- B.B. ga je pogladila, a mene je bilo strah dodirnuti tako krhku ptičicu.
- Upravo se izrodio iz pepela.- objasni mi B.B.
- Gospodine Dumbledore, možemo li sada ići?- nekako mi je postalo neugodno u ovoj sobi.
Dumbledore se nije nimalo iznenadio mojom nelagodom:
- Naravno.- nasmiješio se. – Znajte, uvijek možete doći kod mene po savjet.
Uzvratila sam osmijeh, pozdravila i izišla skupa s B.B.
- Dakle, sada znamo što moramo raditi. – rekoh B.B.
- Da. Ništa se ne brini. – B.B. me potapšala po ramenu. Moram priznati, osjetila sam se kao psić.
Izašle smo u perivoj. Već je bila večer. Malo smo šetale i smijale se, a onda sam ja htjela započeti malo ozbiljniji razgovor.
- B.B., znam da sam te već pitala, ali, zašto je Lily onakva?- upitala sam Beatrix o još jednoj stvari koja me mučila.
- Ah, da. Da, pitala si me već. Sjećaš se što sam ti rekla, ne živciraj se, proći će ju. Idemo mi radije u društvenu vidjeti koga ima. - Bea se nasmiješila.
Shvativši da mi ipak ni ona ne može pomoći, pratila sam njezin korak bez riječi.
Društvena je bila blago rečeno krcata. Svi su se okupljali i nešto razglabali. B.B. i ja smo se pogledale.
Rijetko što smo razumjele, no svatko je barem jednom spomenuo: Sirius...Mya...Michael.
Zar je moguće da su doznali za onaj poljubac?
Ali kako. Oni nisu znali da sam ih ja vidjela. A samo sam ih ja i vidjela. Ili možda nisam?
Okrenula sam se i zaustila da nešto kažem B.B., no ona je već pričala s Chanell i onom sedmašicom Molly.
Potražila sam Jamesa.
Bio je u jednom odjeljenom kutku, zakriljenom nevidljivim zastorom, za koji je rijetko tko znao. James i ja smo ga otkrili na drugoj godini, i otad je to bilo tajno skrovište.
Pored Jamesa je sjedio Lupin, a odmah do njega Sirius. Bio je pognute glave. Podigao je glavu kad je začuo šuštanje tkanine. U pogledu sam mu vidjela prkos.
- James, što se dogodilo?- bojažljivo upitah.
- Sirius i Mya su prekinuli. Naime, ispostavilo se kako...- započe James, no Sirius ga prekine:
- Ja ću joj reći. Mya se ljubila s Michaelom Seatonom. U perivoju. Vidio sam ih. Tražeći Myu, da joj dam ove ruže.- i doista, u ruci su mu bile tri ruže.
- Oh, Black, predivne su. Žao mi je.
- Nema ti zašto biti. Glupača. Mislila je da sam toliko naivan. Kad tad bih skužio!- Sirius povisi ton.
Lupin prevrne očima, pogledom mi govoreći da Sirius ne bi skužio apsolutno ništa, jer je bio zaslijepljen Myom.
- Hm, a zašto svi toliko pričaju o tome? I da, gdje vam je ljigavac Pettigrew?
- Mya se rasplakala kad je Sirius rekao da ju ostavlja, zato se toliko raspravlja o tom. Proći će ih do sutra.- reče Lunac.
- A Peter, pa, za njega ne znamo gdje je. – James mi odgovori na drugo pitanje.
- Aha.
- Lots, jesi vidjela Lily? Otišla je u spavaonicu i nema je čitavo popodne.
- Ne, nisam ju vidjela...no mogla bih ju potražiti. Black, drži se. Dečki, vidimo se.- izašla sam iz skrovišta i uspela se stubama do spavaonice cura s 4. godine.
Tamo je bila Lily. Plakala je. Aimee ju je grlila, i, čim me ugledala, glavom mi pokazala da dođem.
- L-Lily?- oprezno sam upitala.- Što se dogodilo?
Lily je tek sad shvatila da sam ušla u sobu.
- Oh, Lotta, tako mi je drago da si tu! Oprosti mi, oprosti, molim te, oprosti!
Iznenadila sam se. Zagrlila sam ju. Aimee se ustala, usnama oblikovala prekid sa Starzom, i tiho izašla iz spavaonice.
- Što je bilo? Nešto u vezi Starza?- upitala sam.
- On...prekinuli smo. Jednostavno nije išlo. Nije on kriv, dogovorili smo se ostati u dobrim odnosima, ali zapostavila sam svoje prijatelje, postala sam druga Lily, a ta Lily nije mi se sviđala...- Lily je zajecala.
- Lily...- zagrlila sam ju još jače.- Bitno da si shvatila. Nisam htjela da prekineš sa Starzom, htjela sam samo da mi i dalje budeš prijateljica!
- Lotta, opraštaš li mi?
- Naravno...
Neko smo vrijeme provele u tišini.
- Friends Forever?- upitala sam ju.
- Best Friends Forever!- odgovorila je.- A i mislim da se Starzu malo sviđa Chanell.
- Chanell? Pa ona je 5. godina!
- Da, znam, no stalno se nešto pogledavaju i smijuckaju. Zaključila sam da ne bih trebala dizati frku oko toga i prekidati na buran način, pa sam s njim ostala u dobrim odnosima. E da, kad smo kod burnih prekida, znaš da su Sirius i Mya prekinuli?
- Uf, kako ne bih znala. Cijela društvena bruji o tome. Našla sam čak i Blacka, Jamesa i Lunca. Black joj je htio dati ruže...baš strašno. Žao mi ga je.- uzdahnula sam.
- Aha.- i Lily je uzdahnula. Na licu joj se uopće nije vidjelo da je plakala. Kad bi barem meni bilo tako. Ja kad plačem, zacrveni mi se nos i bude pol sata tako crven.
- Idemo u društvenu?- upitala sam.
- Može.
Situacija u društvenoj podosta se smirila. Oko kamina su sjedili Sirius, Remus i Aimee. Držali su se za ruke. Lily me lagano gurnula laktom. Odvratila sam joj jednako laganim udarcem, tako joj pokazujući da sam shvatila na što misli.
- Gdje je James?- upitah.
- Otišao je po Petera. Kingsley nam je rekao da je u knjižnici, na Zabranjenom odjelu.- Aimee je značajno izgovorila ove zadnje riječi.
- Hm, aha. Aimee, dođeš malo?- upitala je Lily. Aimee je nevoljko odvojila ruku od Remusove i došla do nas.
Lily je prošaptala:
- Ti i Remus ste napokon skupa?
Na Aimeeinom licu se pojavio osmijeh od uha do uha:
- Da! Ali molim vas, nemojte ništa spominjati. Ponašajte se normalno, oke?
- Oke.- prošaptale smo Lily i ja u glas.
Aimee se vratila u fotelju, a Lunac je jedva dočekao. Nježno ju je uhvatio za ruku, misleći da mi nećemo primijetiti.
- A gdje su ostali?- upitah kao da dosada nisam ni primijetila da nema nikog osim nas u društvenoj.
- Paa, Kingsley je gore, u spavaonici, B.B. i Chanell su otišle do Velike društvene da se nešto dogovore s Lucindom Lockhart oko metloboja, Victoria je vani s Viconiom, Arthur s Molly, za ostale ne znam.- objasnila mi je Aimee.
Sirius je cijelo vrijeme šutio.
Baš kad sam htjela spomenuti Jamesa i Petera, otvorio se portret Debele Dame. James je ušao, a Peter je cupkao za njim.
- Parožak, što je bilo?- upitao je Remus.
- Idiot je čitao neku knjigu o crnoj magiji.- James ga je s gađenjem ispustio iz ruke.
- Crna magija? Zar ti, Pettigrew? Pa ti nisi dovoljno kompetentan ni za redovnu nastavu!- otrovno sam rekla.
Peter je zasiktao. Ili, točnije, zacvilio. Uglavnom, ispustio zvuk sličan cičanju štakora.
- Lotta, ne diraj Crvorepa, samo je budala.- oglasio se Lupin.- Mi ćemo još s njim razgovarati.
Peter je procijedio:
- Ispričajte me, idem u spavaonicu.- zacupkao je prema stubama. Naježila sam se. On je stvarno odvratan.
- Zaista ne znam zašto se družite s njim.- obrati se Lily Luncu, Jamesu i Siriusu.
- Ne znam. Postao je čudan u zadnje vrijeme. Uvijek smo pričali kako ćemo biti profesori Obrane od mračnih sila, a ne da ćemo ih proučavati.- ozbiljno će Lupin.
- Već je kasno. Trebali bismo ići spavati.- rekoh pogledavši na sat koji je pokazivao 22h.
Svatko se razišao na svoju stranu, došle su B.B. i Nell, pozdravili smo se s njima, i onda otišli u spavaonice.

***

Probudila sam se neobično odmorna. Prodrmala sam Lily i Aimee da se probude.
Oko 8 h našle smo se s B.B., Nell, Victoriom, Lucindom i još jednom curom, Lexy, iz Huffa. Lus ju je dovela.
Krenule smo u Veliku dvoranu na doručak. Pridružili su nam se James, Remus i Sirius. Peter je išao nešto iza nas.
Odnekud su se stvorili i Michael i Mya. Kako su...uff. Ne mogu vjerovati. Kako se usuđuju? Pa Sirius ju je tek jučer ostavio. Kao plakala je, a sada izgleda presretno.
- Ne mogu vjerovati kakva je ta Mya k****.- bijesno se oglasi Victoria. Ona trza na Michaela.
- Slažem se s tobom.- reče Sirius. Uh, on je izgledao sjajno. Kao da jučer nije bio gotovo slomljen. Frajerski se osmjehnuo i zabacio kosu s lica.
Pod nastavom je bilo uobičajeno dosadno. Poslije Preobrazbe sam pronašla B.B. koju sam ujutro zaboravila pitati o vizijama. No nije ništa vidjela.
Otišla sam s Lily i Aimee do knjižnice prije ručka. Aimee je pisala pjesme, a Lily i ja smo čitale neku knjigu o čarobnjacima 20. stoljeća.
Toliko smo se udubile da nismo ni čule zvono za ručak. Naravno, Madame Pince nam ne bi dozvolila ni sekundu duže pored svojih dragocjenih knjiga, tako da nas je praktički otjerala van.
Sjela sam na svoje uobičajeno mjesto pored Lily, prekoputa Siriusa. S moje druge strane sjedila je Chanell.
Ne bi tu bilo ništa čudno da nije Starza koji je došao sjesti za Gryffindorski stol:
- Smijem tu sjest?- pokazao je na mjesto između mene i Nell.
- Smiješ, kako ne bi smio...- pomalo iznenađeno prozborih. Sjeo je bez ikakvog srama, veselo pozdravivši Lily i ostatak ekipe.
Lily mu se vedro osmjehnula. Svi smo ju malo čudno pogledali, no razumjela sam ju. Nije ona bila osoba koja se dugo može ljutiti. Osim na Jamesa. No ja i dalje mislim da je to ljubav.
- Lil, dodaš mi košaricu s kruhom?- upitao ju je. Da. Opet je očajnički pokušavao zapodjenuti razgovor.
Dodala mu je košaricu nasmiješivši se. MOLIM? Lily Evans, moja najbolja prijateljica, koja Jamesa ORGANSKI ne podnosi, nasmiješila mu se??
Pogledala sam ju. Značajno.
Uzvratila mi je pogledom koji je govorio Što? Samo sam se nasmiješila, ne?
Hm. Neobično...
Joj, Starz je zaista zanimljiv. Cijelo nas je vrijeme nasmijavao za ručkom. Puno mi ga je lakše promatrati kao prijatelja, ne kao potencijalnog "kradljivca" moje prijateljice.
Krenula sam uzeti još malo umaka, i nisam ni primijetila da je i Sirius poželio isto to. Ruke su nam se na tren dotakle. Protrnula sam. Pogledala sam ga blago se zacrvenjevši. Nasmiješio se.

***

- Lottie? Pomogneš mi oko Skrbi?- umiljavao mi se James u društvenoj. Bilo je popodne i pisali smo zadaće. On, Remus, Sirius, Lily, Aimee i ja. Peter je bio u svojoj sobi. Opet.
Odlučih pomoći Jamesu, jer, kad me zove Lottie, znam da mu nešto jako treba.
Nasmijala sam se pogledavši njegovu zadaću.
- James, pogledaj, napisao si "...uzmemo krzno bezdlakog jelena...". Kako bezdlaki jelen može imati krzno?
Uzela sam štapić, kucnula dvaput po pergamentu i rekla:
- Deletium!
Riječi su polako nestajale.
Prepravljala sam mu zadaću, pisala svoju, i općenito uživala u ovom popodnevu.
A najviše bih uživala kad bi mi se pogled susreo sa Siriusovim. Premda bih se svaki put zacrvenjela kao budala.
Ali nema veze. Ovaj dan mi više ništa neće pokvariti.

***

[Ah, nakon mjesec dana, evo i novog poglavlja. Ja sam stvarno zadovoljna njime, ima nekih sitnih romantičnih elemenata, onako kako ja volim. Nadam se da vas nisam razočarala. Pusa!]