Tamo je stajao...Peter Pettigrew.
Prenerazila sam se. U prvih par sekundi nisam mogla izustiti ni slova. Pettigrew me gledao svojim sitnim očima. Odvratno.
Konačno uspijeh promucati:
- P-Pettigrew?
On je pohlepno iskrivio facu u nešto što bi trebalo biti osmijeh:
- Da, Lieselotta. Ja sam. Zato sam bio u sobi cijelo vrijeme. Da mi ne prepoznaš rukopis...zato, a i zbog jednog drugog razloga...- oči su mu sjajile.
Gledala sam ga s nekim gađenjem. Znam da zvuči odvratno od mene, no on je meni tako ljigav i fuj.
- Crvorepe, ja...- protisnuh, no on me prekinuo:
- Ne govori ništa. Uživajmo u večeri.- krenuo je prema meni kao da će me zagrliti, no ja sam se izmaknula.
- Peter...meni je žao...ali...ja tebe ne volim.- nekako nisam imala više sarkazma za njega. No i dalje mi se gadio.
On je ustuknuo.
Moram priznati, iznenadila sam se time što je tako samopouzdano krenuo zagrliti me. Kao da ne zna da mi je odvratan.
- Lieselotta, ti mene odbijaš?
- Molim te, zovi me Lotta! Još jednom, žao mi je, no ne sviđaš mi se.
Iskrivio je lice od bijesa.
- Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta...dakle, odbila si me. Ništa mi drugo ne preostaje. Otkrit ću ti drugi razlog zbog kojeg sam bio u sobi cijelo vrijeme.
Šutio je neko vrijeme, a onda je nastavio:
- Nije slučajno da me James pronašao kako proučavam crnu magiju. Već neko vrijeme razmišljam o tome da postanem crni mag. Najveći od svih...
- Ali...zašto?
Peter se izderao:
- Zato što mi je dosta! Dosta mi je više toga da su svi bolji od mene! James Potter, najbolji metlobojac četvrte godine, ali i dalje. Remus Lupin, najpametniji Gryffindorac naše godine. Sirius Black, bezobrazno lijep, sve cure doslovno plaze po njemu...a ja? Njihov mali potrčko. Kao da me nisu zezali zbog toga što se kao animagus pretvaram u štakora. "Petey, štakorčić...", govorili su mi. E pa, dosta je toga. Sad ću ja biti jači. Pokoravat će mi se, a ti ćeš biti moja. Samo moja, Lieselotta.
Uplašila sam se njegovog bolesnog pogleda.
- Kako si došao do informacija o crnoj magiji?- to je bilo jedino što sam mogla upitati.
- Ah, bilo je lako onu budalu Slughorna navesti da mi da svoj potpis za Zabranjeni odjel. Kasnije je sve počelo ići samo od sebe. Nitko se nije pretjerano brinuo za mene dok sam bio u sobi, moji takozvani prijatelji su me izbjegavali, a ja sam nesmetano mogao jačati svoje sposobnosti i znanje. I sada, sada sam već na razini maga sa crnim obilježjem kruga.
- C-crnim obilježjem kruga?
- Da...obilježje maga koji može zarobiti tijelo. I dalje nisam dobar legiliment, i ne znam zarobljavati duše, no tijelo je mnogo lakše za zarobiti.
Sad sam se već stvarno bojala. Oči su mu krijesile i izgledao je stvarno zastrašujuće. To više nije bio mali ljigavac, to je bilo veliko čudovište.
Shvatila sam da se on ne zeza. Pokušala sam opipati štapić u džepu, no sjetila sam se da sam ga ostavila na stolu u sobi.
- I sada...sada ću zarobiti tebe. Bespomoćna si. Štapić ti je u spavaonici...vidio sam ga. I dok se drugi budu pitali gdje si, ja i ti ćemo već biti daleko...i tada, počet će se događati strašne stvari. Neće ni znati što ih je snašlo.
- Ti si bolestan! Ne možeš me samo tako zarobiti! Moji prijatelji će me spasiti!
Nasmijao se luđačkim smijehom.
- Prijatelji?- govorio je kroz smijeh.- Hahaha, prijatelji? Zaboravit će te. Kao što su i mene. Sve je prolazno, sve je površno, draga moja Lieselotta...a kad te se sjete, biti će prekasno. A sada, sad ćeš biti moja, Lieselotta.
- Ne zovi me Lieselotta!- izderala sam se.
- Zvat ću te kako ja želim! Compesare!- Peter je zamahnuo štapićem.
Oko mene su se pojavili nevidljivi lanci koji su me stezali. Vrpoljila sam se, pokušavši se tako osloboditi.
- Neudobno ti je, Lieselotta?
Trzala sam se i otimala još više.
- Da vidimo kako će ti se onda ovo svidjeti! Crucio!- ponovno je zamahnuo. Pala sam na pod.
Luđački se smijao dok je mene sjekla neizdrživa bol. Lanci u koje me okovao urezivali su se u kožu i na njoj ostavljali crvene tragove. Svi mišići u tijelu su mi se grčili, krv kao da mi je prestajala kolati na trenutke, kao da mi se tisuću noževa zabijalo u tijelo svake sekunde. Mislila sam da će mi glava puknuti. Vrištala sam od boli.
- Hahahahaha, Lieselotta! Kakav je osjećaj kad si ponižen? Kada se želiš ustati, a ne možeš.
- Pettigrew...- govorila sam isprekidano, jedva dolazivši do daha.- Mrzim te...
- Ohoho, mrziš? Teške su to riječi, Lieselotta!
- Ne...zovi me...LIESELOTTA!- vrištala sam.
- Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta!!!- smijao se. Očito je uživao u ovome.
Premda sam se iznenadila kad sam shvatila da mi je on ono pisao, nisam ni sanjala da je ovako poludio.
Svaki dio tijela trnuo je i grčio se u isto vrijeme, užasno me boljelo, pokušavala sam se pomaknuti, no nisam mogla...
Mislila sam da je kraj. Da ću za koji trenutak biti slomljena.
Um mi je bio pribran, no tijelo me izdavalo...
Peter je izgledao poput serijskog ubojice.
Ne mogu više. Gotovo je. Neću izvršiti svoju misiju, neću naći Samanthu. Neću dovršiti školovanje. Zbogom, Hogwarts. Lily, Aimee, Chanell, B.B., James, Starz, Siriuse, Remuse, Lucinda, Lexy, Victoria, Kingsley, neću vas više nikad vidjeti, no uvijek ću vas pamtiti. I na onom svijetu. Siruse, volim te. Teta Agnes, tetak Thomas, hvala vam što ste mi bili kao roditelji. Mama, tata, uskoro ću vam se pridružiti...
...
- Expelliarmus!- izderao se tako dobro poznati glas. James. Nisam dobro vidjela, no uspjela sam razabrati da je Peteru ispao štapić. Crucio je prestao, a i lanci su nestali. Ipak, još se nisam mogla ustati, niti sam vidjela kako treba.
- James, ja sam...- počeo je Peter, no netko ga je prekinuo:
- Ti nisi normalan!- povikao je Sirius.
Začula sam još neke korake, a onda ženski vrisak. Koliko sam uspjela vidjeti, Lily je dotrčala do mene.
- Što si joj učinio?- očajno je uzviknula.
Još je netko došao do mene.
- Bila je pod Cruciom...Peter je stvarno petljao po crnoj magiji.- Kingsley je govorio dubokim glasom.
Iznad sebe čula sam udarce. James i Sirius tukli su Petera. Pridružili su im se Remus i Starz.
Do mene su došle još i Aimee, B.B. i Nell. Konačno sam otvorila oči.
- Lotta, jesi dobro?- upitala me Nell.
- Da...dobro sam...recimo.
Smogla sam snage da se ustanem. Petera su doslovno mučili.
James ga je držao za majicu kad ga je Starz upitao:
- Kako si mogao?
- On...pručavao je crnu magiju.- rekoh.
Peter je protisnuo:
- Da...dosta mi vas je više! Svi ste prekrasni, predivni...samo sam ja oduvijek ismijavan!
- Još se čudiš? Pa ti si monstrum!- izderala se Nell.
- Odvratan si, Crvorepe.- reče Lily.
- Ti mutnjakušo šuti!- obrecne se Peter na nju.
- Gade jedan, ne vrijeđaj ju!- James ga još jače uhvati. Peter jedva dođe do zraka.
B.B. prestrašeno reče:
- James...kako to da nas nitko ne čuje?
Peter odgovori:
- Stavio sam Bešumato. Kako to da ste vi uopće došli...mislio sam da sam se zaštitio...- cijedio je kroz zube. Povraćalo mi se na samom pogledu na njega.
- Znali smo da Lotta uvijek ovamo dođe kad je nešto tužna, a Lily nas je upozorila da je već dugo nema.- reče Remus.
Starz se umiješa u razgovor:
- Kako to da nitko nije primijetio da se Peter povukao u sebe?
James preuzme riječ:
- Primijetili smo da nešto nije u redu onaj dan kad je bio na Zabranjenom odjelu, zar ne, Tihotape?- Sirus potvrdno kimne.
- Ljigavac jedan najobičniji.- prezrivo će Aimee.
Peter ju drsko pogleda. Lunac zagrli Aimee, kao da ju štiti od njegovih očiju.
Sirius pljune na zemlju:
- Crvorepe, jedino ne znam zašto baš Lottu.
- Oduvijek mi se sviđala...tako temperamentna, odlučna i pametna...
- Da, sve ono što ti nisi.- spusti mu Sirius.
Peter niti trepne.
James ga je pustio. Peter, od nekog umora, padne na pod.
- Što ćemo sada s njim?- upita James.
- Ne znam, stvarno ne znam.- reče Kingsley.
Cijelu ovu raspravu gledala sam bez riječi, a onda iznenađeno primijetih:
- Ljudi, Peter...
- Nestaje!- dovrši Aimee.
Peter je nestajao u obliku malog štakora, i prije nego što se itko snašao, izgubio se u travi...
- Nema ga.- reče B.B.
- Da.- reče Remus.
- Idemo u društvenu. Nadam se da ga više nikada nećemo vidjeti. Naime, zaboravio je svoj štapić...- uzdahne Nell.
Svi smo zajedno krenuli u društvenu za sve domove. James i Lily su mi pomagali dok sam hodala. I dalje sam bila slaba...
Došavši u društvenu, ispričala sam im sve što se dogodilo kod vrbe.
Dečkima sam objasnila i za onaj papirić. Jedino sam izostavila onaj dio s operacijom "Tratinčica".
Svi su preneraženo slušali, otvorenih usta.
- Lotta, oprosti što smo te Aimee i ja ostavile.- reče Lily i zagrli me.
- Sve je u redu.
Sirius je sve slušao potpuno ozbiljan, što je jako neuobičajeno za njega.
- Mislim da ćemo još čuti za Petera. Imam takav osjećaj.
- Da, i ja.- ubaci se James.
- Mislim da bi bilo dobro da Lotta odsad nigdje ne ide sama. Trebao bi ju barem jedan od nas uvijek pratiti. A ti Lotta, odsad nigdje bez štapića.- reče Starz.
Ostali su se složili s njegovom idejom.
- Ej...pa ne morate mi biti tjelohranitelji. – rekoh.
- Moramo.- zagrli me Aimee.
- Ljudi, hvala vam.- rekoh. – Da nije vas, tko zna što bi sada bilo sa mnom.
- Uvijek sve za svoje prijatelje.- reče Remus.
Pogledali smo na sat, i kazaljke su otkucavale 23h. Nisam mogla vjerovati. Kao da sam izašla tek u 19h.
Razišli smo se u smijehu i radosti...
***
Odlučeno je da će me danas prijepodne pratiti Aimee, a poslijepodne Sirius.
Ajme, Sirius.
Skroz sam zaboravila na to da sam se nadala da je upravo on poslao papiriće.
Kako ću sada s njim?
Prijepodne je brzo prošlo. Dogovorili smo se ništa ne govoriti Dumbledoreu.
Aimee i ja smo vrijeme prije i nakon nastave provele čitajući s Lily u knjižnici, grickajući bundevine sjemenke i šećući Hogwartsom.
Nakon ručka, Aimee je zamijenio Sirius.
Bilo mi je malo neugodno kad se ustao i rekao:
- Lots, što ćemo sada raditi? Moram paziti na tebe.- osmjehnuo mi se frajerski.
- Hmm, ne znam...- zacrvenih se.
- Prošećite malo perivojem.- predloži Starz.- Ionako mu moraš objasniti Preobrazbu.
- E pa vidiš, stvarno...- složi se Sirius. Zajedno smo izašli iz velike dvorane.
Sjeli smo na travu. Vani je sjalo sunce, premda je bilo kraj listopada.
Sirius je izvadio knjige iz torbe. Učinila sam isto.
Počeli smo s preobražavanjem životinja u stvari.
Vrijeme je brzo prolazilo.
- Vidiš, ovdje ti se koristi ova formula...- objašnjavala sam, a on me okrznuo po ruci. Slučajno ili namjerno, ne znam.
- Hmm, da...shvaćam. Odlično objašnjavaš, Lotta.
- Hvala, Black. I hvala ti što si jučer došao da me spasiš.- UPS, zašto sam ovo rekla?? Nisam trebala. Da me spasi...joooj.
- Ipak si mi najbolja prijateljica.
Nasmiješila sam se.
- Čak i onako slaba, izgledala si prekrasno. Nije Pettigrew imao loš ukus.
- Oh, pa ne moraš mi sada laskati.
- Ne, ja to ozbiljno mislim.
- Zaista?
- Zaista.- reče i nježno mi odmakne pramen kose s lica...
***
[Uh, koliki post! Stvarno sam imala inspiracije za ovo. Meni se post jako sviđa i zadovoljna sam njime, a nadam se da se i vama sviđa. Ps. Ideju društvene za sve domove preuzela sam od Starza, nadam se da se ne ljuti. Pusa svima!]
Post je objavljen 18.05.2008. u 12:56 sati.