Diary of Lieselotta P.

nedjelja, 30.03.2008.

4.poglavlje

-Oh, Lotta, živa si!- Lilyn glas bio je prva stvar koju sam čula.-Madame, živa je!
- Hvala Bogu. Gospođice Potter, zaista smo se zabrinuli. Spavali ste čak 16 sati! Bojali smo se da...pa, bojali smo se da biste možda mogli završiti u komi.- madame Pomfrey prvi put nije imala nikakve prodike. Glas joj je zvučao zaista zabrinuto.
- Sad mi je bolje.- rekla sam. I dalje sam bila slaba, ali glava me više nije boljela.
- Svejedno ćete morati ostati nekoliko dana.
Lily me snažno zagrlila:
- Aimee i ja smo se tako uplašile! Nisam mogla dočekati da završi nastava da te dođem posjetiti!
- Meni i dalje nije jasno kako mi se to dogodilo?
- Gospođica Evans mi je ispričala kako vas je cijeli dan boljela glava. Je li to točno?- klimnula sam.- Ne znam o kakvoj se vrsti glavobolje radi, jer se s tako teškim slučajem još nisam susrela. Ali najbitnije je da se sada ne naprežete.
- Lotta, ja sad moram ići. Čeka me zadaća iz Napitaka. Vjerojatno ću doći sutra poslije nastave, s Aimee. Ti se sad odmaraj.
- Hoću, Lily. Samo ti idi. – mahnula sam joj, a ona je izašla iz bolničkog krila.
- Evo. Popijte ovo.- madame Pomfrey dala mi je neki blijedozeleni napitak. Iskapila sam ga. Imao je neki zanimljiv okus.
- Zašto to moram piti?
- To je uobičajeni lijek za glavobolju. Ja zaista ne znam što da vam dam.- sažalno se nasmiješila. – Moram priznati da ste jaka osoba. Mnogi ne bi izdržali onakve boli kakve ste vi jučer trpjeli. Sada ću vas ostaviti. Odmorite se. Možda najbolje da opet zaspete.
Zaista mi se spavalo, premda spavam gotovo cijeli dan.
Madame Pomfrey napustila je prostoriju, a ja sam legla i zaspala...

***

- Amelie, što ćemo s Lottom? Ona neće čekati. Odbio sam njezin prijedlog. Znam da će doći!- muški glas zabrinuto je govorio.
- Ne znam, Richarde, ne znam. Morat će dovršiti tvoj posao umjesto tebe.
- Kako će ona to moći? Pogledaj joj lišce.
- Oh, Richarde, već se stvarno bojim. No, moramo ići spavati...- rekla je žena i zatvorila vrata sobe.
Ugašena svijeća.
Škripa vratima.
Zeleni bljesak.
Siktavi smijeh.

***

- Ne, ne, ne!!- probudila sam se. Noćna mora. Jedino čega se sjećam je užasni, hladni smijeh.
- Teška noć, gđice Potter?
- Da, madame Pomfrey.
Vani je već sijalo sunce. Zaključila sam da je oko 14h.
- Koliko je sati?- upitah.
- 13:40. Je li to bitno?- začudila se madame Pomfrey mojim pitanjem.
- Ne.
- Sve je to u redu. Bili ste iscrpljeni. Nije čudo da ste toliko spavali. Sada mislim da ste spremni za posjete!
- Spremna sam!- uskliknuh. Bila sam tako sretna što ću imati posjete. Onaj hladni smijeh i dalje mi je odzvanjao u glavi, i jedva sam čekala čuti vesele glasove mojih prijateljica.
Vrata su se otvorila, a ušle su Lily (naravno), Aimee, Chanell i djevojka po imenu Beatrix Bell. B.B. je godinu dana starija od nas, spava s Chanell u sobi.
Bilo mi je malo čudno da su me posjetile Chanell i B.B, no bilo mi je i drago.
- Lotta!- zagrlila me Aimee.
- Dovele smo Chanell i B.B.- zagrlila me i Lily.
Chanell se nasmiješila:
- Moram posjetiti osobu koja mi je spasila trening.
Uzvratila sam joj osmijeh.
B.B. me malo neobično pogledala. Ne mislim zlobno, više nekako kao da me proučava.
Provela sam divno popodne s njih 4, a onda su Chanell, B.B. i Aimee otišle.
Čim su izašle, Lily me pogledala širom otvorenih očiju:
- Lotta, trebaš vidjeti što mi je Starz danas poslao!
- Daj da vidim!!
Lily je iz torbice izvadila mali crveni papirić, na kojem je zlatnim slovima pisalo: Za jednu posebnu osobu. Iza je bila slika ruže koja otvara i zatvara latice. Sam papirić je mirisao po ružama.
- Kako znaš da je on?
- Osobno mi je to dao! Nije li to hrabro?
- Slažem se. Je li ima šta novog osim toga?
- Ima! Nisam ti baš mogla pričati pred njima...Snape je jučer proveo noć pod prozorom naše kule. Izašla sam tek kad sam čula neko šuštanje u grmu. Aimee nije ništa čula, srećom. Snape se ispričao i rekao da nije mislio ono što je rekao prije neki dan.
- Jesi li mu oprostila?
Lilyne oči ispunile su se suzama:
- Nisam mogla. Rekla sam da mi je žao, ali da je bolje da prekinemo to prijateljstvo. Bio je skroz slomljen. Ali, Lotta, ja sam bila jako uvrijeđena!
- Shvaćam te, Lily.
- To je to što se tiče novosti. Mya i Sirius su i dalje skupa!
- Bilo bi i čudno da prekinu za jedan dan.
- Da, bilo bi!
Neko smo vrijeme šutjele, a onda je Madame Pomfrey ušla:
- Gđice Evans, ako želite da gđica Potter sutra izađe iz bolnice, morat ćete izaći!
- U redu. Lotta, vidimo se sutra poslijepodne!
- Bok, Lily!

***

Uh, napokon sloboda! To je prvo što sam pomislila nakon što me madame idući dan pustila iz bolničkog krila.
Odlučila sam potražiti Lily.
Šetala sam pored školskog jezera.
Polako je dolazila jesen. Bio je već 23.9.!
Lišće je polako žutjelo, a spustila se i magla.
Ugledala sam dvije osobe. Držale su se za ruke.
Ne, to nisu oni. Nisam baš tolike nesreće.
Ali bili su. Mya i Sirius. Sretni i zaljubljeni. Vidjelo im se to u očima.
Htjela sam se praviti da ih ne vidim i jednostavno proći pored njih, no Mya me pozdravila:
- Bok, Lotta! Kako si? Čujem da si bila u bolnici. Jel ti bolje?
Pa normalno da mi je bolje čim sam izašla, tuko jedna. Ugrizla sam se za jezik čim sam to pomislila. Bolje da ne kažem ništa nego neku glupost.
Ipak, nekako sam smogla snage:
- Da, bolje mi je.- blijedo sam se nasmiješila. –Vi uživate?
- Da!- Sirius je odgovorio. – Idemo mi sad. Jamesu će biti drago da si bolje. Vidimo se, Lotta.
- Vidimo se, Black. Bok, Mya.- tužno sam prozborila i nastavila hodati. Zašto sam ih morala sresti?
Srećom, nisam imala previše vremena za tugu. Lily je naišla!
Idem provesti jedno ugodno poslijepodne s njom. Bez razmišljanja o Siriusu i Myi, bez onog siktavog smijeha koji mi je još uvijek zvonio u ušima...

| Make my day=) (19) | Prolij tintu | # |

četvrtak, 27.03.2008.

3. poglavlje

Škripanje vrata. Koraci na stubama. Šuštanje nečijeg plašta. Glas u tami. Isprva tih, a zatim sve glasniji.
- ...Richarde Potter, mogao si mi se pridružiti. I sam znaš da nas zanimaju iste stvari. Besmrtnost, vječni život...Darovi smrti...no odbio si. Znaš li što će ti se sada dogoditi?- zvučalo je poput siktanja zmije.
-Što?- glas druge osobe bio je dubok, odrješit i pomalo drzak.
Zeleni bljesak. Mukli udarac u pod.
- Richarde, što se to...- sneni ženski glas prekinuo je još jedan bljesak, i začuo se novi mukli udarac.
Hladan, siktavi smijeh razlegao se kućom. Osoba pod plaštem izašla je van uz tresak ulaznih vrata.
Uperila je štapić u kuću, nešto promrmljala sebi u bradu, i već u idućem trenutku začula se eksplozija.
Vukući svoj plašt za sobom, polako je i dostojanstveno koračala ni ne osvrnuvši se na strahotu koju je počinila.
No nije se sjetila jednogodišnje bebe...

- Prof. McGonagall?
- Da, gospođice Potter?
- Mogu li, molim vas, izaći van? Nije mi dobro.
- Naravno. Vidim da ste blijedi. Idite kod madame Pomfrey ako vam se stanje ne poboljša.
Izašla sam bez podzrava, jedva skupivši snage da otvorim golema vrata učionice.
Cijeli dan mi nije dobro. Probudila sam se okupana znojem.
Lily me nagovarala da ipak nešto doručkujem, no nisam mogla. Gotovo sam zaspala na Čarolijama, a sad ovo.
Ušla sam u spavaonicu i pokušala zaspati. Sklopila sam oči, no san nije dolazio.
Umorna od svega, okrenula sam se na leđa i gledala u dno Lilynog kreveta (spavamo u krevetima na kat).
Razmišljala sam o Siriusu. Muti nešto s Myom, sigurna sam. Nikad me neće ni zamijetiti. Tko sam ja za njega, ustvari?
Sestrična njegovog najboljeg prijatelja. Koja mu stalno prigovara za Snapea, koji se na kraju pokazao negativcem u toj cijeloj priči.
Razmišljala sam i razmišljala, a onda su se otvorila vrata spavaonice.
Bila je to Lily:
- Lotta? Sad se već stvarno brinem za tebe. Ne jedeš cijeli dan, jedva se krećeš...-popipala mi je čelo.- A opet, hladna si kao led! Trebala bi otići kod madame Pomfrey.
-Ne, ne idem. Nije mi toliko loše. Samo me glava malo boli.
Lily me sažalno pogledala:
-Sigurno ćeš biti dobro?
- Sigurno.
- Onda ti mogu ispričati jednu novost: Starz me pozvao u šetnju perivojem!
- Oh.- prisjetila sam se svoga obećanja Jamesu i pekla me savjest, jer osim što sam rekla da mu je žao, nisam nimalo popravila njegov status u Lilynim očima.
- Samo 'oh'? Nimalo se ne veseliš što je tvoju najbolju prijateljicu van pozvao jedan od najljepših učenika s četvrte godine?
Uzdahnula sam.
- Nije to, nego mi je žao Jamesa. On je toliko zaljubljen u tebe, i stvarno mu je žao što imaš loše mišljenje o njemu. Vjeruj mi da je on dobra osoba.
- Lotta, ti dobro znaš da se moje mišljenje o tvom bratiću neće tako lako promijeniti.
- Znam...ovo sad sa Starzom će ga jako povrijediti. Razočarat će se u mene.
- A ti mu reci da si dala sve od sebe, no ja sam tvrd orah.
Lagano sam se osmjehnula. Uzdahnula sam:
- No dobro. Kad ideš van sa Starzom?
- Za 20 minuta. Trebam li se posebno srediti?- upitala me, podižući svoju divnu kosu u konjski rep, ispitujući me pogledom kako bi joj to stajalo.
- Ne.- odvratih.- Predivna si takva kakva jesi.
- Hvala ti, Lotta. Stvarno si divna prijateljica. Jooj, moram ti ispričati novost: Sirius Black i Mya Trage su se stalno pogledavali na Povijesti magije. Mislim da se sviđaju jedno drugome! Ne bi li bilo sjajno da si Black nađe neku zanimaciju osim Snapea?- Lily mi je sve to ispričala u jednom dahu.
- Da, bilo bi.- lagala sam itekako svjesna svoje laži.
- No, moram sada ići! Starz će me čekati vani.
- Idi. I lijepo se provedi. Molim te, ispričaj mi sve kad se vratiš!!
- Hoću. A ti se odmori. Vidimo se!- Lily je odlepršala iz sobe.
Dakle, Sirius i Mya. Sjajno. Što je najgore, ne mogu mrziti Myu jer je stvarno draga!
Uh, mrzim svoj život. Istina, imam super prijatelje, ne mogu se požaliti na nedostatak novca...ali i dalje osjećam da mi nešto fali.
Roditelji, da.
Richard Potter i Amelie Mina Potter.
Nekako sam se ustala iz kreveta i prišla svom ljubičastom kovčegu. Ispod hrpe raznobojne odjeće, knjiga, bilježnica i nakita nalazila se malena kutijica tamno smeđe boje.
U njoj su se nalazile moje najveće dragocjenosti: medaljon sa slikama mojih roditelja, ogrlica od bijelog zlata sa umetnutim draguljima; dijamantom, rubinom, safirom i smaragdom te prsten sa ugraviranim slovima L. M. B. P.
Pretpostavljam da su to inicijali mog punog imena, koje nikada neću doznati, jer su mi roditelji poginuli u neobičnoj nesreći kad sam imala godinu dana. Pronašli su me teta i tetak Potter, koji su me poznavali samo kao Lieselottu, tako da nikada neću saznati što znači M. i B.
Zagledala sam se u medaljon sa slikama. Mama je bila tako divna! Imala je dugačku crnu kosu i duboke oči moje čokolade. Ne sjećam se ničega u vezi nje ili tate.
I nitko ne zna koliko patim zbog toga.
Spomenuta ogrlica od bijelog zlata dar je moje pokojne bake, Claire Potter. Prenosi se na svaku prvorođenu Pottericu. Budući da je ona imala samo sinove Richarda i Thomasa, ogrlica je pripala meni.
Nisam ju nikada nosila. Čekat će posebnu priliku.
Joj, kako me boli glava.
Spremila sam medaljon, ogrlicu i prsten u kutiju, pa sam se vratila u krevet.
Odlučila sam čekati Lily da se vrati.
Malo sam crtala u svoju bilježnicu s crtežima. Inače, jako sam kreativna, i već sam više puta pomagala Flitwicku da ukrasi Veliku dvoranu.
Glava me probijala.
Srećom, Lily je upravo ulazila u spavaonicu:
- Lotta! Moram ti sve ispričati!!
- Reci mi sve!- nevjerojatno kako Lily čovjeku može podići raspoloženje.
- Dakle, Starz me čekao vani, kao što je i obećao. Šetali smo perivojem, i pričali o najkompliciranijim napitcima, znaš, Starz isto jako voli Napitke, i bilo nam je predivno! Ima zaista lijepe oči!- Lily je bila ushićena.
- Drago mi je zbog vas.
- I rekao je da bismo se trebali još koji put naći! Eh, da, Sirius i Mya su zajedno!
Oh. Znate ono u crtićima kad imate veliko srce pred sobom, a onda netko kaže jednu jedinu riječ i to srce se slomi?
Upravo takav osjećaj ja imam sada.
Nisam to mogla reći Lily. Samo sam rekla:
- Oh, drago mi je da je i Black našao curu. Mya je super.
- Da. Lotta, zašto si tako blijeda?
- Lily, meni je loše. Jako loše.
U sobu je upravo ušla Aimee:
- Isuse Bože, Lily, što je Lotti?
- Loše joj je! Brzo, odvedimo je madame Pomfrey!
Mene je sve više oblijevalo crnilo i neizdrživa bol u glavi.
Sklopila sam oči, a onda više ništa nisam osjećala...

TO BE CONTINUED...

| Make my day=) (14) | Prolij tintu | # |

utorak, 25.03.2008.

2.poglavlje

-Lotta? Lotta, probudi se, trebamo te na igralištu!!- netko mi je prošaptao u uho.
-M-molim? Što je bilo?- jedva sam otvorila oči, i jako se iznenadila kad sam ugledala...-JAMES! Što ti radiš ovdje?- izderala sam se, a James je stavio prst na usta.
-Ne deri se! Svi još spavaju. Trebamo te na metlobojskom igralištu.
- Oh...dobro. Molim te izađi dok se presvučem. Sad ću sići u društvenu.
- Kako je lijepa dok spava.- uzdahnuo je James gledajući uspavanu Lily, okrenuo se na peti i otišao.
Na brzinu sam obukla školsku pelerinu i otrčala u društvenu prostoriju. Tamo je James piljio u neku točku na zidu.
-Ah, evo te! Idemo, ovi nas čekaju!- uskliknuo je.
- Dobro, ajd ti meni objasni... zbog čega ja vama trebam na metlobojskom treningu? Ako se ne varam, upravo to se može održavati ovako rano.
- Jedino ti možeš izvesti Impervius na mojim i Robertovim naočalama.
Robert je, dakako, udarač naše metlobojske ekipe. A ja sam tek sad primijetila da se s Jamesa cijedi voda. Vani je pljuštala kiša.
Na metlobojskom igralištu stajalo je sedmero mokrih ljudi, s nevjericom u očima. Chanell, kapetanica, komentirala je:
- Ja ne mogu vjerovati, još jučer je bilo sunčano!!
Robert, spomenuti udarač, vrtio je glavom:
- James, hvala Bogu da tvoja sestrična zna izvesti Impervius.
- Da, a sreća je i da sam se pristala ovako rano ustati iz kreveta.- dodala sam sarkastično. Chanell se osmjehnula. Uzela sam Jamesove i Robertove naočale, izvukla štapić i uperila ga u njih:
-Impervius!- naočale su se odmah osušile.- Eto, sada više nećete imati problema.
-Hvala ti, Lotta, spasila si nas!-rekao je James.
Slegnula sam ramenima i otišla. U krevet se više ne mogu vratiti. Već sam skroz mokra, a ionako mi se više ne spava.
Nikad neću shvatiti metlobojce. Zar im je toliko stalo do tog sporta da se mogu ustati u 5, u ponedjeljak, premda znaju da ih za 3 sata čeka škola?
Otišla sam u knjižnicu potražiti nešto o Čarobnim napitcima. Madam Pince, knjižničarka, već je odavno budna, pa mi je to bilo jedino odredište. Sjela sam uz kamin i proučavala neki napitak. Vrijeme je brzo prošlo uz čitanje o mom najdražem predmetu, pa sam se ustala i krenula u veliku dvoranu na doručak. Tamo su već bile uzbuđene Lily i Aimee:
- Lotta, pa gdje si ti? Mi smo se već zabrinule!!
-Ma, James me trebao za njihov trening. A kasnije više nisam mogla zaspati.
- Ah, shvaćam.- Lily je, kao i uvijek kada začuje Jamesovo ime, napravila facu. Jutros nisam imala volje da ju malo zezam za Jamesa. Ta nikada neće priznati!
No zato je Aimee mnogo otvorenija. Ona je već veselo pozdravljala Remusa.
Hm, Remusa? To znači da je s njim i...Sirius. Oh, pa on se to smiješi. Zar meni? Hm, Sirius se meni smiješi...sumnjivo.
Taman sam krenula uzvratiti osmijeh, no onda sam shvatila da se ustvari smiješi Myi Trage. I ona mu uzvraća! Uf!
- Lotta, molim te dođi i sjedni. – Lily me povukla za rukav.
Uzela sam veliku porciju bundevinih pahuljica (da, to vam je tipična hrana u Hogwartsu).
- Što nam je prvo na rasporedu? Ne mogu zapamtiti raspored sati.- požalila se Aimee.
- Čarobni napitci, blok sat sa Slythima!- iz topa sam ispalila. Lily se namrštila. Voljela je Čarobne napitke, no ne i Slytherine. Oni su je uvijek ismijavali zbog njenog bezjačkog porijekla. Kao da su oni savršeni.
-Uh, zakasnit ćemo!- Lily je pogledala na sat.
Brzo smo se ustale i krenule prema tamnicama. Tamo nas je dočekao veseli prof. Slughorn:
-Oh, evo i mojih dviju najdražih učenica!-krenuo je prema nama da nam pruži ruku, gotovo zgnječivši Aimee koja se stisnula uza zid. Prof. Slughorn je malo, ahm, debeo.
Lily i ja smo zbunjeno pružile ruku, uhvatile Aimee za pelerinu i sjele na mjesta pored nekih Slytherina.
- Bok, cure. Prvi put se susrećemo? Ja sam Starz. Starz Skrable. – dečko s naše godine nasmiješio se nama trima. Uzvratila sam osmijeh, premda pomalo sumnjičavo:
- Lieselotta Potter, drago mi je. Ovo su Lily Evans i Aimee Murray.
- Bok...- Lily je porumenjela i osmjehnula se. Prvi put da se nasmiješila nekom Slytherinu.
Prof. Slughorn je počeo diktirati o nekom napitku. Ja sam sve zapisivala, a krajičkom oka promatrala sam Siriusa. Pričao je s Jamesom i smijuckao se pogledavajući Snapea.
Odjednom se na mom pergamentu pojavila mrlja od tinte. Zelena, što je značilo da je za tu mrlju kriva upravo...
-Lily! Što radiš?
- Ja? Uh, nisam gledala. Oprosti, Lotta.- Lily je gledala u Starza.
Hm, ovo je već sumnjivo. Lily, koja inače tako voli Napitke, sada ne prati??
Vidjet ćemo već.
Sat je napokon završio, no mi smo već kretali na Travarstvo.
Uh, tu sam prozujila gotovo cijeli sat. Nisam imala snage. Buljila sam u Siriusa.
Travarstvo nam je zadnji sat. Hvala Bogu.
Kiša je prestala, pa smo se Lily i ja odlučile prošetati perivojem. Aimee je odlučila pisati poeziju u sobi.
- Lily?- odlučila sam ju pitati u vezi Starza.
- Da, Lotta?
- Što misliš o onom Starzu?
Lily se počela hihotati:
-Pa...mislim da je u redu.
- A ja mislim da ti se sviđa!
- Lotta!!
- Ozbiljno. A i bilo bi vrijeme da ti se netko drugi počne sviđati. Jamesa ionako stalno odbijaš, bez obzira na to što ti se sviđa.
- Prvo, James mi se ne sviđa, niti mi se ikada sviđao. Drugo, za Starza ćemo još vidjeti. Treće... a zašto se tebi nitko ne sviđa?
- Ja, ovaj, pa...- zaustila sam, no prekinuo nas je Kingsley Shacklebolt:
- Lily! Lotta! James i ekipa opet napadaju Snapea na jezeru! Ovaj put su izveli nešto strašno!- Kingsley je izgledao zbilja zabrinuto, pa smo Lily i ja potrčale prema jezeru.
Tamo smo imale što vidjeti: Hrpa ljudi. Ravena, Gryffa, Huffa, Slytha.. Svi su gledali u tuču koja se očito održala. Snapeu je masna kosa bila rasčupana, a i curila mu je krv iz nosa. Sirius je držao Jamesa, kojemu je kravata bila odvezana, a naočale su mu se nakrivile preko lica.
- Što je ovdje bilo?- uzviknule smo Lily i ja u isto vrijeme.
- Idiot me napao!- uzviknuo je James pokaujući na Snapea, koji je brzo odvratio:
- Vrijeđao si me!
- James Potter, od svih odvratnih osoba, ti si definitivno...-započela je Lily, no James ju je prekinuo:
- Gledajte ljudi, Snapea je cura došla obraniti!
Uputila sam Jamesu ljutiti pogled, no već je izrekao svoje. Lily je porumenjela, od bijesa i nelagode.
Svi su se počeli smijati, a Snape je pozelenio:
- Ne treba meni jedna mutnjakuša da me brani!
Svi su ustuknuli, jedino su se Slytherini nastavili smješkati.
Pogledala sam prema Lily, no ona je već otrčala prema dvorcu sa suzama u očima.
Promatrači su šutjeli još neko vrijeme, a onda su se svi uputili svome pravcu, kao da se ništa nije dogodilo.
Snape, James, Sirius, Remus i Peter još su tamo stajali.
- Snape...ja stvarno...nisam ovo očekivala.- pogledala sam Snapea.
Bio je skroz blijed, kao da je tek sad shvatio značenje svojih riječi. Nije me gledao u oči. Samo se okrenuo i otišao.
- James, što se tebe tiče, ja zaista nemam riječi. Kako si mogao? Misliš da će ti to pomoći da osvojiš Lily?
- Gle, Lotta, prestani se miješati. Nisi mi majka!-odvratio mi je James.
- Nisam, ali sam ti obitelj, i želim ti samo najbolje...- rekla sam.
- Parožak ima pravo. Malo si mu se previše upetljala u život.
Pocrvenjela sam čuvši glas koji je to upravo rekao. Sirius.
- Molim? A odakle tebi pravo da se miješaš u ovaj razgovor?
- Tihotape, sad je ona u pravu. Šuti.– James je zaustavio Siriusa koji je otvorio usta. – A ti, Lotta, malo smiri svoje osjećaje. I nemoj ništa govoriti mami.
- Joj, James, stvarno mi je žao što se ne znaš ponašati prema Lily. Neću ništa reći teti Agnes. Ali nemoj više napadati Snapea. – uzdahnula sam.
- Smiriti ću se malo. I probat ću biti bolji prema Cmizdri.
- Za početak, prestani ga zvati tako.
- I to ću pokušati. Hoćeš li ti molim te objasniti Lily da ja nisam takav kreten?- James me pogledao.
- Probat ću. Idem sad do nje. Sigurno je povrijeđena.- okrenula sam se da odem, no Sirius je rekao:
- E da, sorry zbog uplitanja. Malo sam pretjerao.
- Okej je, Black.- rekla sam to pomalo nezainteresirano.
Lily je plakala u sobi. Aimee ju je tješila. Kleknula sam do njih:
- Lily, stvarno mi je žao. Ni ne znaš koliko je Jamesu žao.
- Ma nije mi toliko do Jamesa. Žao mi je što će Avery i Malfoy upropastiti Severusa. – Lily je zajecala.
- Žao je i meni.- zagrlila sam ju.
Ostatak dana prošao je normalno.
Živcira me Sirius. Čemu ono smješkanje Myi? I otkad se to on ispričava?
Vidjet ćemo već.
Do pisanja, Lotta.

[Ej, hvala vam svima na komentarima! Osim Chanell i Starza, više ne primam likove. Imam ih previše...sry svima. Nadam se da vam se priča sviđa! Pusa=)]

| Make my day=) (19) | Prolij tintu | # |

ponedjeljak, 24.03.2008.

1. poglavlje

Uh, napokon škola! Inače nisam osoba koja voli učenje i zadaće, no jako su mi nedostajali moji prijatelji iz Hogwartsa.
Osmjehnula sam se. Bio je tako lijep dan.
Moj bratić James, njegovi roditelji i ja došetali smo do King's Crossa.
U jednoj ruci nosila sam svoj ljubičasti kovčeg, u drugoj kutiju u kojoj je bila moja mačka Amani, a u glavi sam smišljala što ću ovdje upisati.
Inače, ja sam Lieselotta, a ovo je moj novi dnevnik.
James nije dijelio moje oduševljenje današnjim danom (ne voli se rano buditi, pa je hodao kao zombi) sve dok nije ugledao Lily. Primjetivši njegov osmijeh, i ja sam pogledala u njegovom smjeru.
- Lily! Lily!!- zavikala sam za djevojkom duge crvene kose koja je, skupa sa svojim roditeljima i suhoparnom sestrom, teglila kovčege do perona 9ľ.
Lily se naglo okrenula. Nasmiješila se čim me ugledala.
- Lotta!!- uskliknula je, ispustila kovčege i pojurila mi u zagrljaj.
- Lily...- ponovila sam, sretna što vidim svoju najbolju prijateljicu. Ispustila sam ju iz zagrljaja. Amani je zadovoljno mijauknula.
- Dobar dan, gospođo i gospodine Potter. Bok...James.- s čudnim izrazom lica Lily je pozdravila mog bratića. James se frajerski osmjehnuo i, glumeći nezaiteresiranost, pozdravio Lily:
- Ej, Lil.
- Zdravo, Lily! Gdje su ti roditelji? Idemo ih pozdraviti!- predložila je teta Agnes.
- Umm, tamo su. Možemo do njih.
Lilyni roditelji bili su veseli bezjaci, no njena sestra Petunija bila je meni najmrskije biće koje sam ikada vidjela. Žuta u faci, i uvijek izraza lica kao da je upravo progutala svinjski izmet.
- Gđo i gospodine Potter! Drago mi je da vas vidim. Bok, Lotta, bok, James!-pozdravila je uvijek nasmiješena Lilyna majka.
- I meni je drago da vidim vas. Lotta je jučer cijeli dan pričala o tome kako joj fali Lily. Oh, zdravo Petunija!- teta Agnes nasmiješila se Petuniji, koja je nevoljko procijedila:
-Bok.
- Uh, već je 15 do 11! Trebali bismo krenuti.- James je pogledao na sat.
- U redu. Mi ovdje idemo. Lily, draga, čuvaj se! Budi dobra u školi!- Lilyn tata pogladio je Lily po kosi.
- Ne brini, tata. Bok, mama. Petunija, čujemo se!!- Lily je mahnula sestri.
Tetak Thomas rekao je teti:
- Agnes, ja vas čekam ovdje.
Teta je klimnula, a mi smo prošli kroz zid između perona 9 i 10.
Teta Agnes pogledala je mene i Lily:
- Hajde, uđite u vlak. Nemojte zakasniti. Lotta, tebi ne trebam ništa ni govoriti. Ti si uvijek dobra. Samo se čuvaj. Nego, gdje je James?
Osvrnula se, no James je već bio u vlaku sa svojim prijateljima Siriusom i Remusom. Uzdahnula je:
-Ah, već je tamo s malim Blackom i Lupinom. Ništa. Pazite na njega, cure. Uživajte u školi!!
- Hoćemo, teta.
Teta Agnes pogledala nas je lagano suznih očiju. Lily i ja brzo ušle u vlak koji samo što nije krenuo. Pronašle smo jedan od rijetkih praznih odjeljaka i sjele. Mahnule smo teti Agnes kroz prozor.
Raspremile smo svoje stvari. Amani sam ostavila skupa s ostalim kućnim ljubimcima.
Nakon otprilike 5 minuta, začulo se kucanje na zatvorenim vratima odjeljka.
-Uđi!- odvratila je Lily. Na vratima se pojavila blijeda prilika poduže crne masne kose, već obučena u malo preveliku školsku pelerinu sa neuredno zavezanom zelenom kravatom, nemalo iznenađena što vidi baš nas.
-S-smijem ući? Već dugo tražim smještaj, no svi ostali odjeljci su zauzeti.
Bio je to Severus Snape. Slytherin. Nitko ga nije volio, ali Lily i ja smo mu bile prijateljice.
- Naravno, Severuse! Slobodno uđi.- pozvala ga je Lily.
Snape je sjeo kao da mu je pomalo neugodno što odabrao upravo naš odjeljak.
Osjetila se lagana napetost, koju sam ja uspješno razbila komentirajući članak o aritmanciji iz Tjednika za mlade vještice.
Uskoro smo se svo troje smijali nekim šalama na zadnjoj stranici Tjednika.
Na vratima se opet začulo kucanje. Ovaj put bila je to žena sa raznobojnim slatkišima na kolicima. Severus je porumenio. Svi smo znali da nije imao baš previše novaca.
Lily i ja brzo smo se ustale i kupile mnogo slatkiša, dovoljno za sve nas. Nismo mogle dopustiti da se Severus osjeća ugroženim.
Vrijeme je brzo prolazilo, pa smo Lily i ja obukle školske pelerine preko normalne odjeće.
Za pola sata Hogwarts Express završio je svoj put.
Spremili smo se i ustali, spremni da pođemo do lovočuvara Hagrida, koji će nas u čamcima povesti do samoga dvorca.
Tek što smo izašli iz vlaka, susreli smo Jamesa, Siriusa, Remusa i Petera,
onog ljigavca koji se stalno krpa uz njih. Severusovo prisutstvo, naravno, nije prošlo nezapaženo:
-Oh, koga to imamo tu? Masna kosa, žuto lice, nespretan hod jer mu je pelerina prevelika? Pa to je naš Cmizdrus!- podsmjehnuo se James. Sirius i Peter su se grohotom nasmijali, dok se Remus nasmiješio s nelagodom u očima.
- James, teta Agnes ti je rekla da se normalno ponašaš prema Severusu!- bila sam ljuta na Jamesa. Svake godine ista priča. Uvijek maltretira Snapea.
- Mama nije tu, a baš je užitak mučiti našeg dragog Cmizdru, zar ne?- dečki su se ponovno nasmijali.
Lily ih je gledala s gađenjem.
- Idemo, Sev, nisu vrijedni naše pažnje!- procijedila je i uhvatila Snapea za rukav. On se brzo istrgnuo:
-Ne, ne moraš, gle, eno Avery i Malfoy!- pomalo se drsko okrenuo i pohitao prema dvojici ljigavih Slytherina, do grla uvučenih u crnu magiju.
- Šta je, Cmizdro, bježiš kod svojih gorila? – zavikao je Sirius.
Lily i ja smo, zgražajući se, uzdahnule i krenule prema Aimee, našoj prijateljici, koju smo upravo ugledale.
Aimee nas je pozdravila i bacila pogled prema četvorci koju smo Lily i ja upravo demonstrativno napustile. Znala sam zašto.
Aimee je već godinu dana zaljubljena u Remusa.
Čini se da ni on nije ravnodušan, čim joj se onako nježno nasmiješio.
Tko zna koliko bi se dugo smiješili i gledali da Lily nije povukla mene i Aimee u čamac.
Za 5 minuta bili smo u dvorcu.
Ah, Hogwarts! Uvijek veličanstven. Predivan strop u Velikoj dvorani, urešen tako da izgleda kao pravo nebo.
Lily, Aimee i ja smo sjele na uobičajena mjesta za Gryffindorskim stolom.
Preko puta nas sjedili su James i njegovi prijatelji. James je nekoliko puta pokušao započeti razgovor s Lily, no ona baš i nije reagirala.
Žamor za stolovima prekinuo je naš ravnatelj Dumbledore.
Kao i svake godine, održao je govor.
Razredbeni klobuk otpjevao je svoju pjesmu, a McGonagallica, predstojnica našeg doma, prozvala je prvašiće za razvrstavanje.
Nakon obilne večere, krenuli smo u spavaonice.
Glavni prefekt Weasley Debeloj Dami je rekao aktualnu lozinku. Portret se rastvorio, a mi smo ušli u Gryffindorsku društvenu prostoriju. Cure su otišle u žensku, a dečki u mušku spavaonicu.
Na krevetima su već bile naše stvari. Amani je spavala u svojoj kutiji.
Raspakiravši se, vratili smo se u društvenu.
James i co. već su bili tamo. James i Sirius igrali su eksplozivni puc puc, Remus je nešto čitao, a Peter je, kao i obično, slinio nad njima.
Uf, Sirius baš ima lijep osmijeh.
Nisam nikom rekla za ovo, ali mislim da mi se malo sviđa.
Premda rijetko razgovaramo (obično mu se obraćam samo onda kad se ljutim zbog Snapea), uvijek se osjećam neobično u njegovu društvu.
Možda priznam Lily. Ali tek kad ona prizna da joj se sviđa James. Što se nikada neće dogoditi, koliko god bilo očito da prema njemu osjeća nešto osim gađenja.
Moram sad ići. Već dugo pišem.
Bye!