Lidosfera

ponedjeljak, 15.10.2012.

S druge točke…

Jutro tmurno i prohladno, nedjeljno, još uvijek bez kiše, padanje je izgledno. Terasa kafića, zaštićena prozirnom ceradom, poluprazna…ili polupuna, s druge točke gledišta…ništa posebno, tek malo čistiji brlog…

Pitanje je što je u ovom slučaju optimističnije. A optimizam mi je status quo, ni tamo-ni vamo, kao uostalom kod većine koji se još nisu potpuno razbudili…
Ekipa već pije kavu, još uvijek bez učinka, još ih nije pokrenula. Pridružujem im se, spremno očekujući verbalnu provalu sa svih strana, usput se trudeći zauzeti položaj iz kojeg ću moći promatrati okolinu….preko njih, pokraj njih, kroz njih…svejedno
I onda, odjednom, prasss!!! Sa svih strana, svi u isto vrijeme, forsirajući svatko svoju priču:-Jesi vidio ovo, jesi čuo ono, jesi vidio i čuo ovo i ono…
-Da, da…-potvrđujem, zvirlajući uokolo,

Sve više pričamo, a sve manje razgovaramo…sve više slušamo, a sve manje čujemo….

-Ništa, ljudi! Ode malo na "fejs" prije ručka…-oprosti se prvi
-Idem i ja…"level" 22…-oprosti se drugi
-Moram i ja na "čet"…-oprosti se i treća.

Sve se više podrazumijevamo, a sve se manje razumijemo….sve se više pozdravljamo, a sve si manje želimo…

Srknem kavu, zažmirim nakratko, pa bacim još jedan kružni pogled po terasi, onaj usporeni koji hvata puno više detalja nego onaj obični, brzinski ...detalje poput onih koji otkrivaju obiteljske tajne…

…Suprugovo nervozno cupkanje nogom ispod stola i periodično stiskanje šake bez nekog vidljivog razloga, dok prečestim osvrtanjem uokolo otkriva da bi želio biti negdje drugdje…suprugin skriveni osmijeh koji se jedva nazire u kutu usana, potaknut činjenicom da ga je uspjela nagovoriti da izađu među ljude, makar samo šutjeli i ne družili se s njima…niti sa samima sobom…barem pred njima…odnosno nama…
…predebeli sloj šminke oko njenih očiju i sumnjivo svezana marama oko vrata…vidi se da nije njen stil…kad i nema svoj stil….nije ga stigla izgraditi prije udaje, a nakon nje je već bilo kasno…prekasno…
…kao i za sklanjanje pogleda…valjda neće biti posljedica…

Sve više gledamo, a sve manje vidimo...

Terasa kafića poluprazna…ili polupuna, s druge točke motrišta… dobro da nije polupana…
-Ha, jebote! Pa imam i ja blog…i brlog! A i sunce se nazire, bit će još i vedrine danas…ili sutra…ili…

Oznake: jutro, kafić, terasa, tajne