Lidosfera

petak, 16.03.2012.

SAN

Anita je izašla iz kupatila i ušla u svoju sobu. Obavila je večernju toaletu i spremala se za počinak. Nije bilo kasno, tek nešto poslije deset sati. Iz susjednih stanova se još uvijek čula cika i vriska djece koja se nisu dala uspavati. Inače, ni ona ne liježe tako rano, ali sutra ju čeka ozbiljan i odgovoran posao. Sutra će ona i njen dragi riješiti sve svoje probleme. Ako ne baš sve, a onda barem one financijske.
Ugasila je svjetlo i legla u krevet. Ubrzo je zaspala i usnula…
...Vozila je automobil. Čvrsto je držala upravljač i pomno pratila cestu ispred sebe. Na suvozačevom mjestu je sjedio Darko, ljubav njenog života. Sve bi učinila za njega, a vjerovala je da bi i on sve učinio za nju. Ipak, ovo su činili jedno za drugo s podjednakom žrtvom, sve jače uvjereni da to čine za ono treće koje će tek doći...ono koje se koprca u njenom trbuhu i očekuje život dostojan ljudskog bića...
...Upravo su prošli ploču s imenom grada u koji su ulazili. Nije stigla pročitati što piše, jer su joj misli bile zaokupljene nečim drugim. Mislila je da li odustati, jer joj je sve počelo izgledati pomalo naivno. Možda su previše gledali filmove...
-Čuj, dragiii…-zaustila je-…jesi li ti siguran da će sve to dobro proći? Znaš, malo se bojim!
-Ma, ništa se ti ne brini!-tješio ju je.-Tvoje je da voziš, a ostalo je moja briga. Vidjet ćeš, sve će biti u najboljem redu.
Bio je samouvjeren:- Dok se oni snađu, mi ćemo već biti preko grane. Znaš da sam ja ziceraš. Ne bih to radio da stvar nije sigurna...Danas će tamo biti love k’o blata, a mi ćemo im lijepo oprati blagajnu. Ha! Ha!-nasmijao se toj svojoj duhovitosti, koja kao da je iznenadila i njega samog.
...Ušli su u sami centar grada. Darko je prošarao pogledom s jedne na drugu stranu ulice. Kad je opazio ono što je tražio, pokazao je prstom prema naprijed i rekao:-Tamo parkiraj! Ima jedno slobodno mjesto.
Anita je približila auto pločniku i zaustavila se. Darko je pogledao naprijed, pa natrag, a onda rekao:-Izađi malo na cestu...da se lakše ubaciš u promet.
Poslušala ga je i pomaknula auto prema naprijed.
-E, tako! Dobro je...-pohvalio ju je.-...i pazi da ti se ne ugasi.
Zatim je otvorio vrata, izašao van i dodao:-Kad me vidiš kako izlazima iz zgrade, kreni! Ja ću te već stići i uskočiti.

Pustila je automobil da radi I prepustila se čekanju. Tišina joj je išla na živce. Trebao joj je nekakav poticaj. Počela je nervozno šarati prstima po kazetama složenim u pretincu. Trebalo joj je nešto žestoko. Neki žestoki rif...
-LAUFER!!!-uzviknula je kad je pronašla traženo-To nisam dugo slušala!
Ubacila je kazetu, a kad je počelo svirati, pojačala je zvuk. Muški glas je zagrmio iz zvučnika:-NO-VAC KA-O DA MI KA-ŽE UZMI ME IZ RU-KE PRA-VDE, O-DVE-DI ME I-ZVAN GRA-DA I BI-ĆU SA-MO TVO-JA MLA-DA…
-Novac!-pomislila je.-Kako prizemno i primitivno zvuči ta riječ. A kakvu samo moć ima? Njen dragi, upravo sad, stoji usred mjenjačnice s pištoljem u ruci i prijeti da će oduzeti život svakome tko učini nešto što će on shvatiti kao odbijanje suradnje...
Bila je svjesna da je njemu dopao teži dio akcije, ali ni ovaj njen nije bio tako lagan kako se u prvi tren činilo. Težinu mu je davalo ovo vrijeme iščekivanja, kad se savjest koleba...
-Ma, kakvo kolebanje!-uzviknula je.-Kolebat ćemo se kad budemo trošili...
Okrenula se prema zgradi i zagledala se u ulaz. Nakon par trenutaka, krupna se muška silueta pojavila na vratima. Iako mu nije mogla vidjeti lice, znala je da se radi o njenom Darku. Ubacila je u brzinu i krenula, kako su se i dogovorili. Vozila je polako i gledala pred sebe. Odjednom su se vrata otvorila i njen dragi je uskočio na suvozačevo mjesto. Nije više imao čarapu na glavi. Izgledao je poput svakog drugog, poštenog građanina, koji se nekamo, zbog nečega, žurio.
-Vozi, bejbi!!!-rekao je uzbuđeno.-Znao sam da će ovo biti dječja igra!
Zatim je raskopčao jaknu i izvadio papirnatu vrećicu iz njedara.
-Ovdje ima najmanje pedeset “milja”!
-Kuna ili eura?-upitala ja Anita s nevjericom na licu.
-Eura, bejbi, eura!!! Mislim, po vrijednosti, ali većina je u kunama.
Nakon prvotne provale oduševljenja, malo se smirio, pa rekao:-Nego…da ja to sakrijem. Policija će sigurno blokirati sve izlaze iz grada.
Zatim se sagnuo i počeo trpati novce pod sjedalo. Brzo je bio gotov, pa se uspravio i rekao:-Eto, sad još samo da se riješim pištolja i rukavica, pa neka traže koliko hoće…ako nas, uopće, zaustave.
Kad je spazio veliki grm pored ceste, otvorio je prozor i naredio:-Uspori malo!!!
Poslušala ga je i usporila. Kad su stigli do grma, bacio je pištolj kroz prozor i zadovoljno uskliknuo:-Točno u sridu! Nema šanse da ga pronađu!
Zatim je skinuo rukavice i dodao:-Neću na isto mjesto, vozi dalje!
Tek što je Anita ubrzala, Darko je opazio jedan kafić uz cestu, pa predložio:-A šta misliš da stanemo na piće dok se ovo malo ne smiri?
-Ma, što ja znam...-premišljala se Anita.-...Možda bi bilo bolje nestati što prije...dok se još nisu snašli...
-Imaš pravo!-rekao je Darko, bacivši rukavice u kanal pored ceste.-Eto! I toga smo se riješili...

Kad su se približili izlazu iz grada, ugledali su policijski auto parkiran uz desnu stranu ceste. Anita je usporila, očekujući da će ih zaustaviti.
-Bejbi, kamo idemo?-upitao je Darko s osmjehom na licu.
-U šoping, naravno!-odgovorila je Anita i dodala-Upravo smo se preselili, pa nam trebaju neke sitnice za kuhinju. Ha! Ha!
Prometnik je stajao nasred ceste i pokazivao im palicom da stanu u stranu. Anita je parkirala uz rub ceste i otvorila prozor. Policajac je prišao i uljudno pozdravio:-Dobar dan!
-Dobar dan!-odvratili su zavjerenici uglas.
-Vozačku i prometnu, molim!-zatražio je policajac.
Anita je pružila tražene dokumente, pa se okrenula Darku s riječima:-Bitno mi je samo da je svjetla! Neću mrak u kuhinji.
-Dobro…-odvratio je Darko, uživljavajući se u ulogu supruga-kupca.-Uzet ćemo bijelu!
-Ne mora biti bijela…-nastavila je Anita.-...samo da nije previše tamna.
-Ma, u stvari, baš me briga!-rekao je Darko.-Ja, ionako, u kuhinju idem samo po vodu za bevandu!
Policajac je, u međuvremenu, pregledao dokumente, provjerio registracijske pločice, pa upitao:-Je li to vaš automobil?
Darko se na to nagnuo prema njemu, pa rekao:-Moj je! Vozimo na smjenu!
-Mogu li dobiti vašu osobnu?-zatražio je policajac kad se sagnuo da ga bolje vidi.
-Može, nema problema!-odgovorio je Darko i počeo preturati po džepovima. Kad je policajac vidio da ovaj nešto petlja, prekinuo ga je:-Može bilo što sa slikom…vozačka…putovnica...
-Ma sad je bila tu...-pravdao se Darko, pružajući putovnicu.
Prometnik je letimično pregledao ispravu, pa ju vratio s riječima:-Oprostite na smetnji. I svakako pronađite osobnu.
Darko mu je pokazao i vozačku, nastavljajući svoje pravdanje, ali se policajac nije obazirao na to. Samo je uljudno pozdravio i udaljio se od vozila:-Doviđenja i sretan put!
Anita je upalila auto, iskoristila prvu priliku i ubacila se u promet. Dok je ubrzavala, u retrovizoru se ukazao zeleni terenac specijalne policije. Darko je to hladnokrvno prokomentirao:-Evo i specijalaca. Dobro je što smo ih izbjegli, njima su svi sumnjivi.
Anita se zadovoljno nasmijala, pa slavodobitno primijetila:-Ipak je bolje što nismo stali na piće!
Darko ju je zagrlio, poljubio i šapnuo joj na uho:-Uvijek sam govorio da imaš nos za opasne situacije.
Zatim se zadovoljno zavalio u naslonjač i pojačao zvuk na radio-kazetofonu. Brzi ritam, naglašen žestokim rifom, ispunio je eter u automobilu. Riječi pjesme su izmamile i njihovo pjevušenje:-NEE DAAJ MII DA VI-DIM, OVO NII-JE SVIJET ZA NAAAS…NEE DAAJ MII…
Bližili su se granici. Na licima im se oslikavalo olakšanje.
-Još malo!-rekao je Darko.
-Još malo!-ponovila je Anita.
Kazeta je istekla i na tren je zavladala mukla tišina…A onda se, iznenada, začula policijska sirena.-Piuuu...piuuu...piuuu...piuuu...

Anita se trgnula i shvatila da leži u svom krevetu, te zbunjeno gleda u svjetleće brojeve na zaslonu.
-Nije to bila nikakva sirena, nego njena budilica.-zaključila je dok joj se znoj slijevao s orošenog čela niz lice. Dohvatila je prekidač i isključila alarm. Nakon par trenutaka, ponovo se začulo:-Tirli...tirli...tirli...
Pogledala je u sat, svjesna da ga je upravo isključila, a onda shvatila da je to zvuk njenog mobitela. Javila se i začula Darkov glas:-Bejbi, jesi li budna?
-Jesam!-odgovorila je, pokušavajući se razbuditi.
-Imaš pola sata da se središ i popiješ kavicu!-nastavio je Darko.-Točno u šest sam ispred tvog ulaza.
-Zatrubi kad stigneš!-rekla je Anita.
-Ok!-rekao je Darko, pa upitao:-Jesi li upamtila cijeli plan?
-Jesam! Nemoj mi ga ponavljati!- odvratila je pomalo nervozno.
-Dobro, dobro!-smirio ju je.-Vidimo se u šest! Ajd, bok!
-Bok!-pozdravila je i spustila slušalicu.
...Znala je plan...Nije ga morao ponavljati...Znala ga je tako dobro da ga je počela sanjati...Samo, u snovima sve lijepo teče...Kako li će proteći u stvarnosti?