Lidosfera

petak, 24.02.2012.

LAKU NOĆ-priča druga, I dio

Dva kata iznad Zbrčićevih slavila se „momačka večer“ Vilima Krampona, zvanog Vili, vječne nade lokalnog nogometnog „trećeligaša“. Obzirom na buku, na zgradi je bilo puno upaljenih svjetala, ali je samo njeno podnožje bilo u mraku, a sve zbog čudne betonske strehe koja se protezala ispod prvog kata i pravila sjenu cijelom svojom duljinom.
No, nekom je ta sjena očito odgovarala, jer su se pred vratima prvog lokala do ulaza meškoljile dvije siluete. Kako se jedna neprestano osvrtala po trgu, a druga čačkala po bravi, činilo se da se radi o provalnicima, jer da su bili ljubavnici, vjerojatno bi se stiskali i ljubili, pa makar oba bili muškarci.
A bili su: Kalauz, onaj koji je obijao, jer mu je to bila uža specijalnost, bio je malo iskusniji kriminalac od partnera Mikija, koji zapravo i nije bio ništa drugo nego čovjek za „promatranje mete“ i čuvanje straže.
A onda je Miki, odjednom, tiho upozorio:-Izgleda da neko ide!
-Izgleda ili ide?-upitao je Kalauz, ne pokazujući ni paniku, ni strah.-Ili mi prodaješ zatvorske fore i hoćeš da se zagrlimo i malo pošlatamo?
-Izgleda da mi se učinilo.-priznao je pogrešku Miki, pa se ljutito osvrnuo na posljednju rečenicu.-I pazi šta pričaš! Nisam ja nikakva pederčina. Iz bukse sam izašao isti onakav kakav sam i ušao, normalan i nevin!
-Ha, ha!-nasmijao se Kalauz.-Svi su u zatvoru nevini…prvi dan! I ja sam bio.
Tada je naglo zašutio, kao da se malo previše izlajao, pa se ispravio:-To ne znači da sam peder. Jebiga, kad te grmalji stisnu uza zid, nemaš kud. Znaš kako je?
-Znam, znam.-naivno je potvrdio Miki, na što mu je ovaj odmah uzvratio.-Koji naivac! Znači, ipak si ga primio! He, he! A jesam te navuk'o! Ovo za sebe sam, naravno, slag'o!
-Pa i ja sam lag'o!-ispravio se i Miki, kajući se što nije držao jezik za zubima.-Rek'o sam to samo da tebi bude lakše

Nedugo zatim, brava je popustila i vrata su se otvorila sama od sebe, a naši provalnici su stupili u lokal i zastali u čudu. Ugledavši prazan prostor, jer iako je bilo mračno vidjelo se da nema ničeg unutra, uglas su zaustili:-Koji kurac!? Šta je ovo!?
Ne vjerujući da su provalili u prazan lokal, rastrčali su se po prostoriji i nastavili jedan drugog zbunjeno ispitivati:-Di su šalteri? Di je blagajna? Di je sef?
Shvativši da je greška u potpunosti njegova, Miki je zašutio, a Kalauz je nastavio:-Pa, u šta si gled'o tjedan dana? Kako su mogli iselit' da ih ne vidiš? Nisu o'šli s rukama u džepovima, nego s cijelim inventarom!
-E, jebiga.-pokušao se opravdati „slijepac“.-Jedino jučer nisam pazio.
I tko zna u bi prepirka završila da Kalauz od bijesa nije udario nogom u okvir vrata i aktivirao alarm, jedan od najiritantnijih koji su u životu čuli:-Piuu! Piuu! Piuu!
-A u pičku materinu! Lokal prazan, a alarm radi!-bio je sve ljući.-Koji sad kurac čuva?
Tko zna iz kojeg razloga, Miki se pokušao našaliti:-Čuva prostor…k'o u nogometu!
Kalauz nije bio u raspoložen za glupe šale u krivo vrijeme, pa je grčevito stisnuo desnu šaku i „direktom“ u lijevo oko nokautirao partnera, poprativši to komentarom:-Prostor, kažeš? E, prostor ti je u glavi…al', prazan prostor!
Zatim se sagnuo i pomogao mu da ustane, te ga usput i prekorio:-Šta se sad prenemažeš? Bjež'mo!
No, kad su izašli van, začuli su glasove s okolnih balkona i prozora, te se uspaničili i uzvrtjeli u mjestu, nemajući pojma na koju bi stranu krenuli.
Kalauz je prvi zakukao:-Uh, jebote! Na uvjetnoj sam! Vratit' će me u bajbok zbog praznog lokala!
-Pa i ja sam!-nadovezao se „nokautirani“ Miki, još uvijek se držeći za bolno oko, pa se dosjetio.-Čekaj! Imam frenda na ovom ulazu, onog nogometaša Vilija. Idemo kod njega! Na trećem je katu!

Nije morao ponavljati. Učinivši im se da vide svjetlo na kraju mračnog tunela u koji su te noći kročili, hitro su pohitali po stepenicama, na tren se zaustavivši na odmorištu drugog kata i to ne bez razloga.
Naime, iz stana najbližeg stubama, čulo se glasno žensko stenjanje i uzdisanje:-Aah! To! To! Aah! Daj, daj! Oooh!!!
Shvativši da se ne radi o nikakvom nasilnom činu, Kalauz se razveselio poput malog djeteta:-Ajmo mi bolje ovamo! Dobro bi nam došlo, a mislim da se ni dama ne bi ljutila. Prima ga k'o da je utekla iz zatvora. He, he!
No, plavooki Miki ipak nije bio toliko oduševljen, prvenstveno zbog straha:-Jebu se ljudi, pa šta? Ne'š sad slušat'.

Svjestan da nije vrijeme za „seksualnu špijunažu“, Kalauz se nevoljko odvojio od vrata i nastavio za Mikijem, koji je već bio pola kata ispred njega. Sustigao ga je tek kad je ovaj stao pred vratima Vilijevog stana, iza kojih se, na njihovo obostrano iznenađenje, čula galama i glasna glazba.
Kalauz nije oklijevao, nego je uhvatio za bravu i otvorio:-Evo, otključano! Ajd ti prvi, ti si mu frend...