"ARS LONGA - VITA BREVIS" vam predstavlja tekstove iz knjiga i rukopisa koje su napisali Mikanovčani. Danas vam predstavljamo tekst iz knjige Šime Frkovića: "EVO ŠIME ´KO ZA ŠIMU PITA". Knjigu ćete moći uskoro dobiti kod Marije Martinović, ulica V. Nazora 6 u St. Mikanovcima.
NE ĆU VAM OPROSTITI!!!
Bolestan sam kao Slavonija, bezvoljan, mrzovoljan. Uz to, nisam više ni lijep kao snaša i Iva Kozarac s kojim Slavonija izgubi najboljeg pisca budućnosti.Već sam si i epitaf naručio:
"OVDJE LEŽI BRACA KOJI JE MIKANOVCIMA ZAVIČAJNIM
DONOSIO RIJEČI S BOŽANSKOG HELIKONA.
O, ZAVISTI, BAR OVAJ SPOMEN MRTVOM NE SPRIJEČI,
ON NE ĆE SAV UMRIJETI, PRISTAJU MU SAMO DOBRE RIJEČI."
Sam sam sebi suvišan i nepotreban. I planete se urotile protiv mene! Čitam u horoskopu Mire Ljubić-Lorger u "Nacionalu" od 11.I. 2005. godine da je protiv mene Uran (bog neba) i Mars (bog rata), pa čak i Venera (boginja ljubavi i ljepote) koja me načinila gotovo NEURAČUNLJIVIM.
Nije mi krivo zbog ona dva razbojnika Urana i Marsa, ne trpim ni ja njih, ali što sam tebi skrivio Venero? Pa, cijeli život sam poklonik Ljubavi i Ljepote!
Čini mi se da je bolja prešla na me od Šokadije, vjekovima bolesne, sumorne, bezbroj puta na križ razapinjane, umorne, iscrpljene, beznadne, pokradene, obezvrijeđene, prezrene, proklete i osiromašene, od Boga i Hrvatske napuštene, ali meni nadasve drage i nezamjenjive.
Čuli za moju bolest brojni prijatelji. Posjećuju me, naročito u SNOVIMA. Razgovaramo, "polemiziramo" o svemu i svačemu. Nastoje me "razvedriti", izliječiti. Stol mi je pun ljekovitih vina: "Faros", "Stagnum", "Plavac Mali", "Geršmayerova graševina i rizling", "Traminac" Šime Vladića iz Budrovačkih vinograda, "Erdutski rizling", "Iločka graševina", Bingulino "Sljubljeno", "Frankovka" od nekog baje na ulazu u Feričance, tu je i moj "Bracanero" i "Bracaroze", a kao kruna svega "Tudum". (Mislim, da su Šokci dali ime ovom vinu iskrivljujući riječi "Te Deum laudamus" (Tebe Boga hvalimo)
Ugodni su mi ti razgovori, pogotovo što vino liječi tijelo i dušu. Možda ću i ozdraviti. Već mi je nešto bolje, pa ih neautorizirane objavljujem, s iskrenom nadom da će pomoći i drugim bolesnicima, a pogotovo mojoj dragoj Šokadiji, Šokcima i bolesnoj Hrvatskoj.
Došao mi, nekidan, ILIJA LADIN i ispričao susret i razgovor sa Isusom.
- Sa Isusom sam pio u krčmi. Služile nas lijepe grešnice.
- Sanjao si to, Ilija, pomislio sam, ali mu nisam rekao. I snovi su odraz jave.
- I ti si mi taj po duhu svetom,- pomislih, i samo što ne rekoh: tvoja baba bi obična žena, tvoja prababa prostitutka Rahab, tvoja pra pra rodoskvrna Thamar, tvoja pra pra pra baba bestidna Ruth, tvoja pra pra pra pra baba preljubnica Betshabe….
- Grešnih li misli za jednog svećenika, Ilija – opet pomislim, ali ne rekoh, jer i svećenici su ljudi i sve što je ljudsko nije im strano. (Errare humanum est.).
- Pozva me On za stol i ponudi pićem!
- Oho! Sve bolje iza boljeg! – pomislih opet. – I, što će Isus na sve te tvoje misli, Ilija?
- Ne, nije, Ilija Ladin, ne će bit baš tako – odgovori Isus na moje misli- nit je puno u dvanaest plemena toliko grešnica! Ako je tvoj narod bez njih, slobodno moj rod otpiši!
- Ne, nije, rabi, rekoh, ujevši se za jezik.
- Ako i sam si bez želja – nastavi Isus- i od ovih otidi! Sablazni se i otidi! Magdalene mi ostavi, a ti otidi!
- Ne, nisam rabi, rekoh: od makova zrna manji odsada.
- Lijepo su vas nasamarili, reče Isus. Uspostavili me, pa upotrijebili: toliko i toliko vele, kad duši spasa tražite! Ni jednu paru ispod! Tako to nekome odgovara: da svijet na griješne i pravedne, na lijevo i desno, na pakao i raj dijeli se pravo! Tako to nekome odgovara: da radi radnja njegova! Mene su zloupotrijebili, ja moram ponovo doći! Učinio sam čuda: da se vidi što može čovjek, a oni su rekli – da sam ja Bog! Nisu nikad povjerovali: da može čovjek! S jednog su me križa skinuli, a na drugi raspeli, u dogmu me s devet brava okjovali, mnome TRI broja ispunili (O, sveto Trojstvo!), ne mogu uskrsnuti! Čovječnosti svoje sam se uželio, čovječe – kužiš? Eto, ČETIRI da sam! Četiri slova u imenu Adam i četiri je broj zemlje! S četrdeset sam dana bio u Hramu, četrdeset sam mjeseci propovjedao, za četrdeset sati uskrsnuo, a eto, nikako ČETIRI. Da sam samo četiri, da nikada nisam TRI, toliko božanski i pun, savršen i sveti broj tri na koji su me raspeli! Bog-otac, bog-sin, bog-duh sveti!
- Gospodine, nisam dostojan – ponizno mu rekoh….
- Ne kaži "gospodine", ako nisi rob! U zdravlje reci i tu čašu iskreni!
- Zdrav mi, Isuse!
- I ti, Ilija! Marija, natoči!
- Zdrav mi, Isuse!
- I ti, Ilija! Marija, natoči! Za prvi križ jedan me izdao, za ovaj drugi – mnogi! De, Marija! Natoči!
- Nisam valjda ja jedan? Jude se sjetih, ja izustih.
- Jesi, Ilija – jedan si! I ti si nasjeo! Marija, natoči! Na koljena padao si i na samo spomen imena mog – nisi li?
- Ali ti si oprostio onima koji su te raspeli, Isuse?!
- Jesam. Pomolio sam se ocu nebeskome i zavapio: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine". TO ONIMA PRVIMA. NE ĆU OVIMA DRUGIMA! NE ĆU IM NIKADA OPROSTITI!. Njegove se obrve svedoše. Njegovo se čelo namršti. Iz očiju mu munje sjevnuše.
- NE ĆU OPROSTITI. PRVI PUT SU ONI MENE RAZBOŽILI I OČOVJEKOTVORILI. SAD SU ME RASČOVJEČILI PA OBOGOTVORILI. A to je razlika!
- O, Isuse! Može li ova čaša mimoići mene?
- Ne može, Ilija Ladin! Natoči, Marija!
- Sve si to sanjao, Ilija Ladin – priznaj!
- Sa Isusom sam pio u krčmi – reče Ilija, sanjao sam:
Služile nas lijepe grešnice
Kao snijeg bijele one
Kao snijeg poslije potopa
na planini Ararat
Trgoh se iz sna znojan, prestrašen. Posegnuh za čašom rizlinga.
- O, Isuse! Može li ova čaša mimoići mene?
- Ne može, Šima! Popij!
