Mikanovci su pod turskom vlašću od 1526. godine pa do rata za oslobođenje Slavonije 1691. – 1699. godine.
Stosedamdeset godina zuluma, kolca i konopca za najmanje prekršaje, ograničavanja slobode vjere, o ljudskim slobodama da se i ne govori. Naročito je bilo teško i haotično u prvim desetljećima turske okupacije. Nakon 50 godina proradila je i ustalila se turska "pravna" država, a odnosi između Turaka i mikanovačke raje uređeni su i zapisani pravnim normama koje su se, uglavnom nepromjenjene, uredno primjenjivale sve do 1683. godine kada je opet nastupilo kaotično stanje, jer su Turci izgubili bitku pod Bečom, što je ujedno značilo i njihov izgon iz Mađarske i Slavonije.Poslije 1683. godine se kršćansko stanovništvo povlači u šume, napušta svoja sela iz straha od turske odmazde.
U široj okolici Osijeka, Požege i Virovitice godine 1688. od dotadanjih 522 naselja svega je 70 bilo naseljeno! Stanovništvo Slavonije svelo se na svega 40.000 što je 20% od broja stanovnika 1680. godine! Toliko demografskog uništavanja nije zabilježeno nigdje u pisanoj povijesti Europe!
Turski sustav vladavine bio je neka čudna mješavina jednakosti i najstrašnijeg nasilja.Svi su Turci bili jednaki pred zakonom vjerom i običajima. Podrijetlo i podobnost nisu bili uvjeti napretka osobe, nego sposobnost, spretnost, znanje i druge osobine.
Turci nisu razlikovali narod po krvi i jeziku nego isključivo po vjeri, dakle muslimani koji su uživali sva prava i nemuslimani (obespravljena kršćanska raja). Raja nije mogla nositi oružje, jahati konje (samo mule i magarce) i morala je živjeti u selima, na spahilucima.
Cijelo tursko carstvo je bilo podijeljeno na 22 beglerbegata (pašaluka ili ejelata). Beglerbegat se dijelio na sandžake, ovaj na kadiluke, a kadiluci na nahije koje su imale u sastavu više sela.
Mikanovci su pripadali BOSANSKOM BEGLERBEGATU, POŽEŠKOM SANDŽAKU, KADILUKU U GORJANIMA (sjedište u Đakovu) i NAHIJI JOŠAVI koja je imala sela: Berjan(i)ce – Vučevicu, Pavlovce, Mikanovce, Viškovce, Jošavu, Đurđance i Dopušance.
Uprava je bila organizirana po vojnički. Turski dužnosnici nisu primali plaću nego su imali prihode od posjeda i imovine. Zemlja je bila državno vlasništvo i nije bila nasljedna. (kasnije jeste!). Turska vlastela su spahije (zeametlije-posjednici čiji su zeameti davali najmanje 400 dukata godišnjeg prihoda i timarioti, čiji su timari davali najviše 400 dukata godišnjeg prihoda.
Sveukupnoj vojsci jednog beglerbegata je na čelu janjičarski aga, kao glavni pašin savjetnik. Alajbeg je bio na čelu nekoliko spahilučkih odreda (alaja). Janjičarima su zapovijedali dizdari (kapetani). Za sva važnija pitanja sazivao je beglerbeg divan (vijeće) koje je brojalo 12 članova.
Koristeći što više turskih riječi sastavio sam "izvješće" o popisu Požeškog sandžaka kojim su uvedeni porezi i za Mikanovce, kako bih čitatelju "približio" to vrijeme, pa i riječi koje su u Mikanovcima rabljene donedavno, pa i danas.
Dakle:
HIDŽRETSKE 987. godine poslije RAMAZANA donese TEKLIČ iz ISTANBULA, preko VALIJE iz Bosanskog VILAJETA (BEGLERBEGATA), NAMU velikog VEZIRA i
FERMAN s TUGROM PADIŠAHA, SULTANA MURATA III. i preda ih u ruke SANDŽAK- BEGU požeškom, u kojima mu se nalaže, pod prijetnjom povlačenja BERATA, da sastavi MUFASSAL DEFTER RAJE i MEDŽMEL DEFTER ASKERA, te njima uredi poreske obveze.
Sazvan je DIVAN, pa onda dogovor s MUFTIJAMA, AGAMA, BEGOVIMA, DEFTERDARIMA, ULEMOM, ČEHAJAMA, DIZDARIMA, EFENDIJAMA, REISOVIMA, ČELEBIMA, HALIFAMA, SER-ODOM, EMINIMA, KADIJAMA, ALAJ-BEGOVIMA, NAIPIMA, SEJMOVIMA… Došli svi dobro osvježeni u HAMAMIMA, obučeni u IPEKLIJE, opasani sabljama…
Pošto su na poziv MUJEZINA, predvođeni IMAMOM i MAURRIFOM u DŽAMIJI pokraj MESDŽIDA, rekli molitvu u slavu ALAHA, uđoše u veliki HAJMANE, za tu prilgodu posebno uređenom po ČIRAKDŽIJI. Na uzvišenom mjestu je KURAN.
Zastupljene su sve KASABE, MAHALE, NAHIJE, KADILUCI, DŽEMATI, ŠEHERI…
Proučiše KANUN NAMU sastavljen prema ŠERIATU i utvrdiše da će ZIMMIJE i RAJA plaćati:
1. FILURIJU kao zamjenu za DŽIZJU,
2. SEFER HARDŽI, kada bude rata ili se krene u DŽIHAD,
3. RESM-I KAPU,
4. RESM-I ČIFT na cijeli i RESM-I BENNAK na dijelove ČIFTLUKA ,
5. RESM-I TAPU,
6. UŠUR na usjeve i napolicu i sve što zemlja daje (desetinu),
7. RESM-I BID AT,
8. RESM-I na BAŠĆU ako se iz nje što prodaje,
9. RESM-I AGIL i RESM-I OTLAK,
10. DIVSIRME za buduće JANJIČARE,
11. BADUHAVU,
12. RESM-I na vodenice,
13. ISPENCU.
Po zakonu o poljarini primjenit će se kazna u BATINAMA i novčanoj naknadi od onoga čija stoka učini štetu. HAMZE i svi oni koji nešto prodaju i kupuju na PAZARIMA, plaćat će pristojbe, a na SKELAMA će se naplaćivati SKELARINA prema zakonu koji je napisan za osječku SKELU, očemu BAŽDARI moraju voditi naročitu pažnju.
Sve će biti izraženo u količinskim mjerama: KEJLAMA, PINTAMA, ČABROVIMA, DUNUMIMA, OKAMA i novčanim jedinicama AKČAMA.
Sve će TELALI i ČAUŠI priopćiti NAHIJSKIM ČEHAJAMA, DŽABIJAMA, ESNAFIMA, EŠKINDŽIJAMA, MARTOLOSIMA, ORTAKCIMA, SAHIPARZIMA, SPAHIJAMA, SUBAŠAMA, TIMARLIJAMA, VAKUFIMA, VAROŠIMA, VOJVODAMA, ZEAMETIMA, TIMARIMA, BEDELIMA, BERAYEAMA.
DEFTERDARIMA se skreće pažnja da sve bude dobro popisano po svim selima, MEZRAMA, i BAŠTINAMA, TIMARIMA, HASSAMA, BOSTANIMA, da se zna što je ČERAHORLUK…
DEFTERE treba napisati u više primjeraka i držati ih u DEFTERHANAMA. Za njihovu provedbu će se brinuti BULJUCI, AKINCI, AZAPI, CEBELI, DERBENDŽIJE, FARISI, GONULHI, JANJIČARSKE AGE, ORTE, ODE, MUSTAHAFIZI, ŠPANOVI.
Prema ovom "izvješću" sve je uredno napisano i popisano, a ne treba ni sumnjati da nije, kako se i pristoji, bilo i provedeno.
Priča se da su kmetovi prije dolaska Turaka, zbog terora feudalaca nad njima, priželjkivali Turke, kao osloboditelje. Da li im je bilo lakše pod Turcima, nikada nećemo saznati. Činjenica je da su mnogi emigrirali, ali je i činjenica da su mnogi preživjeli i poživjeli na svojim ognjištima i opet dočekali svoje nove gospodare i namete koji više nisu imali turske nazive, ali čini se, da nisu bili ni manji ni malobrojniji.
A sada pogledajmo što su sve TURCI na temelju gornjeg "izvješća" propisali Mikanovčanima 1579. godine.
Mikanovci tada imaju 36 kuća (35 vratnica) i jednog (1) birova (sudac, knez, starješina sela izabran između stanovnika sela na godinu dana). Imaju BAŠTINE (zemljište u posjedu raje) koje se zovu Metvarovica i Polanica, a u ataru Mikanovaca su i MEZRE (napuštena sela) HRVAT i GRADAC.
Daju u ukupnoj vrijednosti od 6.851 Akči (srebrni sitni turski novac) prihoda od desetina i poreza, po vrstama poreza:
1. Vratnica 35 1.400 Akči,
2. Pšenica , kejla 64 1.408 Akči
3. Napolica (mješavina žita i raži) 456 Akči (64 kejla)
4. Porez na drva i vrt 252 Akči
5. Od košnica 842 Akči
6. Od sijena 184 Akči
7. Od lana, konoplje, bijelog i crvenog
luka, kupusa i repe 415 Akči
8. Od leće, graha, slanutka i boba 200 Akči
9. Od voća i porez na tapiju 300 Akči
10. Od svinja i božićno klanje svinja 404 Akče
11. Od mošta (pinta 100) 500 Akči
12. Baduhava s poljarinom i porezima
na udaju i na vinsku burad 490 Akči
Uz pregled poreza za Mikanovce zapisana su i imena stanovnika:
Đurađ Bogdanić, Mati Đuraka, Berla pridošlica, Petar Lazović, Vuk Marić, Marko Laslov, Matijaš Muković, Dimitre Posavec, Mihal Suknari, Mikloš Radić, Ivaniš Sredić, Istruš Miklošev, Petruš, Jakob Kovač (sin Kovača), Martin Istrenić, Balaž pridošlica, Đuriš Matijašev, Mihal Stokačić, Đurko Kolesar, Vuk pridošlica, Mihal Sar(e)šić, Đula suknar, Marko Matić, Đura Tomašev, Marko Slančić, Balko Ontolović, Ferenc Stojić, Fabijan Suknarić, Ivaniš Batovački, Pejak Bilešković, Nikola Matić, Đurak pridošlica, Đurađ Brodenđan, Štefan Todilić,Vinko Gurevec.
