< rujan, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Pješčanik


levijatanus@gmail.com








"Bio ti je u Sevilji luđak koji se dao na najsmješniju ludoriju i tvrdoglavost što je ikad bila u ikojega luđaka na svijetu. Izbušio je on trskovaču i zašiljio, pa kad sretne na ulici , ili gdje bilo da bilo, kakva psa, prištine mu nogom nogu, za drugu ga nogu uhvati rukom, pa mu što god može bolje, zatakne trsovaču straga te ga onda napuše da se okrugli kao lopta. Kad bude takav , pljesne ga dvaput dlanom po trbuhu.; pusti ga, a onima koji se okupljaju oko njega i svagda ih ima svasila, veli :
- Zar vi, gospodo, mislite da je lak posao napuhnuti psa ?
- Zar vi, gospodine, mislite da je lak posao napisati knjigu? "


Miguel de Cervantes
Don Quiote


Copyright © 2005 Priče i pjesme autorsko su djelo.

Levijatan
29.09.2005., četvrtak
Kad je počela sveobuhvatna McDonaldizacija ?

Do sad ste mislili da se to neće i nama dogoditi. Misli li ste: "Možda će nas zaobići ovo globalno ludilo". Ipak sa užasom ste primijetili kako su se počeli po gradu javljati prvi znakovi. Otvorene su nove i krasne trgovine, konobarice su izule borosane, grad svake godine već u jedanaestom mjesecu izgleda kao dvorište Djeda Mraza. Burek i ćevape zamijenili su forneti i pizze. Uostalom otvoreni su McDonald-si, PizzaCutovi i ostala čuda!
Ipak postojala su mjesta koja su obećavala, mjesta koja su se činila da nikad neće popustiti. Plac na Trešnjevci ili "Trešnjevačka pijaca" je jedno takvo mjesto, smatrao sam da je dovoljno jako da se odupre globalnim tendencijama. Bio sam uvjeren da tamo globalizacija neće kročiti. Romska dječica koja trče oko svojih roditelja dok prodaju upaljače i kineski donji veš. Krezubi penzioneri koji izvlače iz svojih ormara zadnje veste da ih prodaju na asfaltu prilazne ceste. Alkoholičari i skitnice koji prevrću kutije u potrazi za trulim voćem i silno potrebnim vitaminima. Sve su to borci ili junaci mjesta u kojem se i dalje jedu masni bureci i švercaju cigarete. Uostalom gdje drugdje možete kupiti polovne knjige Borgesa, Kiša i Salingera naslagane na bankini, za tako sitne novce da vam je upravo neugodno. Toliko neugodno da pružite starcu dodatnih dvadeset kuna, iz poštovanja prema autoritetima.
No prošle subote se dogodilo nešto zabrinjavajuće. U tradiciji i maniri zapadnoga potrošačkoga društva u ćevabdžinici Varga, predstavljen je meni. Varga je samo jedan u nizu onih lokala koji se mogu vidjeti na pijacama , autobusnim stanicama i kolodvorima, ukratko rečeno limena bajta sa šankom i par stolova. Utočište za lokalne alkose, prodavače na štandovima, putnike namjernike, gladne i žedne, muževe koji pod izlikom odlaska na plac i kupnje špeceraja uživaju u svojih pet minuta i prijepodnevnom jutarnjem pivu. Bijeli stolnjaci, konobarice u borosanama, znate o čemu govorim? Gazda je kopirao poznatu shemu i ideju McDonaldsa valjda u želji da poveća prodaju i drži korak sa promjenama. Reklo bi se napredan neki čovjek, koji razmišlja o budućnosti. Bojim se da je sa menijem u Vargi otvoren put uništenja tog jedinstvenoga habitata, endemskog kao i sedrene naslaga Plitvičkih jezera. Sada možete dobit pola litre ožujskog piva, ćevape u lepinji i pržene krumpiriće za jedinstvenu cijenu od 30 kuna. Konobarica je flomasterom napravila veliki plakat na ulazu. Upotrebljena je izraz "SAMO 30 kn". Eto, tako to dakle počinje.
Da groza bude veća, čuo sam i ciganke taj dan kako viču "Popust žene, popust". Kako to obično i biva taj genijalni narod je prvi shvatio što se događa.

Na mala vrata je ušla, nemojte samo poslije reći da vam nisam rekao ! ! !

- 09:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #
28.09.2005., srijeda
Nešto je Carverijansko u državi Hrvatskoj

Umjetnost neizrečenog i prešućenog. Umjetnost tišine, koju su loši autori oblatili i razvukli u dosadu i bljutavost. Ipak, pronađe se biserčića na najneobičnijim mjestima. Evo primjera:
S Večernjakom je izašla knjižica "Ah, taj hrvatski" profesorice Maje Mateković, dugogodišnje lektorice pri Večernjem listu. Iskreno zadivljujuća i fantastična knjiga, pisana za sve uzraste.
Na jednom mjestu kaže :
"obrezati / orezati - nije dobro upotrebljavati glagol obrezati u značenju orezati živicu ili lozu"

Vidite li ovdje neizrečeno ? Jednostavno pršti iz svake pore ove rečenice. Ono što je gospođa Maja željela zapravo napisati ali su je pristojnost i odgoj spriječili slijedi :

Obrezuje se djeco kurac, dok se vinograd orezuje.

Vidite li neizrečeno ?

Možda bi suhoparnu teoriju pokrijepila životnim primjerom:
"Ima'l jada ko kada akšam pada, ko kad Meho ćune obrezuje"

- 09:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #
20.09.2005., utorak
Citat utorokom - Danilo Harms

Malo čovjek ode na odmor i vidi vraga, moj skoro omiljeni pjesnik konačno je obrisao blog, poslane priče mi
i dalje čule u raznoraznim budžacima i lošim natječajima. Znači sve po starom, nevoljno i jadno...
Pa onda da i ja nastavim ovako u revijalno - humorističnom tonu života.
U mojoj elektroničkoj biblioteci "Luzer života" koja neće izaći s Jutarnjim listom predstavljam vam pismo jednog ruskog autora koji je imao sreću, pa je živo i radio za vrijeme najgoreg staljinizma. Skoro sve knjige koje je napisao bile su zabranjene.A kad nije mogao logikom on se borio apsurdom i smijehom. Blago njemu ! Mi se moramo jebati s logikom i lijepom književnosti. Osuđeni smo na čitanje knjiga iz Jutarnjeg. Uzmite na primjer našeg uvaženog pisca Edu Popovića. Da taj čovjek završi u Gulagu samo na tri dana on bi postao najbolji hrvatski književnik, ja vam kažem. Ovako mora trunuti u sivilu bljutavosti i nečitkosti. Povero Edo. Iziđimo mu u susret i otjerajmo ga u Gulag, pružimo mu ruku spasa, no dosta o Edi i nevoljama.
Uživajmo u Harmsu zajedno...
Vaš Levi






Dragi Tamara Aleksandrova i Leonide Saveljevichu,

hvala vam na vasem divnom pismu. Procitao sam ga puno puta i naucio na pamet. Mozete me probuditi u pola noci i odmah cu bez greske poceti: "Zdravo da si, nas Daniile Ivanovichu, mnogo smo te se uzelili. Ljonja si je kupio novo..." itd, itd.
Procitao sam vase pismo svim svojim poznanicima u Tzarskoyem Selu. Svima se veoma svidja. Jucer me posjetio moj prijatelj Baljnis. Htio je prenociti kod mene. Procitao sam mu vase pismo sest puta. Stalno se smjeskao, iz cega se vidjelo da mu se pismo veoma svidja, ali nije imao vremena da izrazi misljenje, jer je otisao a da nije prenocio. Danas sam ja otisao do njega i procitao mu pismo jos jednom, da mu osvjezim pamcenje. Onda sam ga upitao za misljenje. Ali on je na to otkinuo nogu s jedne od svojih stolica i njom me izjurio napolje, i jos dodao da ako mu se jos jednom pojavim s tom bljuvotinom, zavezace mi kaze ruke i napuniti mi usta govnima iz septicke jame. Bile su to naravno, s njegove strane grube i neodmjerene rijeci. Ja sam naravno otisao i zakljucio da mora da se gadno prehladio pa nije sav svoj. Od Baljnisa sam otisao u Jekatarinin Park da se vozam u camcu. Na cijelom jezeru osim mene bilo je samo dva tri camca. U jednom od camaca sjedila je vrlo ljupka djevojka, i to sasvim sama. Okrenuo sam camac i zaveslao prema njoj (usput budi receno, mora se pazljivo veslati pri okretanju, jer vesla lako ispadaju iz rasalja). Cinilo mi se da izgledam poput mladog Norvezanina, s odmjerenom i svjezom figurom u prsluku, i zaleprsanom kravatom. Sto bi rekli, odisao sam morem. Ali kod Orlovljevih volti su se kupali neki huligani i dok sam ja prolazio, jedan od njih je taman zaplivao pravo ispred mene. Na to je drugi viknuo "Cekaj da prodje ova zrikava i znojna spodoba!", i pokazao na mene nogom. Ovo je bilo vrlo lose jer je ljepotica cula svaku rijec. A posto se vozila ispred mene - a kao sto znamo vesla se unazad - ne samo da je cula, nego je i vidjela kako mangup pokazuje na mene, nogom. Pravio sam se da to nema veze samnom, i smjeskajuci se gledao u stranu. Ali u blizini nije bilo bas nikoga. U tom trenutku je huligan ponovo zavikao: "Kud blenes!? Tebi pricam, slinavko sa sesirom!" Zaveslao sam iz sve snage, ali vesla su stalno ispadala iz rasalja i camac je milio. Konacno, nakon nadljudskih napora, doveslao sam do ljepotice, i upoznali smo se. Zvala se Jekaterina Pavlovna. Vratili smo njen camac i Jekaterina Pavlovna se preselila u moj. Pokazala se kao vrlo duhovita sugovornica. Odlucio sam zablistati pred njom duhovitoscu mojih prijatelja, i izvadio vase pismo te ga poceo citati: "Zdravo da si, nas Daniile Ivanovichu, mnogo smo te se uzelili. Ljonja si je kupio novo..." itd. Jekaterina Pavlovna je rekla da cu nesto vidjeti ako doveslam do obale. I vidio sam, kako Jekaterina Pavlovna odlazi, a iz grmlja ispuzava musavi klinac i kaze: "Cica, provozaj me malo".

Veceras je vase pismo nestalo. Evo kako se to desilo: stajao sam na balkonu, citao vase pismo i jeo gris. U tom trenutku, ujna me pozvala u dnevnu sobu da joj pomognem naviti sat. Pokrio sam gris vasim pismom i otisao u sobu. Kad sam se vratio, gris je upio cijelo pismo i ja sam ga pojeo.
Vrijeme u Tzarskoyem Selu je dobro: promjenjivo oblacno, juzni vjetar, mozda bude kise.
Jutros je verglas dosao u nase dvoriste, odsvirao kuruzu, zgrabio lezaljku, i zbrisao.

Citam vrlo interesantnu knjigu o tome kako se jedan mladic zaljubio u jednu mladu osobu, no ta mlada osoba je voljela drugog mladica, a taj mladic je bio zaljubljen u jednu drugu mladu osobu, koja je pak voljela jednog mladica koji nije volio nju, nego jednu drugu mladu osobu.
I odjednom ta mlada osoba padne u otvoreni saht i slomi kicmu. I taman kad se skoro sasvim oporavila, iznenada se prehladi i umre. Mladic koji ju je volio se tad ubije iz pistolja. Onda se mlada osoba koja je voljela tog mladica baci pod vlak. A mladic koji je volio nju se od ocaja popne uz tramvajski stup i uhvati za zice, i umre od elektricnog shoka. Onda se mlada osoba koja je voljela tog mladica najede tucanog stakla i umre iskidanih crijeva. Mladic koji je volio ovu mladu osobu onda pobjegne u Ameriku, tamo se propije do te mjere da je morao prodati zadnje odijelo, i zbog nedostatka odijela bi prisiljen lezati u krevetu, od lezanja dobije projede, i od projeda umre.

Za par dana cu biti u gradu. Svakako bih vas volio vidjeti. Prenesite moje pozdrave Valentini Jefimovnoj i Jakovu Semjonovichu.

Daniil Kharms
- 11:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #
08.09.2005., četvrtak
Vodovod - seljačka poezija


Danas se u selu uvodi vodovod
Skupila se familija da kopa kanal
Pije se rakija i polaže alkaten
Dida se znoji, i jebe bogove
Baba i tetka prave buhtle sa pekmezom
Buhtle samo mirišu, posute bijelim šećernim prahom
Izgleda mi kao da je pao snijeg po njima
Ja sam se prvi napio i odusto
Jebiga
Malo kasnije i stari i dida
Ostao samo tetak
Sad tetak jebe bogove i nas trojicu. Dalje kopa sam
Prije ručka je tetka sakrila rakiju.
Prvo se otrijeznio stari, pa ja
Dida je i dalje pijan
Pjano stari, viče tetka
Gledam u starog pa u dida
Tetka ne mogu, nije čovjek ništa kriv
Hvatam se lopate i izbacujem zemlju iz uskog kanala
Svega me oblio znoj
Sutra, opet iznova
Pijemo pivo i gledamo odakle počet
Nismo ni počeli, a ja teturam i zaplićem jezikom
Preko noći su u kanal upali ježevi
Sklupčali se na dnu i miruju
Cijelu su noć pokušavali izaći
Tetak sa štihačom izbacuje jednog po jednog
Bojim se da će ih počet nabadat
Čekaj tetak, pusti mene
Silazim u kanal, a sve mi se ljulja
Zateturam dolje i padnem kraj ježa
Sav sam se skvrčio u uskom kanalu
Gledam prema gore i odgurujem se od zemljane zidove
Nagnuo se tetak iznad i pružio štihaču
De, iziđi van - kaže

- 13:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #
07.09.2005., srijeda
Artikuliraj

Gospodin Michale Houellebecq je negdje rekao da treba artikulirati što osjećaš ...
E pa da, trenutno se svi moji osjećaji mogu svesti na jednu rečenicu:

"Jebem vam mamu, svima ! ! ! "
- 14:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>