Do sad ste mislili da se to neće i nama dogoditi. Misli li ste: "Možda će nas zaobići ovo globalno ludilo". Ipak sa užasom ste primijetili kako su se počeli po gradu javljati prvi znakovi. Otvorene su nove i krasne trgovine, konobarice su izule borosane, grad svake godine već u jedanaestom mjesecu izgleda kao dvorište Djeda Mraza. Burek i ćevape zamijenili su forneti i pizze. Uostalom otvoreni su McDonald-si, PizzaCutovi i ostala čuda!
Ipak postojala su mjesta koja su obećavala, mjesta koja su se činila da nikad neće popustiti. Plac na Trešnjevci ili "Trešnjevačka pijaca" je jedno takvo mjesto, smatrao sam da je dovoljno jako da se odupre globalnim tendencijama. Bio sam uvjeren da tamo globalizacija neće kročiti. Romska dječica koja trče oko svojih roditelja dok prodaju upaljače i kineski donji veš. Krezubi penzioneri koji izvlače iz svojih ormara zadnje veste da ih prodaju na asfaltu prilazne ceste. Alkoholičari i skitnice koji prevrću kutije u potrazi za trulim voćem i silno potrebnim vitaminima. Sve su to borci ili junaci mjesta u kojem se i dalje jedu masni bureci i švercaju cigarete. Uostalom gdje drugdje možete kupiti polovne knjige Borgesa, Kiša i Salingera naslagane na bankini, za tako sitne novce da vam je upravo neugodno. Toliko neugodno da pružite starcu dodatnih dvadeset kuna, iz poštovanja prema autoritetima.
No prošle subote se dogodilo nešto zabrinjavajuće. U tradiciji i maniri zapadnoga potrošačkoga društva u ćevabdžinici Varga, predstavljen je meni. Varga je samo jedan u nizu onih lokala koji se mogu vidjeti na pijacama , autobusnim stanicama i kolodvorima, ukratko rečeno limena bajta sa šankom i par stolova. Utočište za lokalne alkose, prodavače na štandovima, putnike namjernike, gladne i žedne, muževe koji pod izlikom odlaska na plac i kupnje špeceraja uživaju u svojih pet minuta i prijepodnevnom jutarnjem pivu. Bijeli stolnjaci, konobarice u borosanama, znate o čemu govorim? Gazda je kopirao poznatu shemu i ideju McDonaldsa valjda u želji da poveća prodaju i drži korak sa promjenama. Reklo bi se napredan neki čovjek, koji razmišlja o budućnosti. Bojim se da je sa menijem u Vargi otvoren put uništenja tog jedinstvenoga habitata, endemskog kao i sedrene naslaga Plitvičkih jezera. Sada možete dobit pola litre ožujskog piva, ćevape u lepinji i pržene krumpiriće za jedinstvenu cijenu od 30 kuna. Konobarica je flomasterom napravila veliki plakat na ulazu. Upotrebljena je izraz "SAMO 30 kn". Eto, tako to dakle počinje.
Da groza bude veća, čuo sam i ciganke taj dan kako viču "Popust žene, popust". Kako to obično i biva taj genijalni narod je prvi shvatio što se događa.
Na mala vrata je ušla, nemojte samo poslije reći da vam nisam rekao ! ! !
Post je objavljen 29.09.2005. u 09:21 sati.