31.03.2010., srijeda
Ranjene ptice
|
Nnnda. Najgore je prošlo. Sad je opet dobro i svijet je na svome mjestu. Kako i treba bit. Sada imam dva tjedna mira. Vaga se popravila. Ja i dalje pušim. A ne bih trebala. I to me muči. Smanjeno pušim, dozirano , no ipak nisam još došla u redove nepušača. Vaga mi se smješka. To me veseli. Više manje sam izolirana jer sam tako odlučila bit. Jer ne mogu držati referate o tome kako mi je. Ko god nazove ili koga god sretnem pita me kako sam. Ako kažem dobro, što i jesam to nije dobro. Nije dovoljno dobro. Pa moram u detalje. A neće mi se. O da mi je nekud pobjeć. Zato se družim sa ljudima koji pojma nemaju tko sam ja i što sam. Njima sam "dobro". Svi ostali nemaju blagog pojma kako bi se ponašali samnom. Pa iznalaze različite načine i koprcaju se. A to se osjeti. I onda to zaboli. Jer shvatiš da si "drugačiji". A nisi. Samo njima jesi. Zato je najbolje bit sam. Odmaknut se. |
