Nnnda.
Najgore je prošlo. Sad je opet dobro i svijet je na svome mjestu. Kako i treba bit.
Sada imam dva tjedna mira.
Vaga se popravila.
Ja i dalje pušim.
A ne bih trebala. I to me muči. Smanjeno pušim, dozirano , no ipak nisam još došla u redove nepušača.
Vaga mi se smješka. To me veseli.
Više manje sam izolirana jer sam tako odlučila bit.
Jer ne mogu držati referate o tome kako mi je.
Ko god nazove ili koga god sretnem pita me kako sam. Ako kažem dobro, što i jesam to nije dobro.
Nije dovoljno dobro. Pa moram u detalje. A neće mi se.
O da mi je nekud pobjeć.
Zato se družim sa ljudima koji pojma nemaju tko sam ja i što sam.
Njima sam "dobro".
Svi ostali nemaju blagog pojma kako bi se ponašali samnom.
Pa iznalaze različite načine i koprcaju se. A to se osjeti. I onda to zaboli.
Jer shvatiš da si "drugačiji". A nisi. Samo njima jesi.
Zato je najbolje bit sam. Odmaknut se.
Post je objavljen 31.03.2010. u 19:39 sati.