Namjera mi je bila napraviti viseću torbicu (torbicu hmm) za časopise. No kako (još) nemam iskustvo izašlo je to što je izašlo. U kupaoni dobro dođe. Za sada. Dok ne napravim bolje. Tak!
Kvačica se na engleskom kaže clothes peg. Nisam našla u riječniku pak sam zaobilaznim putevima došla do toga naziva. Jer mi trebalo da vidim što se po tom pitanju radi u svijetu i šire. Tak.
Plus toga, imala sam namjeru staviti 7 kvačica u kombinaciju. No kad sam jučer došla doma, dvije su bile pojedene. To ti je kad pas raste a ti to ne vidiš. Da raste mislim. Pak dok te nema doma pas prednjim nogama baci na pod sve što ga zanima na stolu. I onda pojede ono što misli da je za pojest. Ostalo porazbaca po stanu. Toliko o psima i kvačicama.
Farbajuć kvačice , višak farbe stavljala sam na kutiju za kruh. Neoprezno i ne razmišljajuć. Pa je kutija bila skroznaskroz neuredna. Pri čemu mi je ipak na kraju sinulo "o morat ću i nju ofarbat, užasno izgleda".
E onda sam opet imala viška farbe na kistu i nisam znala kuda sada s njom. Pa sam stavljala na vješalicu.
I tako to ide u krug. Kreneš sa kvačicama , završiš tamo di uopće nisi mislio da ćeš završiti.
Sad višak farbe s ove vješalice je već na drugoj vješalici.
Romantales kad vidiš ovaj gumb dobit ćeš infarkt. No u svoju obranu imam tri činjenice za reći.
Prva je da se učim i da improviziram. Druga je da su jastučići funkcionalni i tko gleda na gumbe i ukrase, bitno je da drži igle. Treća je da šeširiće radim da ih poklonim a ne za neku galeriju ili prodaju ili štotojaznam pa si pustim mašti na volju i previše se ne opterećujem. Nego se zabavljam.
U svakom slučaju imati ću na umu da gumbi ne pašu tamo di sam ja mislila da su baš slatki. Hvala na sugestiji.
Ovo kvačice. To kad sam loše volje onda stavljam točkice po njima i odmah se počnem smješkati. Pa mi dan ljepši. To bi znači bile terapijske kvačice.
Kad pada kiša i vani je gnjecavo ondak je najbolje da nešto radiš i da ne misliš da će, kad dođe radni dan izaći sunce . Baš je to zgodno kad ti vikendom bude gnjecavo a radnim danom sunčano. Kao da netko to namjerno radi.
Ovaj je šeširić kao za neke konjske trke u Engleskoj. Meni dopada.
Štovani
(ovo da se vidi koliko sam kulturna. Mislim ovo štovani.)
Ako odete na slijedeći link : Portal Ludilo i potražite Levant lijevo u stupcu, vidjet će se tamo najnovije umotvorine. Ono nešto prekrasno. Prepametno. Ono stvarno....
Ovi postovi (Ranjene ptice) su za liječenje moje duše.
Izbacujem van sva događanja i tako odpuštam.
Tako ću u novi krug ući čista i neopterećena.
Bilo je puno , i previše emotivno napeto.
Jednog sam dana shvatila da ako ne počnem
izbacivat to iz sebe neću dobro proć.
Otišla sam i tražila papira.
Odtada sam pisala kad god i gdje god sam
stigla. To je (moj) način da psihički preživim ovaj
maraton u kojeg sam netraženo morala ući.
I sad ga moram istrčati. Da bih to mogla
pomažu mi i ovi tekstovi.