Ovo jedna (od) vješalica za Violu. Htjela je ljubičasto a dodala sam violinski ključ, mislim mora se. Ne može Viola a da nema violinski ključ! Tak!
Ovo seljak:
A na ovo sam ponosna bezgranično. Mislim nije rad bogznašto, ali sam tu ladicu gledala odbačenu jedno tjedan dana. Tu u firmi. I sve hodam oko nje kao mačak oko vruće kaše i nemam hrabrosti uzeti je. A ona bila za baciti. Pa sam otišla pitati čija je i da li je to zaista za baciti. Reklo mi da je. Uzela sam ju. Oprala doma, jer je bila sva puna prašine i sva prljava. Onda sam ju prefarbala. I baš me veseli jer sad imam di držati novine i časopise. Tak!
Remek djelo mojih malih ruku je gotovo. Još treba opeglat i onda se čeka ljeto. Peglat mi se ne da o svijete. Morala bih vaditi dasku. Pa onda peglu. Pa uključiti peglu. Pa onda obratiti pažnju na svo ostalo rublje koje čeka da se opegla. Muškarac kaže da sam indolentna, što drugim riječima znači da misli da uopće nisam dobra domaćica, što je u pravu, al što da mu ja radim, znao je da sam takva i sada neka pati, ne mogu mu pomoći. Ja mu na te njegove izjave odgovorim da je on progutao metlu i onda tu stanemo sa raspravama do daljnjega.
Neka si kupi odjeću koja se ne pegla! Tak!
Napokon gotova.
Kad se osuši onda još mašinom prođem dijelove koji su malo slabašno napravljeni. Gore na prednjici. Razmišljala sam o bijeloj čipki ali sam odustala. Dobra je ovako jednobojna.
I ondak čekam ljeto.
Jedino nisam dobro odredila struk. Mislila sam da u struku bude uža ali nisam dobro procijenila. To ću mašinom srediti kad se osuši.
Ma odlična je. Jako se veselim.
Ovo je u stvari prvi moj rad koji sam zamislila u glavi i uspjela realizirati. Do sada sam zamislila nešto ali nikako mi nije uspijevalo to i dobiti. Nedostatak iskustva. Sad jesam. Prvi puta!
Hodam ko paun!!!
Ovi postovi (Ranjene ptice) su za liječenje moje duše.
Izbacujem van sva događanja i tako odpuštam.
Tako ću u novi krug ući čista i neopterećena.
Bilo je puno , i previše emotivno napeto.
Jednog sam dana shvatila da ako ne počnem
izbacivat to iz sebe neću dobro proć.
Otišla sam i tražila papira.
Odtada sam pisala kad god i gdje god sam
stigla. To je (moj) način da psihički preživim ovaj
maraton u kojeg sam netraženo morala ući.
I sad ga moram istrčati. Da bih to mogla
pomažu mi i ovi tekstovi.