Cvijetiće sam radila sa bojom za tkaninu. Al ne moš ti napravit ni cvjetiće jer
ona svuda tura svoj nos. Tako ga je turila i u boju. Pa razlila. Sve bilo mljackavo. Pa sam morala ponovo. Neš ti posla kad imaš turalo u kući.
Ovi postovi (Ranjene ptice) su za liječenje moje duše.
Izbacujem van sva događanja i tako odpuštam.
Tako ću u novi krug ući čista i neopterećena.
Bilo je puno , i previše emotivno napeto.
Jednog sam dana shvatila da ako ne počnem
izbacivat to iz sebe neću dobro proć.
Otišla sam i tražila papira.
Odtada sam pisala kad god i gdje god sam
stigla. To je (moj) način da psihički preživim ovaj
maraton u kojeg sam netraženo morala ući.
I sad ga moram istrčati. Da bih to mogla
pomažu mi i ovi tekstovi.
