09.01.2009., petak
Mali Puž i Sedam Vila - part four
|
Da ne zamaramo čitatelje sa detaljima oko susreta Svijetlo Plave i Zlatnog, odmah ćemo prijeći na iduće poglavlje u kojem se sastaju svih Sedam Vila . Mali Puž i Sedam Vila - kako riješiti problem? Na Srednjoj Livadi dakle okupile su se sve Vile. Svijetlo Plava izvadila je Malog Puža iz đepa svoje haljine, stavila ga u sredinu kruga i rekla mu :"Sad pričaj pužu svoju priču. A vi ostale slušajte". Mali je Puž pričao svoju priču.Završio ju je rečenicom "Molim Vas pomozite mi da vratim svoju kućicu". Vile su šutjele svo vrijeme dok je Mali Puž govorio. Nakon što je završio nastavio se muk. Dan je bio srijeda. Prva se dakle javila Žuta jer je srijeda bila njezin dan, pa je prva uspjela doći k sebi : "Da da. To mi se čini komplicirano. Ta tvoja priča Mali Pužu nije jednostavna. Ti si kućicu prodao, nemaš nikakvih prava tražiti ju natrag. A onda opet, Lija te je prevarila jer ti je dala samo pola zimnice pa možda možemo na temelju toga nešto polučiti. Hmm, moram malo razmisliti". Javila se Ljubičasta "Mali Pužu, ja sam ozbiljna Vila , jako ozbiljna. Ja mislim da neodgovorne postupke treba kazniti. " Iz nje je govorio Saturn, njezina planeta ozbiljna i jako odgovorna "A opet. Ti si kažnjen. Dovoljno si već kažnjen. Ako si naučio nešto iz svega ovoga, onda ću ti pomoći". Javila se Bijela "Pužu, pužu. Kako nisi razmišljao?" Javila se Crvena "Što mene to ljuti kad nastanu ovakve situacije. Idemo, idemo, u akciju idemo! Naći ćemo lisicu a onda ćemo vidjeti" Svijetlo Plava nije rekla ništa. Samo se smješkala i gledala u nebo. Zelena je rekla "Idemo u neki restoran. Tamo ćemo nešto klopati a onda ćemo razgovarati i dogovoriti se". Zlatni je rekao "Hajde. Sve će biti dobro". Iz njega je govorilo Sunce, njegova planeta. Velikodušna i sjajna. Malom Pužu bilo je lakše kad je vidio da ga ne osuđuju i da mu Vile žele pomoći. Bio je spreman pričekati da se malo smire i da nešto smisle. Vjerovao je da će one, tako pametne i lijepe nešto uspjeti napraviti i da će on dobiti natrag svoju kućicu. "Znam " rekla je Žuta nakon nekog vremena. Bila se je povukla i malo razmislila "Ovako ćemo! Idemo potražiti Liju. Upoznat ćemo se sa njom, no nećemo joj reći zašto smo došle. Družit ćemo se , upoznati neprijatelja, a onda ćemo vidjeti koja joj je slaba strana. Na što je pohlepna. Što voli. Ono što voli ponudit ćemo joj u zamjenu za kućicu". "Mislim da ti je dobra ideja" oduševila se Bijela. "Pronađimo ju u ponedjeljak a onda meni prepustite upoznavanje. Ja ću biti prva koja će doći u dodir s njom. Tu sam dobra. U upoznavanju. " "Dobro" rekao je Zlatni "Sviđa mi se ideja. Ali najprije ju moramo naći. Mali Pužu, moraš nam reći kako da ju nađemo". "I meni se sviđa taj tvoj plan Žuta. Ja ću napraviti neke kolačiće pa joj Bijela to može ponuditi kod upoznavanja" nadovezala se Zelena. Svijetlo Plava se sa odobravanjem smješkala. Ljubičasta je šutjela. "Ja ne znam gdje je Lija. Ali možemo doći do moga doma. Onda ću zamoliti svog prijatelja Bumbara Zoa da preleti šumu i pronađe gdje se Lija sakriva" veselo je rekao Mali Puž. "Krećemo sutra" odlučila je Žuta. "Odmorite se danas, Zelena ti nam napravi nešto za jest i ujutro rano idemo na put". Krenuli su odmah nakon izlaska Sunca. Mali Puž bio je stavljen u đep haljine Svijetlo Plave. Tamo je već naučio biti. Dobio je lišća i upozorenje "Ne viri. Neću da te moram tražiti ako ispadneš iz đepa!". Putovali su cijeli dan. Stali su samo da nešto pojedu, popiju vode i malo odmore noge, a zatim nastavili jednoličnim hodom. Putovali su i cijeli idući dan, pa još idući dan. Žurili su da stignu do Ponedjeljka. Svijetlo Plava je u jednom trenutku zaprepašteno pomislila "Mali je Puž sve ovo prohodao sam! " i raznježila se. Izvadila ga je iz đepa svoje haljine, stavila ga je na dlan te mu rekla "Ne boj se. Vratit ćemo ti tvoju kućicu." Zatim ga je lagano prstom podragala po golom tijelu i stavila nazad na njegovo mjesto. I druge su Vile pomislile isto. "Mali je Puž zaista hrabar. Sve je ovako otvoren prohodao sam", te su bile još odlučnije u namjeri da za njega naprave sve što je u njihovoj moći. U subotu kasno navečer stigli su u dom Malog Puža. "Požuriti moramo. Ponedjeljak je blizu. Ako propustimo ovaj ponedjeljak morati ćemo čekati drugi a to je tjedan dana. Mali Pužu, brzo dozovi svog prijatelja Bumbara i neka on u nedjelju izviđa! Mora nam reći gdje je Lija. Brzo , brzo" rekla je Ljubičasta. Bio je njezin dan. Puž je dozvao Bumbara. Nije baš bio tako brz kako je Ljubičasta zahtijevala, puževi nisu brzi. Bumbar je poslušao zahtjev Malog Puža i rekao "Dobro. Ujutro odmah idem. Vidio sam neki dan Liju kraj potoka. Sutra ću otići na to cvijeće pokraj potoka i čekati ću da dođe piti vodu. Kada krene natrag, pratit ću ju i vidjeti gdje je njezina jazbina. Ako dođe na potok. Ako ne dođe onda ću stražariti. Jednom mora doći. Osim toga, kraj potoka je krasno cvijeće. Mmmmm, njam, veselim se cvijeću...bzzzzzz" rekao je Bumbar Zoa i odletio. "Moramo čekati" zaključio je Zlatni. Prostro je svoju hasuru na travu, legao i odmah zaspao. Vile su slijedile njegov primjer. Cijeli idući dan čekali su vijesti od Bumbara. Već su bili nervozni, Zelena nije znala da li bi pekla te fine kolače za upoznavanje ili ne? Ako ispeče danas a do upoznavanja dođe tek u idući ponedjeljak , ili možda onaj idući, kolači će biti tvrdi pa bi Lija mogla biti ljuta. Ne! Kolači moraju biti mekani i svježi. Lija mora oblizivati prste nakon što ih pojede. Bilo bi dobro da traži još. Tada bi imali razlog da se sastanu i idući dan, ako Bijeloj ne pođe za rukom da Liju nagovori na druženje. Čekali su i čekali. Sunce je počelo zalaziti. Već su izgubili nadu u sutrašnje upoznavanje, no onda su čuli "bzzzzz. evo me. " "Pa gdje si dosad?" pitao je Mali Puž. "Bzzzz. Fino cvijeće. Fino. " odgovorio je Bumbar Zoa oblizujući se. "Jesi li ju našao? Znaš li gdje je" pitala je Žuta? "Znam, znam sve znam. Idemo ispočetka. Došla je rano rano ujutro, u cik zore. No ja sam već bio tamo. Mislio sam da će doći rano. Ha! Zar nisam pametan!" hvalio se malo Bumbar. "I sjeo sam na onaj plavi cvijet, pravio sam se da sišem pelud ali nisam, samo sam se pravio. Gledao sam ju ispod oka kao pravi detektiv. Onda je krenula natrag, a ja sam kao završio sa tim cvijetom i kao išao sam na drugi cvijet. Zavarao sam ju. " sa smiješkom je govorio Bumbar. "Onda je krenula prema svojoj jazbini. Ja sam kao letio i kao tražio sam cvijeće koje bi mi prijalo. Primijetila me je ali nije ništa sumnjala. Znam gdje je njezina jazbina! Nije daleko ali je lukavo sakrivena. Bzzzzzz. Lukava je ta Lija. Lukava. Bzzzz. Sutra ujutro odvesti ću Vas do njezine jazbine. Mmmm, ja ću tamo čekati na onom mmmmmmm mljac finom žutom cvijeću" završio je Bumbar Zoe. Zelena se odmah dala na pravljenje kolača. Bijela se išla umiti i dotjerati. Crvena joj je isplela pletenicu tako da bude lijepa. Svijetlo Plava napravila joj je vjenčić od cvijeća i stavila oko vrata. Žuta joj je dala par savjeta "ništa ne govori o sebi samo joj laskaj. Lije su lukave znaš. Moraš se dobro uživiti u ulogu i ne smiješ, nikako ne smiješ spomenuti ni Malog Puža, ni kućicu ni nikakvo trgovanje. Pričaj o svemu drugome, samo nemoj spominjati nikakvu trgovinu". Zlatni joj je dao svoju torbicu. Da u nju stavi kolače. Ljubičasta je skinula svoju narukvicu i stavila ju oko ruke Bijeloj. "Za sreću" rekla je. Bijela i Lija Iduće jutro svi su se uputili prema Šumi. Na početku Šume pozdravili su se jer samo Bijela I Bumbar Zoa krenuti će dalje, a Vile i Mali Puž čekati će njihov povratak. Tako su dogovorili , jer su se bojali da ne bi prestrašili Liju. Bijela i Bumbar hodali su još neko vrijeme a zatim je Bumbar rekao "Stani. Tu smo. Vidiš ono drvo 10 metara dalje? Iza tog drveta malena je stijena i jedan humak. Tu unutra je Lijina jazbina. Ja te sada ostavljam a tebi želim sreću. Bzzzzz" Rekavši to odletio je. Bijela je nastavila dalje sama. Došla je do drveta koje joj je Bumbar pokazao rasprostrla hasuru, sjela na nju i naslonila se na drvo. Znala je da mora biti strpljiva i da mora sve raditi polako. "Nikakvi nagli pokreti" rekao joj je Zlatni. "Pravi se da misliš da si sama" ponavljala joj je Žuta. "Budi jako strpljiva" govorila joj je Crvena. "Ako ne uspiješ sada, nemoj navaljivat, bolje se povuci pa ćeš doći ponovo" savjetovala joj je Ljubičasta. Sjela je dakle, izvadila torbicu sa kolačima, stavila ju pored sebe (neka kolači zamirišu), naslonila glavu na drvo i zatvorila oči. Gradila se kao da je zadrijemala. Lija ju je vidjela. Iz svog brloga gledala je u Bijelu ali se nije ni pomaknula. Kolačići su zamirišali no Lija je suspregnula glad i ostala je oprezna. Promatrala je što se događa pod drvetom. Htjela je biti sigurna da joj ne prijeti nikakva opasnost. Ali htjela je i kolačiće. "Ako zaspi, mogla bih se prišunjati i ukrasti kolačiće" mislila je i dalje pogleda uperenog ravno na događanja pod drvetom. A pod drvetom događanja nije niti bilo. Bijela je dremuckala sa poluzatvorenim očima. Mislila je da ju Lija gleda ali nije bila sigurna. "Možda je nema" pomislila je nakon jedno sat vremena lažnog dremuckanja. "Možda je otišla nekuda danas? A ne, ne. Sjeti se što ti je rekla Žuta - lisice su lukave i oprezne, ona je tu , sigurno je tu i sigurno me promatra. Moram i dalje ostati mirna , suzdržana i moram biti strpljiva. Već će ona izaći", razmišljajući tako uzela je jedan kolačić, stavila ga u usta i polako, vrlo polako počela jesti. Na licu joj se pokazao osmijeh zadovoljstva koji nije bio lažan, jer kolačići su bili strašno fini. "Zelena kad hoće zna napraviti jako fino jelo" mislila je Bijela. "Mmmm" rekla je na glas. Zatim je odlučila malo leći. Stvarno zadrijemati. Kolačiće je stavila pored sebe, prekrila ih dlanom i legla. Zaspala je odmah, jer je u stvari bila umorna. Ta hodala je četiri dana da bi došla do ove Šume. Jučer je bila sva napeta cijeli dan, kao uostalom i ostale Vile, čekajuć da Bumbar javi da li je našao lisičin brlog ili nije, pa nije ni čudo da su joj se sada, kada se opustila oči počele sklapati a tijelo tražiti odmor. Lisica je vidjela pomake. Vidjela je da je Bijela legla i da će zaspati. Vidjela je i da su kolačići pokriveni rukom, da ne može samo tako doći do njih i ukrasti ih, jer ako pomakne ruku Bijela bi se mogla probuditi. Čekala je i dalje i razmišljala što da radi. "Da li ova u Bijeloj Haljini misli cijeli dan ostati ovdje?" razmišljala je. "Možda kad se probudi krene dalje. To bih voljela da ona krene dalje, jer ja moram izaći van potražiti nekakvu hranu i piti vode. A opet. To što ona jede izgleda privlačno. Izgleda i ukusno. Možda bi mogla to ukrasti pa onda imam čitav dan danas i sutra za jesti." Dvoumila se, razmišljala. S jedne strane bio je urođeni oprez. Sa druge strane bili su kolačići. ...to be continued... |
