07.01.2009., srijeda
Mali Puž i Sedam Vila - part one
|
Uvod Gdje je nestala radost?pitao se Mali Puž grabeć prema Trećem Grmu. O znao je on odgovor, dobro je znao odgovor. Radosti je nestalo onoga dana kada je Liji prodao svoju kućicu. Lisica je bila uvjerljiva. Rekla mu je : "Mali Pužu,bez kućice bit će ti bolje. Što ju bezveze tegliš svaki dan na svojim leđima? Teška ti je, usporava te. Bez nje bit ćeš brži! Bez nje bit ćeš lakši! Bez nje brže ćeš stići do cilja!" Lija mu je još bila rekla : "Prodaj mi svoju kućicu. Ja ću ti za nju dati zimnicu za ovu godinu. Spremi si ju i bit ćeš sit cijelu zimu.I ti i tvoja familija. Imat ćete za jest za čitavu sezonu. " Malom se Pužu činilo da je to dobra ponuda. Malom se Pužu činilo da je Lija u pravu. Mali se Puž nije dugo dvoumio nego je skinuo kućicu s leđa i prodao ju Liji . "Sad ću bit slobodan" mislio je. Prije dok je nosio kućicu na leđima mogao je u jednom danu prijeći samo mali dio puta. Hodao bi od Grma Jedan do Grma Dva skoro čitav dan. Zatim se pod Grmom Dva bio uvukao u kućicu i spavao. Jer je bio umoran. Sutradan bi nastavio te prešao put od Grma Dva do Grma Tri. Sve je išlo jako polako i trebalo bi mu par dana da stigne do Grma Pet. Bio je jako jako spor. Sada, nakon što nema više teške kućice na leđima Mali je Puž brz . U jednom danu prelazi čitav put, put od Grma Jedan do Grma Pet. No Mali Puž više ne spava. Jer se nema kuda zavuć kada se umori. Mali je Puž umoran. I zna! Sada zna! Vrlo dobro zna da je Lija bila u pravu što se tiče brzine. Ali je istovremeno shvatio da Grm Pet nije bio njegov cilj! Shvatio je da je prodao svoj cilj! A time je prodao i radost. Ono jedino za što vrijedi živjeti. Shvatio je to prekasno. Par mjeseci kasnije Mali Puž već je jako dugo tužan i razočaran. Hoda do Petog grma i natrag i biva sve umorniji i mršaviji. Ima prijateljicu Osu Šesnaestu. Osi je žao Malog Puža. Te mu jednoga dana kaže : "Mali Pužu. Idi i pronađi Sedam Vila. Idi i reci im što te tišti. Ako ti itko može pomoći onda su to one". "Znaš, i mi smo u jatu jednom prije bile imale problema sa izborom Kraljice Osa. I otišle smo do Vila i Vile su nam pomogle i budući da se nismo same mogle dogovoriti tko će biti Kraljica, Vile su ju izabrale. I sada smo opet sretno i homogeno jato. Idi Mali Pužu. Idi. Nađi Vile". "Koje Vile?" pitao se Mali Puž. "Nikad nisam čuo za nikakve Vile." mislio je "Zar me moja prijateljica Osa Šesnaesta zafrkava?" Puno je razmišljao o tome hodajući dalje prema petom grmu. Razmišljao je još idući tjedan . Pa onda i iduća dva tjedna. Razmišljao je i razmišljao. Kombinirao. Čas je vjerovao da ga Osa Šesnaesta zafrkava, čas da ne. Čas da Vile postoje, čas da ne postoje. A onda je hodajući natrag prema prvom grmu čuo Stršljenove gdje se svađaju. Čuo je Oca Stršljena kako završava diskusiju sa rečenicom "Idemo Vilama. One će riješiti naš problem!". Mali Puž je tada povjerovao. "Idem ih potražiti!" rekao je. "Idem ih potražiti i kad ih nađem reći ću im sve o svojoj kućici. Reći ću im da sam kućicu prodao ali da sam sada jako nesretan. I zamolit ću ih da mi vrate moju kućicu. One su Vile one će to moći. Ako su pomogle Osama, ako će pomoći Stršljenima onda će pomoći i meni.". Oblila ga je radost! Vratila se nada! Odspavao je dva dana pod petim grmom. Htio je nakupiti energiju. Htio se naspavati i dobro odmoriti jer ga je čekao dug i neizvjestan put. Nije znao gdje da traži Vile. Osa Šesnaesta bila je otišla sa svojim jatom na put i neće je biti natrag još cijela dva mjeseca. Stršljenove nije mogao pitati jer Otac Stršljen ga nije volio otkad su onomad imali kišu i Mali Puž je pomogao Glisti s kojom je Otac Stršljen imao Sud po pitanju zemlje, te mu ne bi ništa rekao sve da ga i lijepo zamoli. Ali bio je odlučan da će biti na putu dok ih ne pronađe! Da. Ide na put. I pronaći će Vile bilo gdje da jesu i zatim će im reći da bi htio svoju kućicu natrag. Sve će im ispričati. I to kako ga je Lisica prevarila i kupila njegovu kućicu a zauzvrat je trebao dobiti zimnicu, i to kako je dobio zimnicu , ali samo pola od onoga što mu je bila obećala, i to kako Liju više ne može naći jer je pobjegla daleko u šumu i to kako je on već mjesecima nesretan jer bez kućice je nitko i ništa. Bez kućice je otvoren svakom neprijatelju. Bez kućice je umoran jer se stalno mora skrivati. Puž kreće na put Slijedeće jutro probudio se rano. Pojeo je puno i krenuo. Malo se je bojao. Nikada još nije bio na putu bez kućice. Prije, dok je imao kućicu puno je putovao i puno se kretao, ali sada , ovakav bez kućice bio je otvorena meta svima. Pticama posebno. Prije, mogao se zavući u kućicu i ptice mu ništa nisu mogle. Sada, morao je paziti da nikada ne hoda po otvorenom. Uvijek je u blizini morao biti neki grm, ili neki kamen. Nešto gdje se on brzo mogao zavući kad se pojavi opasnost. "No svejedno, ako na putu i umrem ili ako ne uspijem pronaći Vile još uvijek je i to bolje od ovog dosadašnjeg života bez kućice." mislio je tužno. "Kako ću ih prepoznati? " pitao se "Da li se Vile razlikuju od drugih ljudi? Da li oko njih bude svjetlost? Što je ono rekla Osa Šesnaesta - odi pronađi sedam vila- znači da ih je sedam? Da li su one stalno skupa pa moram gledati tamo gdje je sedam ljudskih stvorova na okupu? Ili one uopće ne izgledaju kao ljudi? Možda imaju krila? " mozgao je Mali Puž još uvijek ne znajući da "ako nešto doista želiš , cijeli Svemir će se potruditi da to i dobiješ". Tu mudrost još uvijek nije znao. Ali saznat će. No imaoje ogromnu želju da pronađe Vile. Bile su mu nada! Bile su njegov spas. Stoga je dan za danom nastavljao hodati. ...to be continued... |
