|
Nemožeš vjerovati kako ovi hrvati imaju ogroman osjećaj vlastite važnosti. Mi smo u stvari jedna loša zajednica. Mislim kako nazvati 4,5 milijuna ljudi nego zajednicom? Kad gledam dnevnik povraća mi se. Ne možeš vjerovati koliko taštine i samovažnosti tu ima. A i inače. Glave su uzdignute do neba. U stvari mi je žao tih ljudi. S tom oznakom samovažnosti. Jer jednoga će dana pasti sa tog pijedastala kojeg su si sami napravili. A kada padnu ja neću biti tu da im pružim ruku koja bi im mogla pomoći da se dignu. Ako i budem okrenut ću glavu. Jednako kao što sad okreću glavu od mene. I tretiraju me kao idiota. I kretena. Idiota i kretena zajedno. Ma fuj. Rekla sam sebi da neću o politici , niti o narodu. Rekla sam da neću pametovati. No ponijelo me. Osjećam ljutnju u sebi. A nijedna ljutnja nije dobra. Stoga je treba izbaciti iz sebe. Ja upravo jesam. Izbacila mislim. I da. Onaj na reklami u kariranoj jaknici i sa puno kose na glavi što izvještačenim tonom govori "e cure oborile ste me s nogu" pa se onda izvještačeno smije e taj mi diže tlak. Užas. Gdje su ga samo našli? Pa i ja bih bolje to odglumila. |