Nemožeš vjerovati kako ovi hrvati imaju ogroman osjećaj vlastite važnosti.
Mi smo u stvari jedna loša zajednica. Mislim kako nazvati 4,5 milijuna ljudi nego zajednicom?
Kad gledam dnevnik povraća mi se. Ne možeš vjerovati koliko taštine i samovažnosti tu ima.
A i inače.
Glave su uzdignute do neba.
U stvari mi je žao tih ljudi. S tom oznakom samovažnosti.
Jer jednoga će dana pasti sa tog pijedastala kojeg su si sami napravili.
A kada padnu ja neću biti tu da im pružim ruku koja bi im mogla pomoći da se dignu.
Ako i budem okrenut ću glavu.
Jednako kao što sad okreću glavu od mene. I tretiraju me kao idiota. I kretena. Idiota i kretena zajedno.
Ma fuj.
Rekla sam sebi da neću o politici , niti o narodu. Rekla sam da neću pametovati. No ponijelo me.
Osjećam ljutnju u sebi.
A nijedna ljutnja nije dobra.
Stoga je treba izbaciti iz sebe.
Ja upravo jesam.
Izbacila mislim.
I da. Onaj na reklami u kariranoj jaknici i sa puno kose na glavi što izvještačenim tonom govori "e cure oborile ste me s nogu" pa se onda izvještačeno smije e taj mi diže tlak. Užas. Gdje su ga samo našli? Pa i ja bih bolje to odglumila.
Post je objavljen 16.12.2009. u 19:31 sati.