|
Ne volim familijarne odnose. Familije guše. Familije te čine "sigurnim" ali to je lažna sigurnost. U obitelji moraš igrati svoju ulogu. I to je u redu. Jer bez uloga predstava se ne bi mogla izvesti. Familija ima svoj smisao. A onda on prestane. Ti želiš dalje. Ti želiš šire. Ti želiš razvoj. Familija ti to neće dozvoliti. Pogotovo ako si do sada svoju ulogu odigrao dobro. Nisu ludi da te "puste". Ostaju prazni za jednog glumca. Za jednu rolu. Ne. Ne volim familije. Ovo je društvo temeljeno na familijarnim odnosima. Na lažnoj sigurnosti. Na luci u koju pobjegneš kada svijet nije dobar prema tebi. No ta luka je laž. Jer kad svijet nije dobar prema tebi bilo bi razumno upitati se "a zašto nije dobar?" "gdje griješim". No u ovom društvu , dok god postoji luka, nitko se to neće priupitati. Nego će ići lizati rane u to svoje sklonište. Ne . Ne volim familije. Ne volim ni ovo plemensko društveno uređenje u kojem živimo. Cijela rvacka. Jer one krešu krila. I nikako da itko poleti. Oooo, dajte mi da letim. |