Ne volim familijarne odnose. Familije guše. Familije te čine "sigurnim" ali to je lažna sigurnost. U obitelji moraš igrati svoju ulogu. I to je u redu. Jer bez uloga predstava se ne bi mogla izvesti. Familija ima svoj smisao. A onda on prestane. Ti želiš dalje. Ti želiš šire. Ti želiš razvoj. Familija ti to neće dozvoliti. Pogotovo ako si do sada svoju ulogu odigrao dobro. Nisu ludi da te "puste". Ostaju prazni za jednog glumca. Za jednu rolu. Ne. Ne volim familije. Ovo je društvo temeljeno na familijarnim odnosima. Na lažnoj sigurnosti. Na luci u koju pobjegneš kada svijet nije dobar prema tebi. No ta luka je laž. Jer kad svijet nije dobar prema tebi bilo bi razumno upitati se "a zašto nije dobar?" "gdje griješim". No u ovom društvu , dok god postoji luka, nitko se to neće priupitati. Nego će ići lizati rane u to svoje sklonište. Ne . Ne volim familije. Ne volim ni ovo plemensko društveno uređenje u kojem živimo. Cijela rvacka. Jer one krešu krila. I nikako da itko poleti. Oooo, dajte mi da letim. |
Ima nekih dana u životu koje pohranjuješ u škrinjicu sjećanja. To su dani koje čuvaš za one loše dane. U lošim danima vadiš sjećanja i prekrivaš negativnosti. Takvih dana u životu treba biti puno. Ja sam bogatija za još jedan. Jučerašnji. |
Gotova je napokon. Nosiva. Teško je za uslikat jer nemam dobru pozadinu. Obišla sam sve prostorije u stanu no bolje fotke ne mogu napravit. Malo sam sad ponosna na sebe. Nisam vjerovala da ću ju napravit. Mislim jesam. A i nisam. Naravno da su neki odmah došetali : I da. Jučer sam se našla sa Francom koji je u meni prepoznao kvalitetnu alkoholičarku. Te mi poklonio rakiju smokovaču. U zamjenu za limun , koji sam ja njemu donijela. Ja sam ju htjela odmah na licu mjesta popit, ali je Franc rekao "nemoj levantica , doma pij". Poslušala sam, ipak, u kafiću smo bili i nije zgodno da tamo otvaram boce i pijem, ali mi to sumnjivo postalo. Sve se nešto mislim da je Franc to popio a meni unutra stavio vodu. Mislio je da ga neću provalit. Mislio je da sam pristojno žensko i da to neću ni otvorit. Cccccc ....Franc...ccccc |
U našoj kući prvo što se čuje je "o dosado". Jutros sam se ranije probudila, izjavila svoje "o dosado" i krenula radit kavu. Onda sam se umirila, pijuckala kavu s mlijekom i čekala. Da čujem i drugo "o dosado" te da krenem u novi dan. Muškarac se daklen probudio. Rekao je točno to "o dosado". Onda sam mirna jer znam da je sve pod kontrolom i u normali kako treba biti. A taj pas o svijete, je budan valjda od 4 ujutro. Pristojan je i ne budi nas, ali čeka. U stavu mirno. Onoga trena kada se netko promeškolji ili pomisli da bi se mogao probuditi evo ti njega da nam olakša posao. Buđenja mislim. I onda ga najednom ima po svuda. Po ušima, nosu, kosi, tijelu. Nema ponovnog spavanja i da hoćeš. Nije on uzalud čekao od 4 ujutro da bi sad dopustio da netko opet zaspi. O ne...nemože to tako. I zato eto naši dani ne počinju sa "dobro jutro" ili nešto slično. Naši dani počinju sa uvijek istom izjavom "o dosado". |
Jučer gledam TV Dnevnik dične nam HRT1 i ne mogu doći k sebi. U jednom momentu okrenem se prema Muškarcu i kažem : "čuj, daj me uštipni. Ne znam jesam li kod frizera i prelistavam Gloriju ili sam doma i gledam Dnevnik". Odgovorio mi je da sam doma i da gledam Dnevnik. No nisam mu vjerovala pa sam se sama uštipnula. Ali, nisam se probudila. Nisam kod frizera, stvarno sam doma i stvarno gledam ono što se naziva Dnevnikom, ono što bi me trebalo informirati, ono što obični smrtnici smatraju ozbiljnom emisijom. Ko kriv smrtnicima što su glupi. Pa cirkus uzmu zaozbiljno. A na TV su se malo zanijeli. Pobrkali su lončiće. Definitivno su ih pobrkali. Prvo mi se javlja sa zagrebačkog trga pa mi nešto priča, kao taj trg čovječe kao nešto značajan kao da je u Wošingtonu DC i kao taj spiker i upravo s tog trga prenosi po život važne i ozbiljne činjenice. Kopiranje CNN-a. Mislim nas je 4,5 milijuna. Mi sve saznamo usmenom predajom. A po život važnih i ozbiljnih činjenica neće naći na Trgu. No on to ne zna. Još. A ni u HRT-u očito to još ne znaju. Zatim su , da valjda razbiju monotoniju dana, išli govorit o modnim trendovima i načinu oblačenja naših političara. Em me ne zanima, em mi daj vijesti iz svijeta. I to je trajalo i trajalo. Na pola ekrana (definitivno kopiranje CNN-a) je spikerica u studiju, druga polovica neki stilist. I lijepo mi taj stilist priča kako je obučena V.Pusić, zatim gospodin Hebrang, pa ondak..... Mislim nije on kriv. Čovjek je egzemplar diplomacije pa je odgovore izbjegao na najbolji mogući način, ali čovječe što je previše previše je.... Znam da će štovano čitateljstvo reći - nemoj gledat Dnevnik. To bi i ja napisala u komentaru, da netko napiše ovakav post. No ne mogu . ŽELIM biti informirana. ŽELIM znati. Zato tu i tamo pokušam pogledati Dnevnik, no sam naivna, o kako sam naivna, pa mislim da se u međuvremenu, od mog posljednjeg gledanja nešto promijenilo, pa da će ovaj puta biti drugačije. Ozbiljnije. Informativnije. No ne. Srozavaju se sve više i više. Gdje da se informiram? Ja ŽELIM znati!!! Želim čuti što se događa u svijetu. Manje u rvackoj jer to vidim i sama. Gdje da se čovjek informira u ovoj zemlji??! |
Romantales mi je poslala vunu. Neka štrikam kaže žena. Te sam krenula u ambiciozni novi projekt. Napraviti si haljinicu za zimu. Haljinicu koja će se nositi na hlače. Kad će i koje zime to biti gotovo ne zna se. Jerbo ide sporo da sporije ne može o svijete. Pogotovo ako imaš radni zadatak urediti i srediti biljke. Po stanu i šire. Jednog ću dana kupiti ogroman komad zemlje. Oooogroman. I tamo ću napraviti vrt. Park. Šetalište. Za sada samo vježbam po vlastitom katu. Zatim ću oplemenit biljkama čitavo stubiše. Ondak krećem na iduće stubište. I tako mic po mic..... A upravo sam čula najgluplju reklamu na TV. Ta je biser bisera "Kečap sa karakterom". Dakle....iz ovih stopa ga idem kupit! Neću ja bit neka zatucana pa da doma u frižideru nemam kečap s karakterom. ! |