|
Je da. Što se romana tiče još uvijek sam pogubljena i nikako se izvuć iz kaosa premnogih likova koji jednostavno moraju u romanu bit. Ondak se nešto mislim da je sad prvi maj, praznik rada i da to trebam dostojno proslavit. Što znači da ne mogu radit na romanu, nego moram zastave dignut i koračat dostojanstveno svijetom i šire. Sad... jest da ostalih 2,8 miliona neće shvatit što ja to radim, al tu si ne mogu pomoć. Jerbo spadam u onaj 1,2 miliona ljudi , rvata, koji su u radnom odnosu i koji rade, pak stoga i praznik rada smijem slavit. I jučer sam se srela sa Francom i tako smo si malo popričali i popili smo kokakolu i još i kakao smo popili. Franc je samo pričao o svojim ribama, pa ako nekome potrebne instrukcije o ribarenju slobodno neka mi se javi , sve imam u malom prstu. Poslije je pozvao i konobara, onda je konobar morao sjediti i slušati o ribama. To u ono vrijeme kad sam ja otišla na WC. Sad, oko tog WC-ja bilo je dosta svađe. Naime, Franc mi nije dao da odem na WC jer je upravo bio u sred priče o šaranu od 300 kila (samo glava) a meni se krenulo piškit. Pa sam ga obzirno prekinula i rekla "franc čuj, ja se odmah vraćam samo idem do WC". E tu se naljutio! "Nikud ti neideš Levant, tek sam počeo pričat". Ja sam se onda natrag sjela na stolac i slušala ali sam se počela migoljit, ipak pun mjehur je pun mjehur. Onda mi je sinulo. Dozvala sam konobara. Konobar je došao. Franc je bio u ekstazi izlaganja o tom šaranu, te nije primijetio zamjenu. Ja sam brzo skoknula na WC, konobar je zauzeo moje mjesto. Onda sam se vratila, brzo smo se zamijenili. Kako je Franc baš bio negdje usrijed rijeke, sa udicom u rukama koja se trzala kao luda a glava veličine pilates lopte napuhane izvirila je iz rijeke (ups ne znam jel glava ili oko?) , to isti nije primijetio našu malu zavjeru. Konobara i mene mislim. Pa sam se sjela i nastavila kimati glavom i govoriti "ma nemoj?" "ma hajde". I ondak smo se rastali. Do drugog susreta i druge štuke. I tako. Život ide, ja odo slaviti prvi maj. Što i ostalim milijun i dvjestotisuća stanovnika želim. Mislim želim im sretan prvi maj. I laprdam. Neispavana sam o svijete. Jer sam zastavu krpala noćas. Stoga molim štovano čitateljstvo da mi oprosti ovo laprdanje sve u šesnajst. Sad ću se odmorit i iznjedrit jedan vrlo pametan post. U ponedjeljak mislim. A sve stoga da pokažem da i ja mogu nešto ozbiljno i pametno napisat. |