08.04.2009., srijeda
|
Bilo je to već poodavno kad je jedan fini gospodin došao u Metropolu, e da bi vidio svog prijatelja , Malog Pasa. Taj fini gospodin zove se NF i dolazio je službeno u moj grad te mi je poslao poruku: : "Čuj Levant ja ti dolazim u Zagreb. Ti bi morala doći sa Malim Pasom , da bih ga ja vidio. Mali Pas je moj ljubimac. Ti nisi. Ti moš i otić odmah, njega ostavi, ako je ikako moguće". Tako je to nekako bilo. Ja dakle nisam uopće zanimljiva i interesantna, ja sam samo siva sjena o svijete, ja kao da sam pratilja nevidljiva ,tako se nekako taj gospodin ponaša prema meni.  No što je tu je, slegnula sam ramenima , i tužno rekla samoj sebi "zar i to još moram doživljavat pod stare dane?", okupala Malog Pasa, mislim neće valjda Mali Pas biti prljav pri dočeku dragog nam gosta, obukla sebe i krenusmo na taj susret di ja u stvari uopče nisam dobrodošla ,o svijete, ali trpi me se zbog Malog Psa. Čim ga je vidio , NF se raznježio te iz povelike torbe izvadio ovo :  i dao Malom Pasu. Ja sam se sve nadala da bi i meni mogao dati koji bombon, neku malu jeftinu čokoldicu, neki cvjetić, običan papirić bar, bilo što.. ali ne. Ni primijetio me bio nije. Nakon jedno pola sata ajmo eufemistički reći druženja, pitao me "kako se ti ono zoveš zaboravio sam", tek toliko da mi pokaže di je moje mjesto. Kao da već nije. Ja sam pristojno bila ponovila , po 17-ti put svoje ime, no NF me više nije čuo, jer se bavio Malim Psom. Ovo je bio uvod. Zato da objasnim odakle ta kokoš u našem malom domu. A sad bih htjela reći da se ime NF-a spominje jako često u tom našem kućanstvu. Spominje se najčešće u kontekstu: "da mi ga je ulovit! Dovesti ovamo! PA NEKA ON SLUŠA !" Ima još spominjanja ali ta neću iznosit.  Nešto su prostija i manje finija.Jer što je? Ta kokoš proizvodi iritantni zvuk - kokodak- svaki puta kad ju samo dodirneš. Imam osjećaj da ona taj zvuk proizvodi već na samu pomisao da bi ju mogao dodirnuti! Sve mi se čini da ona čita misli. Ako samo kreneš misliti o njoj ,evo nje, već se javlja!!!! A ima i još jedna caka. Ona daje zvuk dvaput. Jednom kad ju stisneš. A odmah zatim kad ju pustiš. Sad molim štovano čitateljstvo da pokuša zamisliti dva psa koja se bore tko će tu kokoš imati. To što se oni bore nikome ništa, nego DOK se oni bore, kokoš nevino proizvodi svoje prirodne zvukove. UŽASNE! IRITANTNE! GLASNE!!! Ali to je ljepši dio priče. Jer ako ta borba predugo potraje, ja poludim, sagnem se, oduzmem kokoš i fljus, bacim ju u ladicu. Do daljnjega. 4 oka tužno promatraju, al kad ja poludim onda 4 oka znaju da tu nema labavo! Teži je dio priče ako kokoš nije u ladici. Nego je negdje na podu. Zaboravljena od svih. Sad , tu ima dva scenarija. Prvi je da, negdje oko pola noći osjetiš poriv da nešto pojedeš na primjer. Pa se digneš iz kreveta i kreneš put frižidera. Noć je, sve je tiho, mrkli mrak, svijet spava. Ili barem većina svijeta spava. Ti se prišuljavaš frižideru i taman hoćeš napravit taj još jedan korak koji ti je potreban da bi otvorio vrata i počeo birati čime ćeš se pogostiti , kad li staneš na kokoš!! Probudio si , ne samo svoje ukućane, već i čitavo susjedstvo. Vidiš kako se pale svjetla u zgradi do tebe, vidiš kako ljudi izlaze na prozore sa izrazima lica "jel potres?" "jel vatra?" "jel smak svijeta?" . Ti se odšuljaš natrag u krevet, pokriješ poplunom preko glave, više nisi gladan, susjedstvo je budno i na nogama, ti si pod poplunom na sigurnom od zvonjave na vrata ako shvate odakle je zvuk došao. Drugi scenario je da smireno padaš u san. Dakle padaš u san zasluženi. Lagano se gasiš, opuštaš, skoro pa te nema više u stvarnom životu. I onda, najednom , taman kad si već skoro 90% isključen iz dnevnog ritma i krećeš u onaj noćni, ljepši, jedan od pasa odluči da bi bilo zgodno malo se poigrati s kokoškom. E, tu i tada čuje se iz naših usta ona rečenica "Da mi ga je dobiti u šake!" . Sve se zna. I koga. I zašto. Trenutno je igračka jako dobro spremljena. Daleko u kutu ladice. Zna se i zašto. Topli pozdrav NF-u, našem prijatelju.  |