03.04.2009., petak
Prodajem rog za svijeću
|
Prošli tjedan me firma bila poslala na neku prezentaciju. U stvari izborili smo se da odemo na tu prezentaciju, a firma je to dozvolila zbograditoga što bilo besplatno. Inače, moja firma koja je zaglavila u stoljeću sedmom kaže ovako "Uči doma sama, kako i ja učim", na moje pitanje da bih išla na seminar. Kad to čuju onda se počnu tresti. Sve u nekoj groznici se tresu. Jer di bi ja a) žensko b) radnik mogla uopće tražit da se idem usavršavat? Di toga ima pitam ja vas? Ondak smo, budući da stagniramo a radimo posao gdje moraš stalno biti budan i pratiti nove trendove inače si gotov, dakle onda smo odlučili gledati što je besplatno pa bar na to da idemo kad već firma ne želi odvojiti novac za edukaciju svojih ljudi. E sad. Kriza je znam. Ali prošlih pet godina nije bila kriza, novaca je bilo, o kako puno ga je bilo ali taj novac nikada, ali baš nikada, nije se slio u naše educiranje. Ajd dobro. Svatila sam da u stoljeću sedmom ne postoji pojam "edukacija zaposlenih" pak sam slegnula ramenima i rekla sebi "nemoj trošiti energiju uzalud". Uči doma o svijete...  Ljutilo me to, žalostilo me, bila sam ravnodušna, ma sve sam emocije u vezi toga prošla, al kad neide neide i najbolje ti onda povući se i više ni ne pitati. Pitala sam, slala dopise, molila, moljakala, preklinjala svašta sam radila ali rezultat je uvijek bio nula. Zero. Nada. Nema usavršavanja bio je rezultat cijele priče! Ja uopće nisam htjela pisati o tome. To je trebao biti samo uvod a evo uvod mi se razlio preko ruba posude pak izgleda kao da je to post. Sad ću preći na razradu, budući da svaki normalan post mora imati i razradu. A razrada je nešto posve drugačije od ovoga s čime sam krenula. Daklen išli smo tamo na prezentaciju i moram reći da je ta bila jedna od boljih, dosta sam naučila i nekako se osjećam pametnijom. Kao da nešto sada znam, tako se osjećam. Ondak je sve bilo gotovo u 13 sati, pa se jelo, pa je bilo 14 sati. Na posao mi se nikako neide. Doma mi se isto neide, ja sam naime kao pas koji je pušten s lanca i dobio je 2 sata slobodno. Poklon! 2 slobodna sata!! ZA SEBE!!! I ondak se uputim ta dva slobodna sata u Centar da pogledam što je novoga i ako si mogu kupiti nešto za obući. Što god da nađem treba mi, dakle s time nemam nikakvih problema. Ak nađem cipele ok. Ako nađem jaknu ok. Ako nađem hlače ok. Ako ....ma sve je ok, sve mi treba. Ionako sam gola i bosa, što god da kupim dobro će bit. Eto. Tako ja nekako razmišljam. I uputim se dakle u taj Centar koji je blizu sva nekako sretna da imam vremena i da mogu gledati i tražiti a ne kupovati nabrzinu ono, zgrabim , prislonim uza sebe, vidim "valja" "ne valja" , platim i odem. Takve su naime moje kupovine u zadnje vrijeme. I eto. Sada mi poklonilo 2 puna sata za sebe, poklonilo mi Centar s kojim sam u pravilu zadovoljna i u kojem uvijek nešto nađem, poklonilo mi lijep dan, poklonilo mi dobru volju i odlično raspoloženje, što ćeš više? Neću duljiti no ću reći da sam tamo provela 3 sata!!!! Došla sam doma doslovno praznih ruku. Srozalo se. Sve se srozalo. Dućani koji su bili nečemu sad su ničemu. Nisam pretjerano izbirljiva, jer si ne mogu priuštiti izbirljivost. Bi inače. Da mogu. No trenutno ne mogu. Dakle, budući da nisam izbirljiva to sam baš dobar kupac. Kupit ću ono što mi treba ako mi se to svidi. Ako je skupo ah jebat ga , zažmirit ću i kupit. Ako mi se svidi a nije skupo, bingo, to ću sigurno kupit bez žmirenja. 3 sam sata hodala!!!. 3 sam sata očajnički tražila BILO ŠTO. Sad je već bilo pitanje ponosa da nešto kupim. Da dođem doma praznih ruku , ne može to tako! Ne može i bok! A ipak.Doma sam došla praznih ruku. Roba koja se u Metropoli nudi je roba koju stvarno, ali stvarno ni pas sa maslom ne bi pojeo. To je prestrašno! To je roba iz Turske koja je i tamo treća kategorija. A skupo. Staviš u mašinu i više ne moš nosit. Nema šanse! Ili je to roba koja je bila za bacit. U svakom slučaju teško razočaranje! Bilo je u tom centru par dućana koji su mi bili ok. Koji su mi bili dobri. E..tih dućana više nema. Na njihovom mjestu šepuri se kičasti crveni fluorescentni natpis "kladionica". Srozavamo se već godinama. To mi je jasno. Ono što mene u svemu tome ljuti je da mi netko priča da smo mi Metropola. Da mi netko priča da smo "svjetski centar sporta". Da ćemo biti "svjetski centar kulture". To je ono što mene ljuti! A ne moš bit svjetski centar ako su ti cipele blatne. Jer hodaš po blatu. I ne moš biti svjetski centar ako su ti dućani puni turske robe, koju ni turci neće nosit. Koje se turci rješavaju prodajuć hrvatima. A hrvati kupe i pokušaju zaradit na krpama dignuvši cijenu 380%. Pa zar ja ličim na kretena????? Što se robe tiče, mogu se sjesti i otići u neki drugi grad i kupiti što mi treba. Nije poanta u tome. Poanta je da mi nude robu žlj kvalitete po cijeni koja je 300% veća od vrijednosti robe. TO je ono što me ljuti. Tak! U stvari nisam ljuta. Samo sam nekako razočarana. Razočarana da mi se prodaje rog pod svijeću, a kada reagiram i kažem "ovo je rog ovo nije svijeća" ondak budem ispljuvana. E to me žalosti. Ondak mi se kaže "kriza je". Ili mi se kaže...ma svejedno. U svakom slučaju cijeli ovaj post bio je uvod u jednu drugu poantu. U jednu drugu izjavu. Ovu : "I dalje sam gola i bosa o svijete.  |