Prvo sam gledala film. Onda sam pročitala knjigu. Prvu. Onda sam htjela ić to vidjet. Onda sam izdavila svoju cimericu na Ižu koja je bila turustički vodič da mi priča o Toskani a pogotovo o toj kući. Ona nije znala jer nije bila i nije vidjela tu kuću.
Onda smo otišli u Toskanu, ali kuću nisam vidjela.
Govorim o knjizi (i filmu) "Pod suncem Toskane". Koja je eto za mene bila toliko inspirativna da put koji smo uplatili bio je baš taj. Mogao je biti bilo koji drugi.
I sad je ista autorica napisala nastavak. Knjigu "Bella Toscana".
BELLA TOSCANA
BELLA TUSCANY
autor: Frances Mayes
barcode: 9789532206142
isbn: 9789532206142
prijevod: Lara Hölbling Matković
ilustracija: Marina Leskovar
godina: 2007
naklada: 2500
stranica: 284
uvez: meki
jezik originala: engleski
Nekoć su bili stranieri, tuđinci, dovoljno ludi da si na vrat natovare kuću u kojoj nitko nije živio već trideset godina. No sad žive tamo. I iako je uvriježeno mišljenje da vas, kad se doselite u neku zemlju, starosjedioci nikada ne prihvate, ono je potpuno pogrešno. Kao i uvjerenje da starosjedioci na doseljenike gledaju kao na zabavne stereotipe. Jer, Cortona je za kalifornijsku spisateljicu i pjesnikinju Frances Mayes i njezina supruga Eda postala dom. Stekli su, kako ona sama kaže “pleme” talijanskih prijatelja i svi su jednako posebni. Susjedi su im bliski poput rodbine. Udomaćeni su u širem, dubljem smislu nego što su ikada sanjali da će biti.
Obnova Bramasolea, stare kuće koju je prije deset godina Mayesova kupila u pitoresknoj Toskani, i o toj pustolovini napisala međunarodni bestseler Pod suncem Toskane (samo u Hrvatskoj prodan u više od 15.000 primjeraka), nije još potpuno završena. Bella Toscana nastavak je priče o njezinu novom, idiličnom životu usred toskanskih brežuljaka začinjenom obilnim količinama mirisnih vin santa i očaravajućim mirisima proljetne zeleni, koji će čak i najzagriženije “putnike iz fotelje” potaknuti na razmišljanje o putovanju u najpoetičniju talijansku pokrajinu.
Hrvatski prijevod potpisuje Lara Hölbling Matković, a naslovnu ilustraciju Marina Leskovar.
Ukratko. Ona je amerikanka koja je kupila kuću u Italiji, Toscani konkretnije. Kupila ju je nakon razvoda kad je bila dosta slomljena. Prijatelji su ju nagovorili da ode na neki put. Otišla je u Toskanu i tamo je vidjela neku kuću na prodaju. Kako je imala novac od razvoda to je nekako "preko noći", neplanirano, u hiru odlučila tu kuću kupit. (to sve opisuje u knjizi pa zato znam).
Pa je stoga u prvoj knjizi opisala svoje prve dojmove, upoznavanje sa kućom i okolinom, rad na toj kući.Putovanja iz Amerike u Italiju. Negdje sam u kritikama pročitala da piše vrlo naivno, ali meni baš ta naivnost, koja mi u stvari pokazuje njeno oduševljenje i uzbuđenje jako pašu.
Takvu knjigu mogao je napisat svaki rvat koji ima vikendicu u rvatskoj. Jer u njoj nema ništa "posebnog", ništa originalnog, a opet sve je posebno i sve je originalno.
Ona opisuje cvijeće, masline, travu, svoje emocije, učenje kuhanja talijanske kuhinje, upoznavanje sa stanovnicima, otkrivanje etrušćanskog duha koji italijom vlada....
Nakon što je knjiga izdana Toscana je postala još poznatija u svijetu, a njena kuća - Bramasole- postala je turistička atrakcija. Jer ljudi ju dolaze vidjet. Kao što sam ju instinktivno htjela vidjet i ja. Ta sudjelovala sam u svemu!!!
U stvari je knjigom napravila turistički boom. To sam negdje isto pročitala da joj se zahvaljuju što je promovirala Toscanu u svijetu.
Nakon što je kuća a time i knjiga dovršena počela je pisat drugu knjigu.
I eto, tu drugu ja sada čitam.
Ako ikome u knjižnici na primjer dođe pod ruku, toplo preporučam da ju uzme i pročita. Naravno obje neka pročita.
Prebacuje te u neki drugi svijet. Lagana je, izaziva dobre i pitome osjećaje kod čitača. Možda ponekad njeno oduševljenje zna ić na živce, no ona je amerikanka i susret sa dalekom prošlošću za nju je otkriće. Jer svi znamo da Ameri nemaju tako jaku prošlost kao što su ju europljani imali. Pa ju takve stvari onda izazovu na ogromne izljeve emocija koje su nama smiješne, jer mi živimo u drugačijem svijetu. Mi sa prošlošću više živimo nego amerikanci. Što me čini zavidnom. Jer prošlost opterećuje. Bar naša nas. Koliko sam uspjela vidjet, talijani su naučili živjet s njom . Mi nismo . Mislim mi rvati.
U ovoj drugoj knjizi saznala sam zašto ima toliko čempresa u Italiji. Oni to sade za budućnost. Svako posadi čempres kao zalog za budućnosti.
A tko je bio u Toscani vidio je koliko zaloga za budućnost tamo ima.
Isto sam saznala o vjetru levante. Koji je ujedno i moj nick. Tamo je taj vjetar hladan, brz, puše sa istoka. Kad sam birala nick nisam mogla naći opis na netu. Bar ne tako kratak i jasan. Sad eto znam tko sam.
Naša amerikanka tako sada, na sredini knjige putuje okolo po Italiji , otišla je dalje od Toscane i opisuje taj put. Trenutno je eto na Siciliji , u Palermu.
Pak idem dalje čitat. I ugodno putovat s njom i učit.
Sad mi došlo da odem na Siciliju. No do kraja knjige ima još dosta, pak mi možda dođe da odem negdje drugdje. Ovisno o njezinoj uvjerljivosti.
Ionako moram uplatit neki put ponovo. Dosta je bilo metropole i njezinih sranja. Moram ić napunit baterije.
Baš me zanima hoće li me inspirirat na nešto drugo ili će Sicilija ostat kao izbor.
(ovo pišem kao da sam rokfeler. i kao sad ja mogu otić i uplatit put. no bit ću i dalje gola i bosa, al put ću uplatit..
Razvezla sam s ovim postom. Knjiga me se baš dojmila očito. Čim napišem tako dugačak post.
|