Sve se nešto razmišljam kako mi život ide a ja nikako stat pak da malo stojim.
Nego samo trčim. I prošli i ovaj tjedan idu nekako tako da mi drugi određuju vrijeme i rokove a ja trčim maraton da bih sve to stigla. Nije da se žalim, jerbo dođu takvi periodi u životu kad nešto moraš napravit i nema tu labavo.
Eto jučer na primjer. Osiguranje auta isteklo i što ćeš, kud ćeš nego na tehnički pregled a onda keširat. A keširam svake godine sve više i više, umjesto sve manje i manje, no štoš takva nam država, treba platit sve te inovacije. U grudi mi rodnoj. Pak se ne žalim.
A ne, ne. 
Ako treba ja ću sa sebe skinut i ovo malo što imam (neznam da li štovano čitateljstvo zna da sam ja gola i bosa) i dat za svoju zemlju. Rodnu mi grudu ću dat!
Jerbo ako treba gradit ceste, farbat fasade, uljepšavat gradove i zemlju, plaćat članarinu NATU nema se onda što tu pitat. Ja ću iskeširat nema brige. Eto, svoj sam doprinos općem dobru dala i jučer na tehničkom pregledu, koji je poskupio za 200% u odnosu na prošlu godinu. A zašto? Zato što se država gradi!!!! Pak treba državi dat!
I osiguranje poskupilo.
No sam sve to iskeširala. Bez treptaja oka. Bez gunđanja.
Bez onih riječi "opet je poskupilo??".
Ne, ne.
Ja to platim i šutim.
Jer znam da to radim za opće dobro!
Usput, ako nekome nije dovoljno velika plaća, ja ću dat, nema veze. Tu sam! Stand by! Samo zovi. Ako Ivo smatra da trebam dat sve što zaradim za svoju zemlju ja ću dat!!! I zlato (kojeg nemam ) ću prodat.
Sve za Ivu!!
No, kako je ipak ostala neka sića od onog keša koji sam spremila na stranu za prilike "država nema, levant pomagaj" to smo otišli kupit meni kacigu. Pak sam od jučer ponosna vlasnica crvene kacige, izmjerene TOČNO po mojoj glavi.
No sam nešto ljuta na muški rod, jerbo im sve ostalo crno.
I kako sad da se ispasiram?
Mislim ne mogu imat crvenu kacigu i crne rukavice?!?! 
Mislim, di toga ima? Još treba kupit i pojas za bubrege, a on, o sramote li, isto crne boje.
I kako da ja sad sjednem na taj motor ak nisam sva u tonu?
Kak pitam ja vas???
Stoga ću čekat .
Ja ne mogu ko strašilo na motor. Ne mogu s crvenom kacigom i crnim pojasom . I sivim rukavicama. Ta ljudi će mi se smijat. Ukazivat prstom na mene i reć :"gledaj ju jadnu kako izgleda. . Sva je ko da ide na maškare.
Tako će govorit.
A kaciga skupa. Mislim ta je najjeftinija a meni i ta skupa.(ah, cipele sam nove mogla imat!). I još smo tražili popust. Prodavač nas je gledao kao ono "em uzmu najjeftiniju em još traže popust". No smo mu se smilovali onakvi smotani sa malim crnim pasom pak je rekao (dobrica neki) aha, ona je malo okrznuta (što nije) pa ćemo spustit za 25%. Ovim putem šaljem mu velik i topao pozdrav.
(o.a. cijene kaciga su i do 5 tisuća kuna. Nemoš vjerovat.)
Muškarac bio sretan "sad ćemo se moć skupa vozit" rekao je u naletu oduševljenja.
A jadan ne shvaća da će se još načekat jerbo prvo moram nać crvene rukavice i crveni pojas. Tak!
(o.a. cijeli ovaj post je ironija. to pišem zato jer po komentarima vidim da je moguće da me se shvaća ozbiljno. a to nije pametno. ovo laprdanje shvatit ozbiljno nikak nije pametno  ).
|