|
Ne znam. Nešto sam ljuta. Možda zbog toga što živim u stalnoj buci. Ljudski rod je prolupao, meni to odavno jasno. Moji kolege ludi i to mi odavno jasno. Puni strahova. Koje liječe vikanjem. Misle : ako vičem onda živim. Pa ajde, neka im. Tko sam ja da odlučujem o ponašanju drugih. Samo neka se mene pusti na miru. I tu je kvaka. Jerbo me se stalno i uvijek uvlači u neko "mi". Jebemti "mi". Nisam "mi" i ne želim to bit! Ne želim bit dio čopora. Ili bolje rečeno. Želim bit dio onog čopora kojeg sama izaberem. Tak! I tako razmišljam o toj kolektivnoj odgovornosti hrvackog naroda. Koju nam imputirali rođenjem. Kao ja odgovorna od stoljeća sedmog nadalje. Jebote, koja sam ja faca! Za sve sam odgovorna. Sve o meni ovisi. Prvo sam bila Norac. ("svi smo mi Norac", daklen i ja). Sad više nisam Norac, sad sam "birali smo pa eto nam ga". Bemti, stvarno sam faca. Birala sam da mi Bush dođe pa evo mi ga. Jebemti kolektivnu odgovornost. Jebemti kolektivnu glupost. Jebemti kolektivizam kao izraz općeg straha u ovoj zemlji. Izraz nepreuzimanja odgovornosti za laprdanja i glupava obećanja. A ondak se mislim. Ako je već tome tako ondak vrijedi i recipročno?? Svi smo mi Levant! Mislim ak sam ja bila Norac, ondak Norac može malo bit Levant? Mislim, ako sam morala bit Norac, niko me nije pitao hoću il neću, ondak i on nek bude Levant. Meni logično. Pak se mislem , ako je tome tako, zašto da se ja sama sa sobom raspravljam i rješavam svoje probleme? Sama? Kad mogu to sve napravit kolektivnom odgovornošću. Pa ak sam pozvala Buša i ak ga mogu dočekat kako Bog zapovijeda, ondak se može po teoriji reciproriteta i moje probleme rješit. Svi smo mi Levant! Stoga bih molila moj narod koji smo svi Norac,al više nismo Norac nego smo zasada "birali smo pa nam evo" da pojača svoje napore što se tiče traženja mi stambenog prostora. Unaprijed hvala! Uz pozdrav Svi smo mi Levant! |