12.03.2008., srijeda
Srijeda
|
U prošlom životu mora da sam bila neka dosadnjakovićka. Vukla sam ljude za rukav i pričala im. Mora da sam bila strašno naporna. Mora da sam ih na ulici zaustavljala i gunđala im. Jer jedino tako mogu si objasnit ZAŠTO SAD, u ovom životu imam jutarnje mise. Plaćam!! Plaćam ono što sam drugima radila.  , nesvjesna tada poražavajuće istine da se sve vraća i da se sve plaća. Tiltam. Jer ljudi "crne rupe" ne znaju stat. Nema to kraja. To usisava i usisava. I tako iz dana u dan. Dakle točno 64 minute slušala sam o : a) sinu svećenikovom b) mišljenju svećenice o sinu svećenikovom c) stalni postav : što je sin od svećenice napravio jučer, sa posebnim osvrtom što je napravio kad je bio mali d) kako je u švicarskoj e) o studentskim kreditima Mogla bih reći da je današnja propovijed bila nostalgična i pomalo razbacana. Kao da se svećenica nije pripremila. Da je imala naslov on bi bio "nekada je sve bilo bolje i ljepše". Propovijed mislim. Nakon 35 minuta počela sam tiltat pa sam izašla popušit cigaretu. Dvije čak. Pak sam se morala vratit. Onda sam opet izašla misleć bit bijela kugla, no je stado krenulo svojim sobama, ali ih svećenica zaustavila na vratima. Pak sam opet sve čula. Nemoš pobjeć. Takva mi karma. Evo mi ga sad. Mogla sam u prošlom životu bit pametnija i mudrija, a ne takva kava sam bila. Pa ovoga ne bi bilo. I jučer sam napravila baš jednu dobru stvar. Mali pas i ja jednog dana bili smo išli šetat. Budući da mali pas nije na lajni to je uvijek jedno desetak koraka ispred mene. U ovom slučaju bio je 20-ak stepenica ispred mene. Dole na katu. I tako vučem se za njim kadli čujem "odi vrit". Tonom gunđavim. Odvratnim. Jer "odi vrit" moš reć i uz osmijeh. Pa ne zvuči tako kako je zvučalo kad je moj mladi susjed mom psu rekao "odi vrit". Ja sam to, dobra kakva jesam prešutila. Malo me zabolilo, jerbo ne znam što mu smeta 4 kile, al ljudi su svakakvi. Pomislila sam si "čovječe, još si premlad da bi bio toliko gunđav" al sam prešutila. I tako neki dan moj susjed pita "jel to vaš auto?". Ja rečem "da". Prvi impuls, jer odmah sam shvatila o čem se radi, mi je bio da uđem u auto i da ga preparkiram jer sam parkirala jako blizu njegovom. Stoga krenem u đep da ću izvadit ključ i napravit to. A onda mi u glavi zazvoni ono "odi vrit". Pak izvadim ruku iz đepa, napravim facu "ja sam plava da plavija ne mogu bit", trepnem očima i kažem "joooj, parkirala sam vam preblizu baš mi je žao". Okrenem se i odem. He,he..to mi je prvi put u životu da nisam bila ljubazna i uljudna. (ajd dobro nije baš prvi put, ali je prvi put da sam SVJESNO bila tupa i da nisam instinktivno napravila ono što bi inače napravila). Nisam se htjela okrenut jer bi mi predstava propala, pak nisam imala užitak gledanja kako onako debeo (i gunđav) ulazi u svoj auto s druge strane. I kako mora da me psuje, he,he..i skida mi sve po spisku. He,he.... Toliko o "odi vrit". On će mom pasu "odi vrit".  Idući put ću mu se nakeljit da ne može izać s parkirališta. Jerbo sad znam koji mu je auto.. I čarapa mi poderana. Pak sad hodam prostorima mojim poslovnim ko zadnja skitnica. Tak nekak izgledam. Moram pod pauzom po nove čarape. Toliko o srijedi. Merkuru i tome što nemam niš žuto. Da imam ne bi mi se čarapa poderala. Svima čestitam srijedu. |