..da bi ju više volio.
OBRATITI PAŽNJU NA KVAČICE NA TENDI 
...i ode baterija na fotiću. A taman sam se zanijela....
Termalno vrelo u upotrebi je od antičko - rimskog doba, a 1209. u doba Andrije Arpadovića spominje se kao "Teplitz bey Stubisza", dok svoj procvat doživljavaju krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Iz La - langueovog djela o ljekovitim vodama, izdanog 1777. godine točno se može odrediti vrijeme nastanka "Vojkffijevog kropa prostranog", bazena s termalnom vodom i zato je 1776. istaknuta na amblemu bolnice kao početak kontinuirane balneološke tradicije u Stubičkim toplicama. Današnje lječilište datira od 1811. godine kada je zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac dao izgraditi kupališnu zgradu s unutarnjim bazenom, po njemu prozvanim "Maksmilianeum", kupelj, dvorane za ples i društveni život te blagovaonicu.
Malo je pseto bilo jako dobro. Nit je bio tužan "uopće vam pas nije bio tužan",
spavao je u krevetu naših prijatelja "ja se probudim a mali pas zavučen meni uz nogu" (ajme sramote...), i bio je stalno na rukama "od jutra je na rukama moje žene".
Toliko o maloj zmiji . U drugom domaćinstvu napravio si je kako njemu odgovara. Imam osjećaj da uopće nije primijetio da nas nema.
Inače, ako nekog zanimaju Stubičke toplice, ništa posebno, nije to velnes vikend, to je više penzionerski vikend.Ništa ekskluzivno al baš zato paše.
Shvatila sam kako će mi bit kad odem u penziju. Točno tako.Ne trčiš okolo jer nemaš kud trčat, pa si zato moš priuštit luksuz bit u bazenu saaaatima. Ležiš u toploj vodi, tu i tamo malo proplivaš, pa opet ležiš. Pa odeš nešto pojest. Pa opet ležiš u toploj vodi. I tako 3 dana. Prejedala sam se i još uvijek se jedva vučem.
Kosti mi se razgibale, duša odmorila, glava ispraznila.
Jedina "sramota" bila navečer kad je bio ples za dan žena. Zagorci došli zbigecani, to su bile toalete, frizure, kravate, odijela,a evo ti mene i Muškaraca u kul kreaciji. Ja sam napravila najbolje što sam mogla iz sebe, ali u cipelama za hodanje i trenicrci baš i nisam bila naj dama večeri.
Baš zato je i bilo dobro., što se nije bilo ama baš nikakvog opterećenja. Točnije rečeno tamo ni nema nikakvih opterećenja. Nit razglednica imaju, nit masaže, nit..ma ničeg nemaju.
I baš je to jako pasalo!
A možda je pasalo jer sam se probudila a nisam morala skakat iz kreveta. Prvo bih pomislila : ups, moram ić šetat psa. A onda....užitak spoznaje : NE MORAM IĆ ŠETAT PSA !!!!
Možda je zato bilo tako dobro.
A Muškarac pita "jel ti fali Mali Pas?".
"Što bi mi falio"
"Kako možeš tako?" pita romantičar,sanjar,idealista, nepraktičan živalj, nerealan pratilac tonom "kako možeš bit tako okrutna" i pogledom "ne vjerujem da si tako hladna".
A mene što se tiče, ja bi malog pasa još jedno tjedan dana bila ostavila kod tih prijatelja. Samo, što su oni zvali neka dođemo po njega.
Nisam se na vrijeme sjetila da pokvarim telefon...
|